Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » ožu 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - ožujak 2010
nedjelja, ožujak 28, 2010

Jutro u Novom

Trebala nam je jutarnja kava u Novom, nakon promjene vremena. Bdio sam do dva u noći da bi sve satove, mobitele, telefon, radio i štednjak naštimao na novo vrijeme, a zaboravio sam na fotoaparate. 
Na moru bonaca, a nebo bez oblačka, zrak miriši na proljeće. Danas je u planu staza br. 7, "Staza degenije", a ako bude vremena i obilazak tri "oka Vinodola", Kuk, Sviba i Gradina. 


Putokaz u Sibinju


Vjesnik proljeća


Muflonke


Vodna draga


Ekipa u Sušnju


Staza 7 - staza degenije

U Sibinju, gdje staza počinje, na putokazu kaže 5 sati do Kozice. Staza vodi kroz Vodnu dragu postepeno se uspinjući do stijena na vrhu i sela Sušanj. Sipine su slijeva i desna, a na jednoj se čuju, a onda i vide dvije muflonke. U selu Sušanj razdvaja se staza, desno za Malić KT "Senjske obilaznice", a lijevo je naša staza. Do prvih kuća u Piljinoj Dražici hodamo makadamom, a zatim lijevo u borovu šumu do ruba Crvenih greda. Tu su najljepši vidici, a stijene su dobile boju isprane zemlje i ime. Izabrali smo vidikovac u hladu borova, za odmor i marendu. Salata od mrkačića, namaz od oslića, slani inčuni, kolači, opet se iskazala "aš od kopa" Zdenka. 


Marenda


na vidikovcu


Na Crvenim gredama


Tomišina draga

Približavamo se golom Velikom vrhu, brdo od 512 m, i pratimo rub Tomišine drage, koja se u luku spušta i otvara prema kampu Kozica. Bokovi drage su strme sipine bez vegetacije. Prema istoku se vide krila vjetrenjača na Vrataruši, lagano se vrte na povjetarcu. Senjski kanal, Velebit bez oblačka, Krk i Rab su malo mutni, sve je to u vidokrugu. Spuštamo se, u početku kamenjarom, a onda šumicom jasena, graba i komorike. Sad je vrijeme da počnemo brati šparoge. Šparožine ima puno i male mlade izdanke treba otkriti. Bliže kampu i magistrali bilo ih je sve više, ali najviše u grmovima koje je razgrnula Zdenka, a bila je zadnja!
Osim ljubica i presličica ili soldatića našli smo male grmiće sa žutim cvjetovima. Ova staza je dobila ime po biljci takvih karakteristika. Sličnost je velika, ali i sumnja. Naći tako rijetku biljku... Da bi otklonio dileme odlučio sam se priključiti pohodu na degeniju na Baškim Oštarijama, obično u svibnju.


Gromotulja ili ...


a sliči


Vidikovac Kuk


Vidik na Smokvicu i Klenovicu


Cesta - vidikovac


Vidikovac Sviba


Velika Sviba 848 mnv


Frankopanska gradina Ledenice na suncu i mjesecu


Na vidikovcu Gradina

U povratku skrećemo za Krmpote, gdje je prvi vidikovac Kuk. Cestom uzbrdo do Luke Krmpotske i drugi vidikovac Sviba, na padini Velike Svibe 848 mnv. Cijelom dužinom ova cesta je vidikovac, asfaltirana i ugodna za vožnju. Od Batera se spuštamo u Ledenice prema ostacima frankopanske gradine. Na vidikovac Gradina dolazimo na zalaz sunca, za finale jednog predivnog dana. 




drifter-dnevnik @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, ožujak 20, 2010
Govško brdo 811 mnv, Baba 789 mnv, Oštri vrh 855 mnv, Kal 956 mnv, planinaski dom na Kalu, Mrzlica 1122 mnv, planinski dom na Mrzlici, Gozdnik 1092 mnv, Tolsto 779 mnv, Šmohor 784 mnv, planinski dom na Šmohoru i Malič 936 mnv


Prvi dan proljeća

Po Rijeci smo se sakupljali prije 5:45, pa pravac Laško. Stajanje u Trojanama po starom dobrom običaju. U Laško smo stigli neposredno prije otvaranja TIC-a, gdje kupujemo dnevnike obilaznice.
Stazu je proučio i isplanirao Boris ESP (Enciklopedija za Slovenske Planine, i neću to više ponavljati). Tri različite prognoze smo konzultirali, slagale su se, a pokazalo se i da su bile točne. Prvi dan planiramo doći do doma na Mrzlici. 


