Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » lis 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - listopad 2009
nedjelja, listopad 25, 2009
Hahlić, Špilje, Napa i Pakleno južni vrh

Zbog umora rano sam bio u krevetu. Nikako zaspati. Današnju rutu sam ponovo prolazio skoro korak po korak. 

Putokaz na Borju


Prvi put smo išli na Hahliće Podplaninu od Borja. Do Borja se može od mostića u Podkilavcu lijevo starom asfaltnom cestom punom rupa i još malo dalje do proširenja. Tu se može uštediti oko 1:00 za gore, plus 1:00 u povratku. 

Staza Podplaninu


Na Planini je bila jaka bura. U domu čujemo da jučer, u subotu, nitko se nije mogao maknuti kako je puhalo. Renoviran i proširen dom Hahlić izgleda jako lijepo. Ovo je već drugi planinarski dom u tjedan dana što vidim obnovljen. 

Planinarski dom Hahlić

Pazi staklo

Vidik iz dnevnog boravka


PD Obruč se priprema dostojno ugostiti planinare Hrvatske slijedeće godine. Čujem i da PD Kamenjak postavlja žigove na sve vrhove i kontrolne točke svoje obilaznice "Planinarski putevi Hahlića". Kakav će to događaj biti. 

Bijela glava Suhog vrha


Nakon kratkog odmora krenuli smo po planu za Špilje. 

Jesenji tepih


U srcu Paklenog smo za manje od sata. Niska naoblaka polegla je po vrhovima i kvari vidike. S vidikovca iza stijene kod Špilje vide se Fratar i Osoje sa sivom kapom. 

Ekipa kod Špilje

Pakleno


Vraćamo se na glavnu stazu Hahlić-Previjak i nastavljamo do raskrsnice za Napu. Uspon na stijenu nije težak, ali je zahtjevan. 

Uspon na Napu, prva faza

Druga faza, Irena je već gore


Nema osiguranja, a treba preskočiti usjek, penjati se golom stijenom bez sigurnog rukohvata, sve na mišiće i nokte i to je na lakšem usponu. 

Napa

Stijene Nape


Na lijevom, težem usponu još nisam bio. Spuštanje je bilo puno lakše, što obično nije. 

Ovo je bilo lako

Zadnja faza


Dva psa su nas uporno pratili i mislio sam da će odustati na usponu za Bucov plato. Prije dvije godine nas je pratio jedan lovački pas i na tom mjestu je odustao. Kad smo se popeli na plato evo i njih, uspjeli su. 

Bucov plato


Plato je niz škrapi s bridovima u istom nivou, tako da se po vršcima može hodati. Nešto slično smo vidjeli na Badnju, samo manje površine. 

Za uspomenu

Pratnja

Na južnom vrhu Pakleno

1305 mnv


Tu je blizu i južni vrh Pakleno, 1305 mnv. Silazimo puno lakšom stazom prema domu.
 
Raskrsnica

Lov na jesenje boje





Opet kućica

Uvijek neko fali

Jedan od Hahlića

Padina ispod doma


Četiri kontrolne točke smo obišli. Planinarski put "Kroz Pakleno do Nebesa" ima 18 kontrolnih točaka, 14 vrhova, Mudnu dol, Špilje, Napu i planinarski dom Hahlić, sve na prostoru 15x5 km. Do sada smo prilazili Hahlićima od Platka preko Čuvene, od Suhog, od Trstenika, od Studene, od Podkilavca kroz Mudnu dol, "po čeki", Kripanjskim putem i istočnim grebenom. Danas smo se spuštali putem "po kolcima" i jedini put, bar mislim da je jedini, kojim još nismo bili je zapadnim grebenom. S mrakom smo došli do auta i još nam nije bilo dosta druženja pa smo svratili "Pod Hahliće". Ugodno i veselo društvo i pakleno lijep krajolik, doprinijeli su da ovaj dan i izlet budu uzbudljivi i nezaboravni.

drifter-dnevnik @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 18, 2009
Grebengrad – Čevo PP

Dugo se planirao i pripremao izlet na istočnu Ivanščicu. Nabavili smo dnevnike planinarskog puta, pročitali forum s utiscima onih koji su to prošli i odredili datum. Jesenje boje i kesteni utjecali su na izbor. Dolaskom u Podevčevo već smo kasnili jedan sat i to će se pokazati kobnim.
Jednostavno je bilo naći polazno mjesto, gostiona "Brk". Startali smo u 11:00, a djelomično kružnom stazom smo trebali biti kod auta za 7:00. 

