Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » ožu 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - ožujak 2011
srijeda, ožujak 30, 2011
 Šetnja s holterom

 
Holter je uređaj za otkrivanje i praćenje poremećaja u radu srca.
Kamenjak je mala osamljena skupina strmih vapnenačkih litica što se dižu iznad istočne strane Grobničkog polja s glavnim vrhom Vela Kamičina visoka 837 metara.
Kakva je veza holtera i Kamenjaka?
Preporučio bih svima, a posebno planinarkama i planinarima u najboljim godinama kontrolu rada srca i krvnog tlaka. Penjanje je najveći napor za naš motor i treba mu posebna pažnja. Kad su mi prilijepili elektrode s upisivačem odlučio sam se za planinarenje, aktivnost kod koje se mora pokazati bilo kakav poremećaj.



Vela Kamičina



 
Kamenjak je bio najizbor. Od auta si na vrhu za 1 sat. Dan prekrasan proljetni. Žice su malo smetale, ali uživao sam. Proljeće je probudilo vjesnike.



Pasji zub - Erythronium dens-canis, zaštićen



Jetrenka - Hepatica nobilis, zaštićena



Modra sasa - Pulsatilla vulgaris, zaštićena



Jetrenka



Lagana staza



Kameniti Kamenjak



Mulatijera

Staza, ex mulatijera, se postepeno uspinje i ugodna je za hodanje. Ne znam koliko sam se puta zaustavljao, ali iznenadio me broj slika koje sam napravio. Uz stazu žutih jaglaca, bijelih i ljubičastih šafrana, plavih jetrenki, crvenoljubičastog pasjeg zuba, modrih sasa, ljubica, čak je bilo i zaostalih visibaba. Na vrhu je puls bio 112, očitanje je to sutradan pokazalo. Doktor je bio zadovoljan nalazima, a ja s doktorom.



Modra sasa 



Ljubice

Sa staze je vidik na Grobničko polje, autoput, aviopistu i motopistu, Kvarnerski zaliv i Učku, a s vrha na Lujzijanu i planine od Grobničkih Alpi do Vele Pliš.



Vidik na Mali Kamenjak 



Vidik na Grobničko polje





Vidik na autocestu



Vrh Kamenjaka 837 mnv



S holterom i bez njega i sa zamišljenim holterom treba se penjati na Kamenjak ili svatko neka nađe svoj Kamenjak.



Šafrani





Jaglaci

 

drifter-dnevnik @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 26, 2011
Dabarske kukove neću nikad "osvojiti". Neke sam već više puta ispenjao, a neki su neosvojivi. Od prvog do zadnjeg, od najjužnijeg do najsjevernijeg, od Filipovog kuka do Bačić kuka čini se da su jako blizu. Kad se počneš penjati vidiš i osjetiš koliko su daleko. Možeš ih obuhvati sve jednim pogledom. S koje strane je pogled ljepši? Sa Šatorine, Lisca ili s Budakovog brda na sjeveru? Sa Sadikovca ili s Ljubičkog brda na jugu? Bočno, zapadno, s "morske" strane s Badnja, Butinovače ili Visibabe? Iz sredine s Kize? Iz kosa, istočno, s Jadičevca ili s Metle? Posjećujemo ih zimi i ljeti. Pratimo izlaz i zalaz. Koliko smo koraka napravili, kolike noći spavali u ovom kraju?



Totem za Toma - na Filopovom kuku



Filipov kuk sa staze, u daljini Veliki Sadikovac

Opet smo došli. Filipov kuk nas je izabrao. Najjužniji od kukova, visok ili nizak samo 1055 metara. Nastavak je ili početak Ljubičkog brda. Zaklonjen je višim, većim, dužim brdom i možda zato zanemaren, kao da je u autu. S njega se ne vidi more, samo potok i to Crni. Njegovim podnožjem prolazi Karolina. Visoka okomita stijena uz samu cestu privlači pažnju svakog planinara koji ide na Crni vrh ili Metlu. Ispod stijene počinje staza za Ljubičko brdo. Kroz divlju krašku prirodu uspinje se staza do stijene na kojoj je natpis "Filipov kuk - teže", pa se pitaš, ako je ovo bilo lako, kako je tek dalje. Nastavljamo tim putem.



Filipov kuk 1055 mnv



Početak je dobar



a zatim kao pauk



Filipova "glava"

Na vrhu smo te okomite stijene i vidimo natpis Filipov kuk. Žiga nema, a trebalo bi ga biti. "Matica" je prošle godine izdala novi dnevnik "Velebno" s tom kontrolnom točkom. Niz još viših stijena se nastavlja i markacija po njima. Penjemo se očekujući da je žig tu negdje. Nema nikakvog osiguranja, a ove stijene su samo za krakate. Na vrhu i kraju ove stvarno teže staze skoro sam se po bukvi spustio, pa stablo je markirano i na njemu piše "lakše".



