Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » tra 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - travanj 2010
nedjelja, travanj 25, 2010
Putem nas je pratila loša prognoza. Nadali smo se svakim kilometrom da će se popraviti. Obavezno stajemo u Jurjevu, a Jurjica nas časti kavom za imendan.
Na mjesto sastanka s ekipom Naftaplinaca malo kasnimo zbog magle na cesti. U Ljubotiću 4 km iznad Tribanj Krušćice parkiramo. Po lošem makadamu vozimo još do Bristovca, ne bi li skratili vrijeme uspona zbog kiše. Od Ljubotića vode tri staze do Stapa, desna je najduža i njom ćemo se vratiti, lijeva ide preko Bristovca, a srednja je i najkraća. 


Bristovac


Putokaz u Bristovcu - do Stapa 1:00


Krećemo

U Bristovcu na putokazu za Stap piše 1 h, nevjerojatno i šaljivo. Ruksake jedva dižemo na leđa, šta sve nismo potrpali u njih, vreća za spavanje, hrana, pijača, presvlaka, kao da ćemo tjedan dana biti gore. Čeka nas uspon od oko 3:00. Đanky nas vodi dobrim tempom, a kiša čak ugodno hladi. 


Na prvom prijevoju




Ako ne nađeš ovo raskršće na krivom si putu


Treba sve snimiti

Snimamo bez obzira na vidljivost, na objektivu imam kapljice kiše, a bit će ih i na slikama. 
Za nešto manje od tri sata stižemo na Stap, livadu s tepihom mlade zelene trave, okruženu stijenama. Iza malog obronka pojavljuje se krov Tatekove kolibe, kolibice za nas 15. Kako ćemo se smjestiti? Po ovakvom vremenu moramo imati krov nad glavom. 


Tatekov poskok


Tatekova koliba na Stapu


Shema staza


Tatekova shema


Odmor

Vremena imamo za uspon na Debeli kuk. Malo odugovlačimo u nadi da će se vrijeme popraviti. 


Stap, desno se jedva vidi koliba


Sveta vodica kod kapelice Sv. Antuna


Sve je sivo osim nas

Put nas vodi do kapelice svetog Antuna koja je toliko srasla sa stijenjem da je skoro nevidljiva. Molimo za prestanak kiše i krećemo dalje prema Debelom kuku. Znam da je s tog kuka lijep vidik. Dvije satnice se ne slažu, po jednoj sat uspona, a po drugoj sat i pol. Druga je realnija. Na vrhu Debelog oblak, kiša i prilično jak vjetar. Na brzinu smo napravili nekoliko fotografija i pobjegli. Kad smo se spustili ispod oblaka otvorio se na trenutak vidik prema Stapini i preko njega u liniji Bojin kuk. 


Vidik na Stapinu i Bojinac

U povratku idemo čučnuti pod Čučavac, gromadu koja stoji k'o babin zub, Josip Poljak ju opisuje kao "prirodno čudo".


Čučavac

Radi se raspored za spavanje. Hrabra četvorka ide u dva šatora dobrovoljno. Na šparhetu se već kuha čaj i juha. U kući je toplo, ali nema mjesta za sve odjednom. Vadi se gibanica iz ruksaka, Višnja nudi toplu juhu od vrganja a la Stap, a Đurđica reže jeger tako da ga je gušt jesti.
Novi dan ne donosi najavljeno poboljšanje. Bura je pojačala. Ustajanje u 7:00, doručak, u 9:00 grupna slika pred Tatekovom kolibom i lijeno krećemo prema Stapini. 


Drugi dan pred polazak


Stapina 1124 mnv


Oblaci su prelijetali


Stapina iz drugog kuta

Za 0:40 stižemo u podnožje oble i glatke stijene, slične, ma nema slične. Sad mi je jasno zašto je netko unaprijed napravio nadgrobni spomenik u obliku Stapine na groblju u Ljubotiću. 


U srcu Kamene galerije


Hodanje po noževima


Zlatna vrata i zmajeva kresta


Čak ima i žig



Slijedeći cilj je Kamena galerija. Jedva sam čekao da to vidim, čitao sam, gledao slike, zamišljao i sad dok ovo pišem već planiram povratak. Može se od kapelice na Velikom Rujnu za oko 3:00. Obilazak galerije ne skraćivati na manje od dva sata, ne zato što je naporno već zato što zaslužuje. Vidjeti i obići tornjaste kukove, škrape, zmajevu krestu, klisuraste kanjone, ponore, noževe, sa sajlama i bez, izazov je za svakog tko voli krš, mjesta gdje kamen cvjeta.Staza dalje vodi prema jugoistoku, vidik prema Bojincu, Rujnu i Višerujnu, do ravnice na čijem rubu je jama Vrtlina duboka 195 m. 


