Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - veljača 2010
subota, veljača 27, 2010
Još jedan snježni pohod

"U zaleđu Novog Vinodolskog  su proglašeni  zimski uvjeti", javlja 112, a naš je cilj Zagradski vrh. Od zimske opreme imamo samo duge gaće. Vinodolskom cestom do Bribira i dalje preko Lukova, bez zimskih uvjeta, s rupama na cesti, laganom i opreznom vožnjom dolazimo do "Vagabunda" na Ravnom (864 mnv). Vlado i supruga su došli malo prije nas. Za aklimatizaciju i cirkulaciju degustiramo domaće rakije, od drenjule, jarebike, s koromačem, nije nas trebalo nagovarati. 


Uspon na Zagradski vrh


Strilež i Viševica


Otvara se vidik na Velebit


Greben Bjelolasice u daljini


Sve do Osoršćice

Sa zakašnjenjem smo krenuli u još jedan snježni pohod. Danas je trebalo biti vani, bilo gdje u prirodi. Nakon jučerašnjeg kišnog, tmurnog, depresivnog dana, osvanula je sunčana, vedra, topla, bistra subota. Penjući se travnatom i pri vrhu, kamenitom stazom, otvaraju se vidici zbog kojih dolazimo na Zagradski vrh. More Senjskog kanala se ljeska na suncu. 


Senjski kanal


Greben Zagradskog vrha


Vidik na Viševicu i Strilež s vrha


Vidik na Smolnik i Ričičko bilo


Pljoske na sunce

Piramidalni goli Zagradski vrh vidi se s Vučjaka, Zavižana, Dugog otoka, Osoršćice, Vojaka, Malog Planika, Risnjaka, Kamniških Alpi i Bjelolasice. Kažu da se vidi čak s Dolomita, ali je teško sa Zagradskog uočiti Dolomite, haha! Kraj Ričičog bila proviruje lička Plješivica, a kroz usjek Vratnika vidi se Sveto brdo i južni Velebit. Danas je takav dan. 


Na Punta Križa idu sutra Seniori


Snježnik, Risnjak i Ličko polje


Masiv Učke


Velebit, Senjski kanal i otoci



Na geodetskom stupu na vrhu iznenađenje, crvenom bojom ispisana visina 1087. Kod kamene piramide novi trokutasti, uzidani žig i na njemu 1087. Kad smo prošli put bili, toga nije bilo. U limenoj kutiji plastični žig "Riječke transverzale" i na njemu 1187, to je bilo prošli put. Jedva sam čekao da to provjerim. 


Geodetski stup na Zagradskom vrhu 1087 m

Uzidani žig

Nerado napuštamo ovaj vidikovac. Spuštam se bez puta, bez markacije, stalno gledajući prema Lukovu i Senjskom kanalu. Kod velikog bora, raskrsnice puteva, i nove čeke, kratak odmor zbog presvlačenja-skidanja. Žurimo prema Vagabundu, jer smo previše vremena potrošili.


Još jedan pogled unatrag


Putokazi na velikom boru


Zatoplilo je


Domaći ugođaj u Vagabundu

"Deco, ča ćete pit i jist? " dočekao nas je Vlado, a mi bi da nas posvoji. Potamanili smo brdo hrane.
Želja i plan nam je bio da u povratku obiđemo bar jedno "oko Vinodola", Svib, Gradinu ili Kuk. Odlučili smo ipak da to realiziramo kad nam se prijatelj, Zoran Borge, oporavi.
Doma odmah na webu HPS-a tražim Zagradski vrh, to je kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice. Visina je 1087 mnv, ali po "GPS Map detail" vrh mora da je preko 1100 m. Na SMAND-ovoj i drugim kartama vrh je na 1187 m. Poljak i Čaplar pišu 1187 m. Gotovo sam siguran da je na stranici HPS-a došlo do greške i ona se ponavlja i prenosi, evo sad i na žig. 

