Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » tra 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - travanj 2011
četvrtak, travanj 28, 2011
Čekajući lijepo vrijeme 27.04. 

Po povratku sa Visa dogovorili smo sastanak s Lile da preuzmemo ključ Česmine. Kad je čula šta planiramo odgovorila nas je. Po takvom vremenu, a padala je sitna kišica, ne bi ni Splićani išli na Kozik. Priključili smo se drugoj ekipi za Šoltu s nadom da će sutradan biti ljepše vrijeme. Po dolasku u Rogač autobusom smo stigli u Gornje Selo, te za 20 minuta na vrh Vela Straža. Opet busom do Rogača i katamaranom u Split.



Šiljorep - Limodorum abortivum

Popodne smo od Malačke, po nedavno očišćenoj stazi s obnovljenim markacijama, hodali do Crnog kruga na Oporu. Na vrhu je vidik otvoren samo prema Zagori.



Grimizni kaćun - Orchis purpurea

Kozik 28.04.

Očekivani dan je osvanuo bez kiše, uz lagani sjeverac, koji je tjerao oblake prema otocima. Asfaltnom cestom došli smo sve do sela Čotići. S koje god strane gledaš u Kozik izgleda opako. S Kabla greben Kozika je oštar, izgleda da nemaš za nogu stavit, a sad u podnožju jedini mogući put čini se kroz usjek. Visinska razlika je oko 800 metara, a treba je savladati u dva sata po putokazu "Dinarida". Prva staza "Tepla pola" očito ide usjekom. Preporuka je bila da gore idemo od Studenca, kod zelene kamp prikolice, ljepšom stazom, a povratak usjekom. Negdje sam pročitao da su obje varijante jednako duge.

 

Lijevo počinje "Tepla pola"



Posveta prijatelju

Tražili smo početak staze kod prikolice - vikendice i zaključio da se ovuda rjeđe hoda. Markacije su izblijedile, a na nekoliko ključnih dionica ih ni nema.



Na lijepoj stazi 



Vidik prema Omišu



Ovo je lijepo, ali mi idemo desno



Ovako izgleda veći dio staze



Tko me tjera!



Nije sve kamenito

Štapove smo složili i uglavnom koristili sve četiri. Srećom bilo je suho. Vidik je otvoren čitavim putem, koji po kamenjaru ide ravno gore, tu i tamo zaobilazeći veće stijene. Da sam jarac ne bi uspio za dva sata doći do vrha. Tri sata je za nas objektivno i optimalno vrijeme.



Kapelica Sv. Jure na vrhu



S vrha vidik na kanjon Cetine



Vidik na Gornja Poljica



1319 mnv

 Očaran sam bio vrhom, ne samo zato što sam se uspio popeti, već i vidikom. Na 1319 metara je kapelica Sv. Jure po kojoj se vrh češće naziva. Pod nogama su Poljice s jedne i kanjon Cetine s druge strane. Biokovo se tek naziralo u oblaku, ali prema sjeverozapadu je greben Mosora izgledao veličanstveno. Izbrazdana kamenita golet s lako prepoznatljivim vrhovima Velikim Kablom, Vickovim stupom i Ljubljanom. Po grebenu se može "šetati", samo se treba popeti. Pogled mi se spušta prema kolnom putu i livadi od koje smo krenuli. Kako i kuda smo se popeli? Pratim greben i pokušavam otkriti usjek kojim ćemo se spuštati. Do druge raskrsnice nam je trebalo pola sata.



Po grebenu



Prvo raskršće



Drugo raskršće, sad lijevo dolje



Dosadna "Tepla pola"



Brali smo šparuge koje su koze ostavile

 Ravno po grebenu staza nastavlja prema planinarskom domu "Umberto Girometta" odnosno u Gornje Sitno, a mi lijevo usjekom. Pripremili smo repertoar borbenih pjesama za ovu dosadnu stazu. Lagano "Tepla pola" stazom spustili smo se za dva sata, uglavnom bez vidika, ali dobro utabanom i markiranom.

S livade u podnožju ponovo gledam prema vrhu i opet se pitam kako i kuda smo se popeli! Svi smo uzbuđeni i radosni zbog ovog uspjeha, a pogotovo zbog ispunjenog plana, koji smo si postavili. Hvala ti Lile.

drifter-dnevnik @ 13:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, travanj 26, 2011


Na trajektu, Petar Hektorović

Pokret je bio u 5:00 iz Rijeke da bi stigli u 11:00 na trajekt za Vis. Nisam stigao ni razglednice kupiti, autobus za Komižu je odmah krenuo. Vozač nas je iskrcao na cesti iznad Komiže, gdje ju presjeca planinarska staza.



Komiža, crkva Sv. Nikole 

Na prvom putokazu neplaniranih 2:45 do Huma, odnosno Sv. Duha. Do planinarske kuće Sveti Andrija trebamo proći cijeli otok uzdužno, a da nas ne ulovi mrak. Ovo prvo vrijeme nije bilo ohrabrujuće. Popeli smo se za 1:30 i shvatili da je neko pogriješio. Nismo se štedili, a trebali smo, jer je staza prekrasna. Komiža nas je pratila, dijelom i Biševo i Svetac.



Kapelica Sv. Duh



Komiža

Na vrhu, iako to nije najviša točka otoka, crkvica Sv. Duha. Neki, kao Ivo, nisu vjerovali da će ikad stajati na ovom mjestu. Daleko je to za nas Riječane, a još jutros smo bili doma.