Na sajli u jami Vrtlina

U grotlo jame spušta se u cik-cak sajla od 200 metara, koju su postavili zadarski planinari. Mlađi dio ekipe se spustio, nažalost bez lampi.Spuštamo se po livadama kraj napuštenih stanova Bilog Sinokosa. Zasjalo nam je sunce pa postaje vruće. Do Ranjevca prolazimo kraj prvih mirila, a sve niže ih je sve više. To su mjesta gdje se polagalo pokojnika dok se pratnja, povorka odmarala. Smatra se da se duša pokojnika zadržala na tom mjestu, koje je obilježeno s dva kamena, zaglavnicom i donožnicom, i naknadno popločano. Po razmaku ta dva kamena vidi se visina pokojnika. Na groblju se nalazi samo tijelo, a duša je na mirilu, zato su to sveta mjesta za domaći puk. Taj se običaj zadržao do polovice prošlog stoljeća. Mnogobrojna su sačuvana mirila u okolici Ljubotića.


Na livadi Bilog Sinokosa


Marohlin ili smrčak


Lastin rep


Odmor


Mirila

U Krušćici močimo umorne noge u moru, pijuckamo pivo, opraštamo se od zagrebačke ekipe i spremamo se za povratak u mekane krevete.

drifter-dnevnik @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 11, 2010


Planinarska kuća Ćićo u Rupićima


Službeni dio pohoda


Ida Nadalina dela fritaju


Mašina za suđe je u dvorištu

Mobitel nas je probudio u 6:03, a alarm sam trebao namjestiti na 6:30. Prognoza se ostvarila. Nebo se zatvorilo. Sve je sivo. Pada stalno. U 8:00 je sastanak s Bambusom. U trećem pokušaju smo našli poluotvoreni kafić. Dogovor i pokret, ne odustajemo. Šubićevac, bunkeri, zoo u Rakovu (Pakovu, mora da je Paco ovuda pošao) selu, kiša je stalno prala pa smo dio prošli autima. 


Ručni rad


Vidik sa Šubićevca


Planinarenje s kišobranima

Kad smo se popeli na Orlovaču, bogovi kiše Tlalok i Muluc su prešli na našu stranu. I u ovakvim uslovima vidik je bio nezaboravan. Bezbroj otoka s jedne strane, a Promina, do pola bijela, prema sjeveru. Ivo, iz treće ekipe, kaže da je na Promini bila mećava, kad su krenuli prema Šibeniku. 


Vidik s Orlovače


Park vjetrenjača

Desno od Promine na trenutke se vidjela Dinara s još više snijega.
Kad sam planirao Bojinac, moja planinarka je sugerirala rezervni plan u slučaju snijega. Sad se vidi koliko je bila u pravu. 


Planinarsko sklonište "Zlatko Prgin"


Kockavica - Fritillaria sp.


Patuljasta perunika - Iris pumila


Promina pod snijegom, desno Dinara

Nakon planinarskog skloništa "Zlatko Prgin" pod Orlovačom, šetnja do Krtolina sa sličnim vidikovcem. Na moru u daljini prema jugu viri šiljati otok. To bi mogao biti Svetac, jer je Jabuka niža.
Oproštaj od domaćina bio je u "Ćiću", uz ostatke hrane, Vlatkovu kavu te dobre želje za skorašnji susret.
drifter-dnevnik @ 08:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, travanj 10, 2010
U nedjelju smo planirali pohod po eko-stazi dr. Ante Frua u organizaciji PD Kamenar.
Do Šibenika treba voziti 4 sata, hodati 5-6 sati i opet 4 sata natrag. Bilo bi nam to prenaporno, pa smo odlučili da idemo u subotu s bonus planom. 
Nije dobro počelo, prolio se čaj po bunkeru i sve je bilo slatko i ljepljivo.
U Starigradu skrećemo za Veliko Rujno. Još prošle godine dobili smo informaciju od policajca da je probijena cesta. 


Bez ovog se ne ide u planinu

Do Vaganca je uski i strmi asfalt, a dalje je dobar makadam, sve skupa oko 12 kilometara, ne 10 kako piše na putokazu.


Na Vagancu

Parkiramo ispred Gospe od Rujna. Zdenka, planinarka i ja smo prvi puta na Rujnu, Boris je već bio, a gdje nije. 


Kapelica Gospe od Rujna

Namjera nam je bila upoznati skupinu stijena Bojinac, a ako bude vremena i volje popeti se na Bojin kuk.
Tražili smo početak staze, onu lijevo od kapelice prema stijenama, i tu izgubili najmanje pola sata. Dalje je markacija odlična. 