Crni vrh s Filipovog kuka

Sa stijene Filipovog kuka vidjeli smo Crni vrh, vrlo blizu, Metlu i Sadikovac, a dole ponor Crnog potoka. Uspon na Ljubičko se sada čini lakšim.



"vrata"



Crni vrh pa sve do Visočice



Lakša staza



Šafrani



Grebenska staza



Još malo pa smo na vrhu

Nastavak uspona je kroz šumoviti krš, a staza nas zatim kroz "vrata" vodi na travnati greben. Za Ljubičko mi je to najljepša staza. Još pola sata do samog vrha. Božin kuk je sad "dole", a prema zapadu je najviši dabarski kuk od Karline plane.



Vidik na Metlu



Padina Ljubičkog brda i Božin kuk



Otvoreni vidici



Ljubičko brdo 1320 mnv



Kuk od Karline plane



Jadičevac s Ljubičkog brda

Na vrhu 1320 mnv je križ, koji se vidi s oštarijske visoravni. Uživamo u zavjetrini i biramo put za spuštanje. Jedan vodi preko Karline plane, kraj Medvjeđeg kuka, sajla je skinuta, na Prpić kosicu i cestu. Drugi se strmo spušta na Karolinu i ne preporučam ga za koljena. Treći smo prošli na gore. Četvrti je najlakši za uspon i biramo ga za spust. Treba se vratiti istim putem po grebenu i skrenuti desno prije "vrata". Staza ulazi u šumu i postepeno se spušta na Karolinu gdje izlazi i drugi strmi spust.
Očekujem da nas Bačić kuk uskoro izabere.

drifter-dnevnik @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 20, 2011
Sokolske stijene i Rudnik

Novi dnevnik HPD Kamenjak, prvih pedeset im je godina, podsjetio me i "prisilio" da planiram Rudnik i Sokolske stijene. Ovaj vikend se taj plan i realizirao. Nedjelja je bio sasvim dobar dan za ovaj nezahtjevan izlet. Ne samo što nam je Tršće blizu, već se i kružnu stazu koju sam izabrao, može proći za 3:30-4:00. Na stijenama još nisam bio. Šta nas čeka? Rekli su mi da je markirano.



Planinarska kuća "Frbežari"



Selo nije selo



Poučna staza

Počinjemo kod kuće "Frbežari", gdje je upravo planinarska škola. Prvih 2-3 kilometra ide se po asfaltiranoj cesti do sela Sokoli i onda slijedi uspon. Stijene se uočavaju s ceste Gerovo - Prezid i ne izgledaju nimalo bezazleno i lako savladivo. Usput nailazimo na tabele poučne staze "Stopama tršćanskih rudara". Cinabarit smeđecrvene boje, ljubičast kad je ispran i osunčan, jedno kraće vrijeme se kopao u ovom kraju. Uz stazu proljeće, bijeli veliki cvjetovi kukurijeka, službenog naziva crni kukurijek - Helleborus niger!?



U podnožju stijena



Crni kukurijek



Još malo



Sokoli s vrha stijene



Vidik prema Kuželjskoj steni



Ploča na vrhu 961 mnv



Sa staze se vide kuće u Sokolima





Od ovih kuća smo došli - Selo



Krpe snijega u šumi 

U podnožju smo stijena. Malo po malo uz samu stijenu i dolazimo pod vrh. Još malo "muke" i otvara se vidik na slovenske gore i stene, Borovška gora, Kuželjska stena, a dolje na krovove Sokola. Vrh Sokolske stijene je na 961 metar. Nekoliko je još vidikovaca na stazi prema Rudniku, a onda ulazimo u šumu.



Rudnik 1052 mnv



Vidik na Snežnik



Ovakvo nebo volim - Stratus fractus 

Djelomično šumskim kolnim putem, za manje od jedan sat izlazimo na livadu Rudnika na 1052 mnv. Sunce nas grije, vjetra skoro da nema, a vidljivost je odlična prema Snežniku. Smreke zaklanjaju vidik u drugim smjerovima.



