Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » tra 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - travanj 2009
nedjelja, travanj 26, 2009
Desetak dana priprema, generalna proba i dugo očekivana šparožijada je tu.
Do ručka smo imali vremena da posjetimo park skulptura Dušana Đamonje u Vrsaru. Metal i mramor u skladu s prirodom poseban su doživljaj. 

skulptura Dušana Đamonje:
skulptura Dušana Đamonje
park skulptura:
park skulptura
skulptura:
skulptura
skulptura Dušana Đamonje:
skulptura Dušana Đamonje

Nakon sat vremena razgledavanja krećemo prema Žminju, odnosno mjestu Feštini. Prošle godine je otvorena za posjetitelje mala špilja. Djeca, koja su je prvi put vidjela, nazvala su je "kraljevstvo" i tako je nastao naziv "Feštinsko kraljevstvo". 

špilja Feštinsko kraljevstvo:
špilja Feštinsko kraljevstvo
u špilji:
u špilji

Vrlo bogata stalagtitima, stalagmitima i stalagmatima u raznim oblicima. Mrtvačka glava, zastori, kaskade, špageti i dr, a sve to stisnuto u malom prostoru plitko ispod površine vinograda, tako da se vide žile trsa koji upija vlagu. Pola sata razgledavanja činilo mi se kratko, a vidio sam Cerovačke pećine, Veternicu, Lokvarku, Vrelo, Biserujku, Baredine, Postojnsku i Škocijansku jamu. 

u kraljevstvu:
u špilji
u špilji:

u špilji

Trebali smo se još prošetati od Sela Trošti do centra Istre, ali nije bilo više vremena. Ručak nas je već čekao. Šparuge na više načina, samo ne u kolačima. Tišina je značila da su kuharice odlično obavile svoj delikatni posao, a bilo nas je preko 60. Pjesma i ples po glavnoj prometnici kroz Lesišćinu bili su kulminacija današnje fešte. 

plesni podij:
ples na cesti
sudionici (nisu svi):
sudionici

Ovo je osma šparožijada i već zakazujemo slijedeću dogodine. Ograničeni smo prostorom inače bi vas pozvali.

drifter-dnevnik @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, travanj 25, 2009
Dva mjeseca je prošlo od zimskog pohoda na Bitoraj. Zimski nije uspio, a danas idemo na  proljetni.
Do Vrata autocestom, a onda šumskom cestom do rampe, koja je danas bila otvorena. Temperatura je oko 20 C, poluoblačno, bez vjetra. Kod bukve, koja me zaustavila u klizanju, mjerim udaljenost i ne čini mi se daleko. Na toj visini još bjelogorica ne lista, a tada je tu bila i granica snijega i leda. Tu mora da je klimatska granica, izohipsa na oko 1200 mnv. Dolazimo na zaravan punu medjeđeg luka ili srijemuša. Snijega vidimo samo u tragovima. 

kroz medvjeđi luk:
kroz medvjeđi luk

planinarsko sklonište Bitorajka:
planinarsko sklonište Bitorajka

Jedino na livadi kod Bitorajke velika bijela fleka. Otvorili smo sklonište da se prozrači. Do vrha je još petnaestak minuta. Burni Bitoraj je danas u bonaci. Divota. 

Bitorajske bijele stijene:
vidik na Bitorajske bijele stijene

Bitoraj 1386 mnv:
Bitoraj 1386 mnv

Vidik je otvoren od Risnjaka na zapadu do Bjelolasice na istoku, a ispred nas u nizini Sunger i Mrkopalj. Šteta što se ne vidi Ličko polje i vrhovi prema moru. U šumi se ističu Bitorajske bijele stijene s Imperatorom i Savjetnikom. 

zoom na bijele stijene:


Odmor, slikanje, upisivanje u teku, pečatiranje dnevnika Goranskog PP-a i kolači. Zašto nosimo hranu na planinu? Probajte i vi, gušt je, sve je bolje nego u nizini. U povratku beremo medvjeđi luk za sutrašnju Šparožijadu u Lesišćini. Prekjučer smo nabrali brdo šparoga. Biti će velika fešta.
Kako se spuštamo tako je lišće sve zelenije, svježe i svjetle zelene boje. Šuma upija proljetno sunce. 

otrovni bijeli bun:
otrovni bijeli bun

crveni peharček:
crveni peharček, čak je i jestiv

mlado zeleno:
zeleno

Uz stazu smo našli mobitel NOKIA, neka se javi vlasnica.

drifter-dnevnik @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 18, 2009
Pohod na Medvednicu, od 2003. nazvan Rusov, ima tradicionalnu trasu. Start je kod potoka Bliznec na sljemenskoj cesti. Kontrolne točke su na Njivicama (KT-1) i Hunjki (KT-2) gdje se ovjeravaju kontrolni listići i na cilju pohoda (KT-3) gdje se ovjerava obilazak pohoda i dodjeljuju priznanja. 
KT1 Njivice:
KT1 Njivice
KT2 Hunjka:
planinarski dom Hunjka

Stazu smo prošli za nešto manje od 5 sati laganog hoda i odmorima na Njivicama, kod Hunjke, kod Sljemenske kapelice ili Majke Božje Sljemenske i na vrhu Sljeme kod TV tornja. Cilj pohoda je bio pansion Medvednica, gdje se slijevala kolona planinara. 
Sljemenska kapelica:
kapelica Majke Božje Sljemenske
Podjela priznanja:
podjela priznanja

Onih koji su se registrirali prvi put bilo je preko 200, a ukupno ih je bilo nekoliko puta više.
Nakon ručka i podjela priznanja krenuli smo autobusom do Kraljičinog zdenca. Prošetali smo se do Medvedgrada. Ovakvu vidljivost nismo do sada imali na Medvednici. Grad je bio kao na dlanu, a ja nisam uzeo stativ. Rekonstruirana kapelica me najviše dojmila. U međuvremenu je autobus imao malu havariju zbog uske ceste. Mogli smo se i duže zadržati u razgledavanju ostataka ovog utvrđenog grada. 
Kapelica u Medvedgradu:
kapelica u Medvedgradu

rozeta na kapelici

Popravak se malo odužio pa smo kasno došli doma.

Od sada tekst o slici stavljam i kraj slike, jer čitaoci koji koriste Mozillu ne vide alternativni tekst na slici. Ne znam šta je s onima koji koriste Firefox ili Operu (javite).

drifter-dnevnik @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 13, 2009

Polazište je bilo selo Žukalj na rubu obrađenog polja, 6 km asfaltnom i uskom cestom od glavne prometnice prema Vratniku. 

Žukalj

Od jedinog mještanina, koji je bio sretan što nas vidi, tražimo dodatne informacije. Kad je čuo gdje planiramo rekao je da ne bi nizašto išao i da mi mora da stvarno volimo planine i planinarenje kad se tako penjemo. Doznajemo da smo na 1040 mnv. Odlučili smo se za nemarkiranu stazu. 
Prelazimo jednu cestu pa drugu i penjemo se na brdo ispred nas, Begrovo bilo 1318 mnv. To ustvari nije bilo u planu. Vraćamo se na cestu i tražimo markaciju. Cijeli kraj je šumovit i zato nepregledan. 

putokaz

Po stazi se uspinjemo djelomično po prljavom i dubokom snijegu. 