Čevo - zagorski Klek iz Podevčeva

Malo Čevo, vidikovac

Podevčevo iz ptičje perspektive

Podevčevo s Malog Čeva

Kuća eko udruge na Malom Čevu

Još jedan vidik na Podevčevo


Po dnevniku obilaznice krenuli smo obrnutim smjerom. Najteži dio, uspon na Čevo, bio nam je početak. Kad bi se išlo prema dnevniku polazište bi bilo u mjestu Topličica, Grebengradskom ulicom, a prva dionica do planinarske kuće Grebengrad. Sve je išlo po satnici, jedino što nismo nalazili neke kontrolne točke. Vrijeme nas je poslužilo, osim za fotografiranje. Staza je bila suha, na to su nas upozoravali. Kesteni su bili mali pa se nismo ni saginjali, "naši" na Učki su dobro rodili i puno su veći. Jesenje boje, e toga nije bilo. 

Putokaz i markacije su dobre

Staza kroz šumu

Putokaz, jedino su KT skrivene


Da li je uopće bilo jeseni? Pred tjedan dana smo se kupali na Makarskoj rivjeri, snijeg je pao na Platku u srijedu. Bijeli pokrivač na zelenom lišću. Lijepo za oko. Sezona gljiva je bila bogata, ali prekratka. Zima je došla u listopadu. Ove godine je jesen preskočena.
Kolona od nas osam se rastegnula. Nije se svima sviđala staza kroz šumu bez vidika. Potpuno drukčije od Rilić planine i Matokita prije osam dana. Ovdje nije bilo kamena na stazi, zemlja i lišće. Jedini zanimljivi vidici su bili s Malog Čeva i Balkona. Staza je bila dobro markirana. Dok smo se spuštali prema naselju Grebengrad čuli smo žamor. Znači da je kuća otvorena. 
Planinarska kuća Grebengrad

Renovirano

Uz kamin

Još jedna planinarska kuća "Gojzerica"


Vani puno djece, a u kući gori vatrica u kaminu. Obnovljena planinarska kuća lijepo izgleda. Dežurni planinar Ivo se iznenadio što vidi Primorce. Kad je čuo da smo stigli iz Podevčeva još se više iznenadio. Sjetio se slanja dnevnika i spremno je ovjerio ovaj naš obilazak. Možda bi se tu mogli naći i topnički dnevnici, koje svi traže. Pitamo za Veliki Lubenjak, jer smo to propustili, ne našom greškom, jednostavno nije bilo putokaza. 

Zidine dvorca Grebengrad

Nažalost sve je obraslo oko zidina


Vratili smo se i tražeći vrh izgubili smo dragocjeno vrijeme. Odvojak i staza za HPO vrh nisu markirani. Na povratku s vrha ustanovili smo da će biti problem vratiti se do auta. Domar nam predlaže silazak na cestu u Topličici i palac do Marofa ili čak do Podevčeva. Nas dvoje vozača je krenulo bržim tempom. Srećom brzo smo našli prijevoz do Marofa i vezu za dalje.
U 18:00 je već padao mrak, a kako bi bilo u šumi. Moram se zahvaliti nepoznatoj djevojci i Matiji, studentu veterine, koji su nas odveli do naših auta. Trebao sam poslušati Miljenka (bistravoda.bloger), koji mi je ponudio još prije mjesec dana tu uslugu. Naša ekipa je u međuvremenu cestom došla u Marof, gdje smo ih ukrcali. Za 3:00 sata smo stigli doma i sad nismo izgubili onaj sat.

drifter-dnevnik @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, listopad 10, 2009
Sokolić – Drveničke stine 788 mnv

Gradac - "planinarska kuća"


Treći dan i treći vrh. Po opisima teška i opasna staza. Od Gradca po magistrali oko 10 km do Drvenika Donja vala. I tu je velika šljunčana plaža, kao i u mjestima kroz koja prolazimo. Skrećemo desno uzbrdo kod autobusne stanice. Do Sela ili starog Drvenika ima oko 2 km. Parkiramo kod kapelice. Neke kuće su se počele obnavljati. 