VU=1:00, DP=4 km, VR=300m, T=L (normalni uvjeti)
VU=1:30, DP=4 km, VR=300m, T=SN (snježni uvjeti)

drifter-dnevnik @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 21, 2010
11. tradicionalni zimski pohod na Bjelolasicu

Pohod planiran za subotu prebačen je u nedjelju. U subotu je moralo sve biti odgođeno zbog lošeg vremena, a u nedjelju se razvedrilo i bio je dan kakav se samo poželjeti može. Napadao je friški snijeg, kvartin mjeseca nas je pratio, vidljivost odlična, oblaka malo, temperatura oko nule. Dva autobusa i par auta, planinarska društva Duga, Kamenjak, Knezgrad, Platak i Učka (redoslijed je ABC), sve skupa preko 100 planinara došlo je u Begovo Razdolje. 


Begovo Razdolje, crkva Majke Božje Lurdske


Begovo Razdolje

Kod kapelice, gdje je raskršće cesta, počeo se prtiti snijeg. Za 6 km, do odvojka za Bjelolasicu, trebalo nam je dva sata i još 1:30 do Kule. 


Početak pohoda, po cesti do Vrboske poljane


Snježna Vanda






Ukazao se greben Bjelolasice

Morali smo hodati po uskoj prtini. Samo korak lijevo ili desno i već si u snjegu do riti. Naporno je bilo, da dušu ispustiš, naročito na poznatom usponu do grebena. 


Na grebenu ispod vrha


Kula, skupljamo se na vrhu


Puno nas ima, ali smo mali

Velika grupa se skupila na samom vrhu, a jedna manja je već krenula prema skloništu Jakoba Mihelčića. Kad sam pogledao oko sebe, sav umor je nestao. Na jednoj strani Klek, na drugoj Viševica, Bitoraj, pa Risnjak, treba doći na ovu planinu u ovo doba i to doživjeti, taj kontrast plavog i bijelog. 


Greben Bjelolasice


Malo su oblaci smetali prema Sloveniji


Vidik na Viševicu i Bitoraj, u prvom planu Vrboska dolina


Vidik na Klek



Ne znam koliko smo se zadržali, ali činilo mi se kratko. Sve slike koje smo napravili uspjele su i po njima sam ustanovio da smo bili gore pola sata. 




Prtina


Ovdje je bilo lako

Spuštanje je bilo teže. Prtina je sličila na stazu za bob koju su neki prošli sjedeći. Moja planinarka je sve to uspješno savladala. Imao sam dereze u ruksaku i nisam ih upotrijebio, da li zbog nedostatka vremena za namještanje ili iz solidarnosti. 



Nezaboravno!

drifter-dnevnik @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 14, 2010
Maškarali smo se u planinare i krenuli u nepoznato. Idemo prema Plominu s nadom da će biti dan za Sisol. U rezervi je Standar, brdo nisko ili visoko 474 m između Plomina, Rapca i Labina. Nismo znali koliko je snijega napadalo u ovom kraju, koliko će biti bure, da li ima leda. Sve je ipak išlo u prilog Sisolu. Nakon nekoliko uspona iz Brseča (vidi dnevnik iz 2006.), ovo nam je prvi iz Plomina. Znao sam da treba oko 2:30, visinska razlika nešto više od 700 m, staza je otvorena i osim zadnje dionice nije naporna. 


Uspon


Samurajka Irma, Tenisač, Konvalaria i Drifter - vidik na Standar



Za početak smo očistili sve kolače "pitice" uz kavu. Kod zadnje kuće upozorenje: "Čera san bil s brekom gori i videl medveda! ". 


Raskrsnica

Kod raskrsnice puteva Plomin-motel Plomin-Sisol otvara se vidik na Cres i Lošinj. Uspon se nastavlja prema vrhu Bukovo, 771 mnv. Snijega ima u tragovima, tamo gdje ga je bura ostavila. Sad već vidimo niz vrhova, Sisol, Šikovac, Brgud i sve do Vojaka, sumaglica dalje ne da.

 
Vidik na Sisol, Šikovac, Brgud i Vojak sa Bukova


Bijeli tepih






Po stazi je bijeli tepih, nitko nije prošao po njemu prije nas. Zadnja dionica je pokrivena snijegom i krije zamke, kamenje i rupe. Potrebna je spretnost, koncentracija, malo sreće i to nakon 2:30 napora. 