Na skijalištu



Spremni smo za super kombinaciju

 Nakon odmora, marendice i pjesme vrlo raznolikog repertoara, nastavljamo prema skijalištu. Po strmom travnjaku brzo, htjeli ili ne, dolazimo u podnožje. Desno, kraj zatvorenog restorana "Brvnara", do ceste i za par minuta smo ponovo kod planinarske kuće. Ova staza se može proći za manje od 4:20, koliko je nama trebalo s odmorima, u razgledavanju i slikanju.

drifter-dnevnik @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, ožujak 12, 2011
Od Petrinje cestom prema Dvoru na Uni prolazimo kroz selo Hrastovicu. Tu će nam biti polazište za Cepeliš, vrh koji narod još zove Piramida. Oko tridesetak kilometara dalje, uskom asfaltiranom, sve lošijom cestom, preko nekoliko drvenih, ali čvrstih mostića, uspinjemo se na prijevoj Kamenicu. Oznaka je tu za "Čavić B". Mogli smo tu parkirati, ali lijevi asfaltirani odvojak bolji je za vožnju nego za hodanje. Prolazimo kraj novosagrađenog doma branitelja. Desno na raskrsnici prema vojnom objektu nećemo. Lijevim krakom brzo, za oko jedan kilometar, stižemo do objekta, koji je nekad bio spomen dom, očigledno luksuzan hotel, nekad poznat kao dom na Šamarici.



 Spomen dom na Čavić brdu 560 mnv



Devastirano i zapaljeno

Dvije veće i jedna manja zgrada piramidalnog oblika, obrasle u kupinu i drugo grmlje, na vrhu su Čavić brda 560 mnv. Najviši vrh Zrinske gore je nepristupačna Priseka 616 mnv. Više smo hodali oko objekata nego do oznake vrha. Čak je i parkiralište bilo u pločicama. Za svaki slućaj pratio sam tragove divljači, mislim da su srne, po snijegu na pločicama, iako nije bilo posebnog upozorenja o miniranom području.



 Nekad luksuzni hotel





Što zbog neprohodnog grmlja, što zbog priča o zaostalim minama, nismo puno istraživali, ali da jesmo možda bi naišli na partizanske spomenike (spomenik zakletvi) u borovoj park-šumi. Projekt spomeničkog kompleksa izradio je sušačanin Zdenko Kolacio 80-tih godina.

 

 Izvor Bartolovac u Hrastovici



Polazište za Hrastovu goru

Vraćamo se istom cestom do Hrastovice, gdje kod novosagrađene crkve Sv. Bartola parkiramo. Stara crkva je minirana 1991. Tu počinjemo uspon na Hrastovičku goru. Jedan put vodi "preko vodovoda", a drugi "preko stare Hrastovice". Vremenski su isti pa biramo prvi. U početku asfaltom, a zatim, srećom, stazom kroz šumu za 1:00 dolazimo na zaravan kojom dominira nova planinarska kuća izgrađena 2008.



 Crvenkasti kukurijek



 Planinarski dom Cepeliš



 Piramida



 Oznaka vrha i žig Cepeliš 415 mnv



Nisam u početku ni primijetio zidanu piramidu po kojoj je vrh dobio pseudonim. Članovi HPD Zrin formirali su špalir za doček i s čuđenjem pitali "da li smo zalutali". Pohvalili su se svojom kućom, a tko ne bi, i pozvali nas na kestenijadu. Prigovorio sam im na web stranici, koju su napravili za Mozillu, da dobijemo više informacija. Trebali smo više iskoristiti znanje planinara-povjesničara za mnogobrojne ostatke gradina i kula, pripremaju planinarsku obilaznicu tih lokaliteta, i planinara-gljivara o jestivim gljivama ovih brda, ali u druženju vrijeme leti. Svi zajedno napuštamo Cepeliš, neki onim putem kojim smo došli, neki autom, a mi preko stare Hrastovice.



Šafran



Ostaci zidina kule





Rekli su nam za ruševine starovjekovne utvrde, ali ne za "ne prilazi opasnost odrona". Kad smo izašli na livadu-vidikovac otvorio se vidik na Petrinju i Sisak. Pri kraju staze, kod prvih krovova, morali smo se spuštati po sajli. Nismo na Banovini očekivali sajlu!



Panorama Petrinje



 Na sajli



Prije "kula stare Hrastovice" put se račva i prolazi pokraj ostataka crkve Sv. Duha, koja je zapaljena prilikom uništavanja korova prije nekih sto godina.



Nova crkva Sv. Bartola

Hrastovičko brdo dobilo je ime po hrastu, ali nemojte ga tražiti, izrezan je u željezničke pragove. Mjesto hrasta zauzeo je agresivniji kesten, kojim je sada bogata šuma.
Vidimo se na kestenijadi.

drifter-dnevnik @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.