Koliko putokaza toliko kapelica


Govško brdo prema gore


Zavrate, kućica za predah


Baba 789 mnv


Uspon na Kal 956 mnv




Planinski dom na Kalu

Neću danas o fotoaparatima, naočalima i drugim izgubljenim stvarima, ukratko treba ići za nama.
Nisam imao predođbu krajolika. Od Laškog, hvata me žeđ, do Govškog brda prošli smo za 2:30. Nakon toga gor pa dol, na Babe, Oštri vrh i Kal. U domu na Kalu prvi odmor nakon 6:30 hoda, još malo pa smo na Mrzlici. Jak jugozapadni vjetar nas je otjerao u veliki dom na Mrzlici gdje ćemo spavati. Žedni, gladni i umorni jedva smo dočekali. Taj dan smo ispenjali pet vrhova i visinsku razliku više od 1400 metara. 


Dio ekipe na Mrzzzlici, Samurajka Irma, Boris ESP, Konvalarija, moja planinarka i izgubimenađime Milena


Ovakvu gomilu dnevnika nije ni Haški sud vidio

Punčka Ida nas je dobro raspoložila za večerom. "Rapska" Zdenka  nas je počastila domaćim specijalitetima, projom i kućnim prijateljem, orehovicom i višnjevačom. Na koga smo mislili dok smo jeli Zoranovu gibanicu? 


Snimak iz trka - već nestaju u šumi

Sutradan, nakon ne baš ugodnog spavanja, dva-tri puta sam skoro pao iz kreveta zbog jakog lupanja škura, čeka nas nešto lakši dan. Vjetar kao da je pojačao i promijenio pravac, više zapadni. Za dva sata smo stigli u podnožje Gozdnika i onda uspon, koji mi se činio strašno strm, toliko strm da mi je svašta padalo na pamet. Jedva sam čekao da dođemo do doma na Šmohoru, a tako se odužilo. 


Hude jame nismo obilazili

Nigdje odmora, pišpauze, gutljajstanke, kao da nas u Laškom čeka avion. Kad je trebalo skrenuti u dom, a Boris ESP nastavlja na Tolsto. Vrh nije vrijedan spomena, ali proći kraj doma i ne stati. Čak je Konvalaria ostala s rukom i pečatom u zraku, kad joj je rekao da idemo dalje. 


Planinski dom na Šmohoru

Za pola sata smo ipak bili u domu, a kako je svijet mali, upoznali smo domara rodom iz Lovrana. Sreli smo prijatelja iz Zagreba i pozvali ga na Hahliće za Dan hrvatskih planinara krajem svibnja. Za susjednim stolom su se pjevale partizanske pjesme, domači su imali godišnji pohod. Slijedila je već tradicionalna degustacija domačeg žganja ili grappa ili žestica, od hermelike, pelina, rute, encijana, koktel od trava. Na izvoru piva, a dehidrirani, dočekali smo temno Laško kao spas, kao vodu u pustinji. Kad je gazdarica vidjela našu žeđ preporučila nam je nešto novo, Bandidos sa dodatkom Cuba libre. Čak je i Boris ESP popio sve što smo stavili pred njega. Tad su prestale sve naše muke. 


Sunce je malo obasjalo krajolik


Neosvojeni Hum 583 mnv





Auti su jedva dočekali da dođemo

Do auta u Laškom bilo nam je sve nizbrdo. Za neobavezan uspon na Hum od 583 metra iznad Laškog, a preko Savinje, nije bilo zainteresiranih. Mislim da smo sve to mogli ispenjati u jednom normalnom ritmu sa stankama, bez žeđanja, bez iscrpljivanja. Sve bi stigli na vrijeme, a bilo bi i volje za "još nešto", za Hum.

drifter-dnevnik @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 14, 2010
Zašto Dražen već 29. put ide na zimski pohod na Snežnik?


Tu je start pohoda


Gdje idu svi ti ljudi?


Prtina je odlična

Sjećam se prošlogodišnjeg pohoda, sve je bilo vrlo slično, vrijeme, visina snijega i društvo.
Opet smo napravili hrpu slika, na kojima prevladavaju samo dvije boje, plava i bijela, ustvari samo jedna boja. Pokušao sam za prezentaciju (PC show) u društvu napraviti mali izbor, uspio sam smanjiti na 70. 


Ova dionica je najljepša


Vidik na Risnjak, Snježnik, Guslicu i Hahliće

Iz Rijeke se može za 1:30 autom doći na Sviščake, polazne točke za Snežnik, najbliže planine te visine, 1796 mnv. 