Zadnja dionica


Ispod snijega se kriju zamke




Vidik na Brseč


Vrh Sisola 835 mnv


Ekipica na vrhu

Na samom vrhu tragovi divljači. Iz pravca Provrtenice nailaze Slovenci, mislili su da ovdje nema snijega. Vjetra ima toliko da ne treba zaklon. Vadimo marendu i pljoske, ovaj put tri. Maraška i kastavska travarica su odmah ishlapile, a treća istarska, jaka, žestoka, nemogujato, tek je načeta. Kasnije se tražila kapljica više. 


Plomin

Dani su duži pa nam se ne žuri u povratku. Dok smo se spuštali čulo se pucketanje iz šumarka, pa smo se počeli dovikivati i derati. Ako nas čuju dole svi bi se mogli razbježati i mjesto ostaviti pusto.
Sunce nas je pratilo do Plomina i nove kave s pivom. Kako sve prija nakon 6 sati hodanja. Još je jedan zimski, snježni uspon uspio.
drifter-dnevnik @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 7, 2010
Dva vikenda već animiram društvo za pohod na Lisinu. Ovu nedjelju smo se usuglasili. Meteorolozi su kreirali vrijeme po našoj želji, čak i bolje pa smo se još u vožnji dogovarali o promjeni plana. Maškare i bura su olakšali konačnu odluku, jer su zbog maškara neke ceste bile zatvorene, a bura u šumi ne smeta.
Zvoneća je bila polazna točka. Do doma na Lisini vodi uska i strma cesta kroz mjesto Škrapna, a zatim makadamom i blažim usponom kroz šumu još oko 1,5 km. 


Škrapna


Planinski dom Jurdana Stanko

Nekadašnji "Planinski dom Jurdana Stanko" ne radi već više godina. Po cesti i oko doma je led. Kod spomenika smo se okrijepili i sjetili vremena kad je ovdje znalo biti na stotine izletnika.Hladno je i odmor je kratak. Iza doma je put za Šiju i Lisinu desno, a lijevo za Crni vrh. Staza mi je poznata od lanjskog pohoda u siječnju, samo što tada nije bilo snijega. Kako se uspinjemo snijeg je sve dublji. Na raskrsnici za Šiju i Grižu, odnosno za Lisinu, zapusi su duboki i teško je prtiti snijeg. Izmjenjujemo se na čelu, a začelje jedva čeka da kritizira, krivo bacaš noge, ne gaziš duboko, radi veći korak i sl. 




Ljubitelji snijega



Još nije dubok snijeg

Jedna dionica, ali kratka, bila je izložena buri i tu smo navukli na sebe sve što smo imali u ruksacima. Znao sam da brzo dolazimo u zavjetrinu ispod samog vrha. Grane pune snijega nadvile su se nad stazu. Kroz taj tunel ulazimo u snježnu priču. Zlatne zrake sunca, tamnoplavo nebo i grane ariša okićene snijegom, stvarale su čaroliju koja u nama budi dječju radost. Svaki korak je bio doživljaj, svaki pogled je otkrivao novu sliku, novu figuru. Iz ariševog, pa kroz smrekov šumarak dugo, a ipak prekratko smo hodali tim zimskim parkom. Da li smo glavni likovi te priče ili samo promatrači. 


Ulaz u tunel

Jedva se vidi nebo

Zasjeda

Likovi iz priče





Iz ariševe šume u smrekovu





Snježna instalacija












Na vrhu Lisine 1185 mnv

Brlog


Glavni lik


Između vrhova smreka proviruje Vojak


Povratak

Na samom vrhu je geodetski stup okružen bukovom šumom bez vidika. Bježimo, lede se prsti i bura grize lice. Za Šiju, koja je bila u planu, više nije bilo vremena. Do nje treba još pola sata, ali u ovim uslovima je to duplo. 


Na terasi doma

Povratak je bio lakši, nismo trebali pratiti markacije, ni prtiti pola metra snijega. U šumi smo čuli šuškanje o obnovi doma na Lisini. Kao rijetko koji dom ovaj ima sve uslove za rad, struju, vodu i prometnicu. Kad i ako se to ostvari, ovakvih će pohoda tada sigurno biti više. 
Šest sati smo hodali, od toga četiri sata nismo bili na zemlji. Nismo nigdje skrenuli, čitaj lutali, jer je sve dobro markirano. Osim što smo malo promrzli, svi smo cijeli stigli u Zvoneća  na Irenine kolače.

drifter-dnevnik @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.