Titova špilja



Žena Glava

 Posjetili smo Titovu špilju i došli u selo čudnog imena Žena Glava. Da li je žena glavna ili je nerazumljivi viški govor nešto iskrivio? Sigurno je da imaju dobrog vina, a priča se i odličan roštilj.
Na jednoj od raskrsnica zovem Željka da nas navede na kuću. Čekao nas je. Trebalo nam je 4:30 od Komiže i bilo je po planu.



Planinarska kuća Sv. Andrija



Vidikovac kod Sv. Andrije

Kuća je novouređena prizemnica, bivši vojni objekt, na brdu iznad Visa, vidikovac – osmatračnica. Ovakvu kuhinju bi svaka domaćica poželjela, sve u pločicama, elementi puni posuđa, štednjak od prokroma. Kuhao se čaj, naložili smo vatru, juhica je prijala, pripremili smo ležajeve. Dug nam je bio dan, a sutra nam je namjera penjati se na Mosor. Trebalo je duže ostati na Visu, zaslužio je, ali kuća nije više slobodna.



Viška luka u zoru

Buđenje u zoru. Moramo stići na katamaran. Jako dobrom stazom, s vidikom na Višku luku, spuštamo se u grad Vis. Bilo je kratko i lijepo. Obećali smo dovesti i druge planinare na otok s pedesetak kilometara staza.

drifter-dnevnik @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 10, 2011

Sastanak je dogovoren na kavi u Tuku, a popili smo je u "Sušilu" u Mrkoplju. Pozdravili smo se sa Samoborcima i Zdenkom Kristijanom. Krenuli su na Južnu skupinu, najteži dio Samarskih stijena.
Naš plan je bio Nadvišeni kamen ili vrh Bijelih stijena i Velika Javornica.



Bruno, uvijek nosi lijepo vrijeme



Pjer, najglasniji optimist



Konvalarija i Bruneto

Od Klanca kostura na Boce, na vrh Bijelih stijena, planinarska kuća "Bijele stijene", uspon na Veliku Javornicu, spust do Begove staze i natrag kroz Klanac kostura do auta za 6 neto sati hoda. Pokazalo se da je to bilo preambiciozno za ovo doba godine. Hodali smo ukupno 7:30.



Totem za Toma, Bijele stijene





Prolaze samo slabiji od 100 kg



Kratki alpinistički test



Pauk u akciji

Na usponu do Boca je bilo toliko snijega i leda da je trebalo raditi utore za noge. Uski prolaz među stijenama i kratki alpinistički test svi lako prolaze. Malo nakon Boca stižu nas znanci koji su imali istu ideju za izlet ove nedjelju kao i mi. Nakon našeg tabanja lakše im je bilo proći naslage leda i snijega.



Ove bijele fleke su nas usporavale



Prsti, zaštitni znak Bijelih stijena

Put nastavljamo skupa do podnožja samog vrha Bijelih stijena. Uspon na vrh Bijelih stijena po sajli je bio pravi užitak. Dan prekrasan, dobra vidljivost, bez vjetra, ugodno toplo. Prema sjeverozapadu pogled seže do slovenskog Snežnika, na drugu stranu do Velebita, a na "dohvat ruke" je tamna šumovita Velika Javornica. Tražim pogledom Samoborce na Samarskim stijenama. Vide se Stepenica, Piramida, Dvorac, Samarski vrh, Južna barijera, a Ratkov vrh je tu blizu "vis-a-vis".



Po sajli na Bijeli vrh



Vidik na Bjelolasicu



Sve do Snežnika



King Kong

Ispred zatvorene planinarske kuće "Bijele stijene" je odmor i marenda. Dogovaramo se za dalje, jer smo potrošili više vremena od planiranog. Jedna grupa nastavlja za Javornicu, a druga niz Lukovicu do Begove staze i cestom na početnu poziciju.



Planinarska kuća "Bijele stijene"



Planinarsko sklonište "Miroslav Hirtz"



Pozdrav ludoj grupi

Staza prema Javornici je dio Kapelskog puta. Dobro je markirana, ali slabo utabana. Prolazimo kroz "Vrata" i kraj lovačkog skloništa, koje se ruši. Još jedan kratki uspon i na stjenovitom smo vrhu. Od planinarskog skloništa "Miroslav Hirtz" do vrha Javornice trebalo nam je 1:30.



"Vrata"



Mjesečev pejsaž



Lovačko sklonište u Tihoj dolini



S Velike Javornice prema Kleku i Jasenku

Vidik je otvoren prema Jasenku, Kleku i Drežničkom polju, a preko Strileža, Viševice i Bitoraja vide se Učka i Risnjak. Velika Javornica sa 1374 metra je najviši vrh Karlovačke županije, a par kilometara prema sjeverozapadu je Kula s 1534 metra, najviši vrh Primorsko-goranske županije. Markacija KPP-a nastavlja prema Stalku, a mi se vraćamo prema Rusovom jarku i spuštamo se na 7. kilometar ceste od Jasenka. Begovom stazom, koja nije označena, na raskršću s "glavnom" cestom lijevo, idemo do kraja šumske ceste. U nastavku blagim usponom kroz Klanac kostura, gdje smo jedva vidjeli nekoliko starih markacija, nekako stižem do križanja sa stazom za Bijele stijene. Mislio sam da ću tu ostaviti kosti.



Bijeli bun - Scopolia carniolica



Drijemovac - Leucojum vernum



Iznenađenje u Brestovoj Dragi

Na 13. kilometru opet susrećemo Samoborce, koji se vraćaju sa Samarskih stijena sa sličnim snježnim i ledenim iskustvom. Bilo je naporno, bilo je lijepo, a druženje u Brestovoj Dragi, gdje nas je dočekala prva grupa s delicijama, ostati će u trajnom sjećanju.

drifter-dnevnik @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.