Bijelo i plavo


Bijeli pokrivač


Hodočašće na Snežnik


Još dolaze


Najtežih i najdužih 5 minuta


Planinska koča Draga Karolina


Na vrhu 1796 mnv


Vidik prema sjeveru i smjerokaz


Prema istoku je bistrije

Do vrha smo išli 3:00, uživajući u prhkom snijegu, plavetnilu i vidicima. Sve smo to pokušali snimiti, osim veselog cvrkuta ptica i škripe snijega pod nogama. 


Još jedan pogled na vrh


Lacrime di mugo


Visina snijega

U povratku, s montiranim derezama i žabicama, brzo smo se spustili do doma. Trebalo je još ostati gore, kad će se opet dogoditi ovakvo vrijeme, ali satnicu smo morali poštivati.
Draženu želimo da i 30. put ide na zimski pohod na Snežnik

drifter-dnevnik @ 15:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 7, 2010
Kava je trebala biti u "Perunu" s pogledom na Kvarner. Nismo mogli čekati do 12:00 kad se otvara, pa smo se vratili u Mošćeničku Dragu, u kafić "Velebit", sve u planinarskom stilu.
Autom smo došli u mjesto Mihani i uštedili preko sat vremena, koje ćemo potrošiti na vrhovima. Dobro raspoloženi usprkos buri, krenuli smo stazom, koja se padinom Peruna i Brguda uspinje na prijevoj Bogaj. 


Putokaz u Mihanima


Odmor kod kapelice u Marasima


Nema divljači na vidiku


Vidik prema Rijeci

Već kod kapelice prema selu Marasi zastoj. Izgubljen je fotoaparat. Dio ekipe se vraća u potragu. Nađenim aparatom napravljen je zajednički snimak, ako se ekipa izgubi. 


Padina Brguda


Čeka na Zaglavu


Lovci nas ovako vide


S čeke prema Brgudu


S čeke prema Suhom i Vojaku


Još jedan vidik prema Vojaku


Na Zaglavu

Šumskom stazom, koja nas štiti od vjetra, preko južnog grebena Peruna izašli smo na čistinu Zaglav, gdje je i raskrsnica puteva. Otvorio nam se vidik na snježne padine Suhog vrha, Vojaka, a locirali smo i mjesto gdje bi trebao biti Babin grob, planinarsko sklonište do kojeg još nisam bio.
Nastavljamo uspon padinom Brguda do bijele ceste, koju koriste vatrogasci. 


Na prijevoju Bogaj


Ranč


Sklonište



Na prijevoju Bogaj je njihovo sklonište uređeno kao ranč. Tu nas bura nosi i ledi.Vrh Brguda prekriven je snijegom. Pokušali smo prema Kremenjaku, ali na tom dijelu nema nikakve zaštite. Upravo zato je to najljepši dio staze za lijepog vremena. Odustajemo i vraćamo se istim putem. 


Brgud 907 mnv


Vojak i Suhi s Brguda

Stalno nas je pratilo to "vraćanje", kako bi to neki protumačili? Ustanovili smo da nitko iz ekipe nije bio na Perunu i odluka je bila jednostavna. Na Zaglavu, gdje je još jedna od mnogobrojnih lovačkih čeka, počinjemo uspon na vrh Peruna. 


Gromoviti simbol, u ovaj bor neće grom


Zmijo.. on će tebe gromom ubiti, munjom spaliti, vjetrom raznijeti pepeo.




Ekipa na Perunu, 881 mnv


Maj, Vojak i Suhi s Peruna

Neke nove i čudne oznake na stablima bude znatiželju. Čuli smo za novu poučnu stazu od Mošćeničke Drage, kanjonom Potoške vale do Trebišća i Peruna, ali kakav je to znak. Stihovi uklesani u kamenim pločama i napokon na vrhu pano s objašnjenjem. Znak je "gromoviti" simbol boga Peruna. Po slavenskoj mitologiji zaštitnik pravde i rata, bog groma i munje i zato se taj simbol stavljao na krovove kuća. Čistina na vrhu s klupom otvara vidik na Brgud, Maj, Suhi vrh, Vojak i Zaglav odakle smo i krenuli. 


Povratak

Kojim se putem vratiti? Poučnom stazom za Zaglav, širokim šumskim putem ili bez staze južnim grebenom. Skloni smo avanturi, probijanju novih staza i ako nas ne zaustavi neka šikara trebali bi izaći na stazu kojom smo jutros došli.
U Mošćenicama "Perun" radi. Častimo se pivom.
Vesel i zanimljiv izlet na kojem nas je bura dobro propuhala. U plan smo stavili novu poučnu stazu Trebišća-Perun od Mošćeničke Drage, već sad s jednom improvizacijom.

drifter-dnevnik @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.