Selo - stari Drvenik

Putokaz u Selu


Staza počinje kod najgornje kuće i u početku je običan seoski putić. Što se više penjemo staza je sve ljepša, građena, s vidikovcima na kojima jednostavno moraš stati. Ove staze treba zaštititi i očuvati, kao i priču o njima.

Građena staza
 
Kokotić - Consolida ajacis


Na prijevoju je kratki odmor. Stiže nas mala grupa koja je krenula s magistrale, sve jaki hodači. Sad treba po grebenu do vrha Sokolić stazom koja je markirana pred 4 godine. Na kamenu piše "OPASNO". 

Opasan kamen

Piramida na prijevoju

Odmor


Nitko od nas nije još bio. Znamo samo da treba oko 1:30 do vrha. Na raskrsnici napuštamo građenu stazu, ravno se ide starim duhanskim putem za Kokoriće, desno do vrha Krive toke, a lijevo za Sokolić. 

Vidik na Krive toke


Vrijeme je dobro, suho što je najvažnije, oblaci pokrivaju sunce pa nije toplo, skoro bi se moglo reći da je idealno. Štapove stavljam u jurišni ruksak, jer po ovakvom kršu samo smetaju, bolje je koristiti sve četiri. Za pola sata dolazimo na vrh koga u opisu zovu špigl, sigurno zbog glatkih stijena, a mogli su dati neki domaći naziv. Po karti slijedeći vrh je Sokolić i čini nam se blizu na oko 0:15 do 0:20. 

Sokolić sa špigla


Skupili smo se svi na vrhu, deset najupornijih, na 788 mnv, oduševljeni što smo to tako lako ispenjali, ali bilo je posljedica. Ogrebotine i poderane hlače neka budu upozorenje svima koji planiraju na Drveničke stine. 

Na vrhu Sokolića

Vidik na Drvenik






Ispod kamena sam našao bocu od šampanjca. Netko je proslavio svoj pohod. Spremamo se na povratak. Staza je markirana odlično i njome se treba vratiti. Dok smo se penjali primijetio sam tragove životinja i odlučujem se upustiti u avanturu. Između grebena i Marića kose na sjeveroistoku je udolina kroz koju bi se moglo proći. Možda sam prerano napustio markaciju pa sam se morao probijati kroz makiju, ali u razini špigla pronašao sam kozji prolaz. Malo dalje je bilo sve pitomije pa sam razvio štapove na stazi koju su utabali mazge ili konji. Za 0:45 sam došao do prijevoja.
Predložio bih da se probije i markira ta staza, jer u nepovoljnim vremenskim uslovima bi mogla poslužiti, a čak i kao kružna staza. Pitam se kako proći grebensku stazu po kiši i buri, koja je i ovako opasna. 

Povratak

Drvenik, Gornja i Donja vala


Spuštanje je bio užitak za sva osjetila. Ponovo smo osjetili onaj opojni miris bršljana, a kaloper je još uvijek nepoznanica. 

Gradac, potezanje mreže

Šta ima?

Gavunići za večeru


U Gradcu ponovo kupanje. More je bilo toplo i mamilo je. 

Nebo i more se zaškurilo, miriše jugo

Suvenir iz Gradca


Kaloper ili vratić - Tanacetum balsamita
napokon riješena zagonetka uz pomoć mreže nad mrežama
(slika je iz doline Kupe)


drifter-dnevnik @ 08:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 9, 2009
Sv. Rok – Matokit 1062 mnv

Buđenje i rani doručak. 