Jadićeva plan, vidik s livade u podnožju

Jadićeva plan - vrh

Vrh je kamenit bez vidika, ne samo zbog oblaka već i zbog šume koja ga je obrasla. Možda bi trebalo izabrati neki drugi vrh kao kontrolnu točku, čak i niži, ali da ima ljepši vidik, ili pošišati ovaj. Vraćamo se djelom puta i na raskršću nastavljamo prema Vratniku, odnosno prema Ruicama i Krajačevoj kući. 

raskršće Vratnik - Oltare

Krajačeva kuća

Očekivao sam nešto veče od 6x4 i gornji kat, pogotovo što je tu kuću preuzela Transadria i nije više planinarska. Za Žukalj opet biramo nemarkiranu stazu ili bolje bez staze. Na polju nas dočekuje lavež pasa, znak da smo došli u selo. Sad možemo voditi po Jadićevoj plani i tom dijelu Senjskog bila, sve bez markacija kao da smo starosjedioci. 
U Senju uz kavu i ćakulu ovjeravamo dnevnike.

drifter-dnevnik @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 6, 2009
"Proljeće je, a u meni nemir"
Dugo se nisam vozio vlakom i zamišljao sam što ću sve do stanice Drivenik vidjeti. Osjetit ću onaj miris koji se upija u odjeću i odmah znam da se netko vozio vlakom. Slušat ću lupanje kotača u istom dosadnom ritmu. Danas ipak neće biti takve vožnje. Na stanici obavijest da do 10.04. vlakovi voze do Škrljeva, a dalje autobus.
Odlučio sam ipak negdje lutati jer dan je kao stvoren za to. Uzimam dva aparata, možda ću snimiti nešto. Vozim prema Vinodolu. Na planinarskim stazama i šetnicama Vinodola zanimljiva je "3 – Staza litica". Neke vidikovce sam već posjetio, a iznad Triblja ima ih nekoliko koji me privlače. Teško je zamisliti da do tih litica vodi cesta. Podsjeća me na onu od Jablanca prema Alanu. Dolazim na visoravan gdje su uređeni vidikovci, ali vidljivost nije baš najbolja, magličasto je. Cestom, ili bolje cesticama, se može i dalje. Izabrao sam desnu koja bi trebala voditi do podnožja Kobiljaka. Da sam izabrao lijevu, odnosno desnu od dvije lijeve, došao bi u podnožje Medviđaka. Od dva naziva koja se javljaju izabrao sam Medviđak, jer se najčešće pojavljuje na putokazima, a i HPS ga tako naziva.

Putokaz

Odlučio sam se penjati na Kobiljak, a prema raspoloženju i vremenu i dalje. Šumoviti krš je zanimljiv, ali ne pruža vidik. 

Vidik s Kobiljaka na zapad

Na kamenitom vrhu ipak se otvara vidik na Lič i Fužine, Bitoraj, Viševicu i odmah do nje Strilež. 

Lič i Fužine s Kobiljaka

Krk s Klimnom i Omišljem nisu za slikanje. Prema zapadu preko vrha Dašni (1034) proviruje Medviđak. 

Tunel

Spuštam se do raskršća sa stazom "5 – Nebeska staza" i njom nastavljam prema Medviđaku. 

Poznati rukopis

Prepoznajem rukopis markacista.Prošao sam mnoge njegove staze. Ne možeš se izgubiti, Vlado te sigurno vodi. 

Putokaz

Pojavljuje se stijena Medviđaka. Nakon kratkog odmora ostavljam štapove i nastavljam četveronoške. Što se više penješ užitak je veći. Gledam Kobiljak prema istoku i ne izgleda mi viši. 

Kobiljak s Medviđaka

Na stanici Drivenik je mir. Čuje se samo cvrkut. 

Željeznička stanica Drivenik


Uvala Klimno na Krku

Zadržao sam se na stjenovitom vrhu preko pola sata, a nisam ni sekunde bio na miru. Pokušao sam pomoću stativa napraviti panoramu, ali vidik nije bio čist. Povratak je bio lakši nego što sam mislio. Još par snimaka za sjećanje na ovu stijenu i Nebeskom stazom do ceste. 


Stijena Medviđaka

Tunel

Od trčeće divljači ništa nisam ni vidio ni čuo, možda je neko mene pratio.Primjetio sam puno visibaba i jetrenki, a počeo je i bijeli bun i obični likovac. 
Proljeće je ...
drifter-dnevnik @ 09:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.