Ovaj prolaz smo tražili pola sata


Jagin i još neki kukovi


Dovde nam je trebalo 1:00


Sklonište u pečini


Ispred pečine

Za jedan sat smo kod skloništa u pećini. Otvoren je vidik na Jagin kuk, ali mi se odlučujemo za lakšu i dužu spiralnu stazu, još jedan sat do Bojinog kuka. 




Snimanje iz svih aparata


Stijene


stijene


i opet stijene

Dan je za planinarenje, ali ne i za snimanje. Oblačno je, bez vjetra i ugodno hladno.
Boris drži tempo koji mi odgovara, pa smo ipak snimili sve ili skoro sve što smo vidjeli.
Nas četiri i četiri fotoaparata, bolje ne krenuti u Bojinac bez toga. Zadnji uspon od pola sata je naporniji, ali nimalo opasan. 




Blizu vrha


Vidik na Starigrad


Veliko Rujno i planinski zid


Vidik na Veliko Rujno


Bojin kuk 1110 mnv i Veliki Golić u pozadini


Teži uspon



Nakon svega što sam pročitao o kuku, bio sam iznenađen i sretan što sam se popeo.
S jedne strane more i otoci, a s druge Rujno, Veliko i Malo, iznad ravnica planinski zid sa snijegom, prema istoku Veliki Golić, nažalost Vaganski pod oblakom.
U "medinom" dolcu kratak odmor uz marendu. 








Još jedan pogled na Bojin kuk


Veliko Rujno

Vratili smo se drugom, lijepom i laganom stazom na kojoj su stare markacije. Uz stazu na stotine gorskih sasa, njihovo je vrijeme.


Gorske sase

Kod kapelice Zdenka nekim hokus-pokus trikom vadi palačinke sa sirom. Palačinke od Rujna su nešto najbolje što sam jeo, a i Boris je to potvrdio. Vožnja nizbrdo je bila opasnija, kočnice su smrdile. Kad su nam šparuge počele mahati iz grmlja stali smo blizu Milovac-Bristovca.
Druga ekipa se javlja iz Pirovca, nakon što su bili na Ugljanu i Pašmanu. Dogovaramo susret kod planinarske kuće Ćićo u Rupićima.
Došli smo malo prije Bambusa, našeg domaćina iz PD Kamenar iz Šibenika. Sutrašnji plan nam je prezentirao u dvije varijante, jer nam prognoza  nije bila sklona.
Kad je završio službeni dio počela se pripremati večera. Ida Nadalina je smutila fritaju sa šparugama, a Zdenka je opet nekim trikom stvorila salatu od šparuga.
Fažol na padelu nisu svi kušali iz razumljivog opreza. Zoranova ponoćna gibanica mi je prijala za desert.
Javila se i treća ekipa i to s Promine, gdje će prespavati i sutra se priključiti.
Trebalo je asimilirati i skupiti snagu za sutrašnji pohod pa smo se ranije uvukli u vreće.
drifter-dnevnik @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 8, 2010

Prekrasan četvrtak. Nemam nikakve obaveze. Godinu dana nisam bio na Snježniku. Snijega još ima. Spremanje na brzinu. U 9:00 je pokret. Prije deset s Platka, po utabanoj cesti, krećem na još jedan snježni pohod. Proljeće je, sezona skijanja je završila. 


Putokaz na raskršću


Snježnik

Pitam se kakvu su to cestu radili prema domu na Snježniku. Zašto su prekinuti radovi? Koliko je devastirana planinarska staza "kroz grlo"? Krenuo sam tim putem iako uvijek idem "preko grebena". 


Pri vrhu


Dom na Snježniku

Do "grla", na izlazu iz šume, nisam primijetio da se išta radilo. Snijeg je sigurno nešto i pokrio. Na zadnjem usponu izmjenjena je trasa staze s novim serpentinama. To je sve, a dom i dalje propada. 


Padina prije vrha


Dom


Hrpa snijega ispod vrha


Na vrhu


Risnjak s vrha Snježnika


Vidik prema jugoistoku


Vidik na Učku


Vidik prema Gušlici


Vidik na Mirnjak i Lazac


Snježnik



Planinarski dom na 1500 metara izgrađen je prije pedeset i nešto više godina dobrovoljnim radom planinara i ljubitelja prirode. Dom s prekrasnim pogledom na more i otoke, sa snijegom u proljeće. Dom koji smo dobili u naslijeđe. Neki novi ljubitelji prirode, koji su kao " nepoznati počinitelji ubacili šećer u spremnike s gorivom strojeva", mogli bi svojim dobrovoljnim radom pomoći da se dom obnovi.


Veliki dom na Pribenišu


Sljeme iznad Malog Platka


Vidik s Malog Platka
drifter-dnevnik @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.