Gradac - ribarnica


Danas je u planu Matokit. Vozimo se prema Bačinu zavojitom cestom do Vrgorca i Ravča gdje je početak staze u samom podnožju planine. Sve te planine izgledaju isto, kamenjar i tu i tamo makija. 

Osvježenje kod bunara


Staza u blagom usponu ide od ceste, južnom se padinom  udaljava od vrha, skreće preko blagog grebena u šumu i sjevernom padinom se penje na goli greben prema vrhu. 




Kad misliš da si blizu, nisi

Sv. Rok 1062 mnv


Najviši vrh Sv. Rok ima 1062 mnv i potpuno je gol. Matokit ili Oštra planina, u mojem slobodnom prijevodu Munjena planina, ima otvoren vidik na Biokovo i Rilić, na Hercegovačke Alpe, a zbog svoje visine i na more i Pelješac. U dolini vidik kvari gradilište nove autoceste, između Ravča i Kokorića. Pogled privlači greben u pravcu Vrgorca. Po tom grebenu se treba spustiti. Tko ne može bolje da ne ide na Drveničke stine, a one su sutra u planu. 

Spuštanje

Greben Matokita









Planinarka


Dva sata spuštanja do Vrgorca i zaslužene pive. Mi u Vrgorcu, a auti u Ravči. 
Gradina Vrgorac


Obrlatili su nas i odveli u eko selo Kokorići. Nekad je tuda prolazio duhanski put preko Drveničkih stina do mora, a sad je eko turizam u trendu. 
Eko selo Kokorići

Aperitiv u eko selu

Matokit iz Kokorića


Iskoristio sam priliku i ponovo pitao za kaloper, u vrgoračkom kraju bi mogli znati, ali ne. Nakon aperitiva uspjeli smo se odhrvati i vratiti se u Gradac. Večernje kupanje nismo htjeli propustiti, ako smo planinari, smo i Primorci.

Večernje kupanje







drifter-dnevnik @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 8, 2009
Sv. Ilija iznad Gradca 773 mnv 08.10.09.

Prvi put smo čuli za Gradac kad su nam rekli da Naftaplinci organiziraju izlet od 4 dana. U taj kraj se obično ide na kupanje, a nas su zanimala tri vrha u tom planu i to sva tri HPO. Odlučili smo se bez obzira na udaljenost. Trebalo je voziti preko 450 km. Mjesto je dio Makarske rivijere, u podnožju Rilić planine na jugoistočnom kraju masiva Biokovo. Šljunčane plaže u ovo doba godine bile su prazne. 

Gradac






Nakon smještaja, kratkog odmora i bez ručka krenuli smo na Sv. Iliju, vrh od samo 773 mnv. Kratko spavanje, dugo putovanje i vrijeme uspona, u 13:00 po jakom suncu, su vjerojatno razlozi da nam je uspon bio naporan. 
Greben Rilića


Staza je dobrim dijelom građena do sedla između vrha Paškal, na kojem je mala crkvica, i Sv. Ilije. Vidik na Gradac je otvoren čitavo vrijeme. 

Dio staze do prijevoja

Vidik na Makarsku rivjeru


Na raskrsnici idemo desno prema nešto višem vrhu, bez pravog puta, ali dobro markirano. Tu se otvorio vidik na Baćinska jezera i Ploče jugoistočno, Pelješac prema moru, Gradac, Brist, Podaca i Zaostrog na Makarskoj rivjeri te greben Rilića sve do najviših vrhova Biokova. 
Ekipica na vrhu kraj kapelice

Baćinska jezera i Ploče

Rilić i Makarska rivjera, desno je Paškal

Sv. Ilija

Povratak


Umor i sutrašnji plan razlog su što nismo išli na Paškal. Vratili smo se istim putem. Vrijeska po svuda, ali pratio nas je i jedan drugi miris koji nismo mogli odrediti. Ugodan i opojan, podsjetio je moju planinarku na Tina Ujevića i stih iz pjesme "Odlazak":
                      I bljesak slavna šestopera, 
                      i miris, miris kalopera.
Osim primorskog vrijeska jedino je cvjetao bršljan i to je očito njegov cvijet mirisao. Šta je kaloper? Pitali smo domaćicu, u TIC-u, u restoranu u kojem smo večerali, nitko nije znao.

drifter-dnevnik @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 4, 2009
Pohod na Oštrc

Iz centra Jastrebarskog kod poslovnice FINA-e treba skrenuti na "Vinsku cestu". Nakon 11 km dolazi se pred lovački dom "Srndač" na Poljanicama. Naš pohod je tu počeo. 

Kod lovačkog doma


Od parkirališta, koje je već ujutro bilo puno, krenuli smo na Plešivicu. Za 0:40 po laganoj stazi evo nas na vrhu. 

Putokaz na piramidi


Betonski geodetski stup i metalna piramida su na 779 mnv. Vidik s piramide, koja je visoka oko 6 m, otvoren je samo prema istoku i jugoistoku, ostalo zaklanjaju vrhovi bukove šume. Vrh Medvednice se jedva vidi. 

Vidik s Plešivice

Sljeme preko vrhova stabala

Na piramidi

Penjačice

Plešivica 779 mnv


Istim putem se vraćamo, ali puno brže. Izmjenjujem SMS poruke s ekipom na Osoršćici. Imaju prekrasan dan. Zora i duša su ključne riječi u tim porukama. Takva je Osoršćica. Trebalo bi pisati podsjetnik o dostupnosti mreže na pojedinim vrhovima, može poslužiti. Na Oštrc se penjemo od Prekrižja, preko Rancerja na 748 mnv, za nešto više od sata. 

Japetić s vidikovca


Gužva oko i u domu. Ovjeravamo knjižicu pohoda i dnevnik "4 godišnja doba na Oštrcu". Susrećem poznata lica, Nadu s nezaboravnog pohoda po Mljetu, Zdenka iz Kugine kuće i čašćenja uz velebitsku tekućinu, domare s Bijelih stijena po lošem vremenu i ugodnom razgovoru, upoznajem Bernija napokon, do sada smo se samo čuli. Fali nam samo majica društva, da se vidi iz kojeg smo tima. Sviralo se i pjevalo, a mi smo krenuli na drugi dio našeg pohoda. 

Veselica u domu


Plešivica s Rancerja

Rancerje 748 mnv

Prekrižje, kućica u cvijeću


Grebenskim putem kroz šumu od lovačkog doma "Srndač" može se za 0:30 doći do spomen kamena, kojim je prije 100 godina obilježena stota godina rođenja Ljudevita Gaja, 1809-1909. Spomen kamen je na koti 630 mnv. Mogu samo predpostaviti da onda nije bilo ovakve bukove šume koja zaklanja bilo kakav vidik. 

Foto session


Gajev kamen

Prekrižje Samoborsko

Ovom stazom smo se vratili



U povratku koristimo lakšu i položeniju, okolnu stazu. Vinskom cestom, kojom je sad gušći promet, a neki i vrludaju, vraćamo se prema Jastrebarskom i Karlovcu. Potraga je za planinarskom kućom u Priselcima. Na benzinskoj pumpi tražimo informacije. Ono što čujemo izgleda vrlo jednostavno. Kod prve zgrade HEP-a desno, dva prijelaza pruge, metalni most preko Kupe i odmah skrenuti lijevo ili "hitite se levo v jarak". I bi tako. Došli smo do stabla na kojem je putokaz za kuću, možeš šumom ili drumom. Veliko društvo pred kućom pita kako smo ih našli, "prepali" se da smo poreznici. Od kad je zatvorena planinarska kuća Mt. Zadobarje (8744 niže od Everesta), a tome je već 4 godine, otvorena je nova "Ivanova hiža". 

Planinarska kuća Ivanova hiža


Na putu za doma primamo izvještaj od druge ekipe, sad su na Valbiski. Stići ćemo prije njih, a sutra uz kavu pretresti ćemo detalje i doživljaje.


drifter-dnevnik @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.