Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » svi 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - svibanj 2009
nedjelja, svibanj 31, 2009
Kakva je bila prognoza nismo se nadali da ćemo uopče ići na planirani izlet. Vozeći se prema granici kovali smo rezervni plan. Možda šetnja po Bledu? Kako smo se približavali Jesenicama optimizam je rastao. Odlučili smo krenuti pod planinu.
Od Jesenica asfaltnom cestom vozimo do mjesta Planina pod Golicom. Vrh koji se inače vidi s parkirališta skrivao je oblak. Hladno je. Kažu nam da je jučer padao snijeg. Do sedla Suha treba nam dva sata i tamo ćemo odlučiti kako dalje. Ako bude kiše idemo do koče na Golici, a ako se proljepša razdvajamo se. Jedna grupa će se grebenom penjati na Golicu, a druga ide do planinarske kuće. 

Na sedlu Suha:
Na sedlu Suha

Kišobran kao gromobran u vodičevom ruksaku rastjerao je naoblaku i krećemo grebenom, najljepšim putem. Preko Male golice 1646 mnv i Krvavke 1784 mnv, između pograničnih stupića, gledajući desno u Austriju i lijevo u Sloveniju, mimoilazeći veliko stado ovaca, dolazimo na oblu i travnatu Golicu 1835 mnv. Narcisi su nas pratili čitavim putem. 
Narcis:
Sunovrat, narcis
Narcisi na padini:
Narcisi
Naoblaka se razilazi:
Naoblaka se razilazi
Otvara se prozor u Austriju:
Prozor u Austriju
Mala Golica 1646 mnv:
Mala Golica
Drava na austrijskoj strani:
Drava na austrijskoj strani
Krvavka 1784 mnv:
Krvavka 1784 mnv

Planirajući ovaj izlet pred dva mjeseca nismo bili sigurni hoćemo li pogoditi pravi trenutak cvatnje. Javljali su nam da je bilo u tom kraju do 6 metara snijega. Dogodilo se da smo došli na kraj cvatnje. Slijedeći vikend bilo bi kasno. Travnate padine, okrenute prema jugozapadu,  su se bijelile koliko ih je bilo. 
Stado ovaca na Krvavki:
Stado ovaca na Krvavki
Koča na Golici:
Koča na Golici
Vidik prema Stolu:
Vidik prema Stolu
Jučerašnji snijeg:
Jučerašnji snijeg
Šiljasti vrh Dovške Babe:
Šiljasti vrh Dovške Babe

Na vrhu nas je dočekalo sunce, oblaci su se razilazili. Vidik na sve strane. Drava na austrijskoj strani kao da se razlila. Prema sjeverozapadu špicasta Dovška Baba. Prema istoku Stol. U dolini Jesenice. Triglav je u oblacima, a na svim vrhovima se vide ostaci jučerašnjeg snijega. 
Na vrhu Golice:
Na vrhu Golice
S vrha prema planinarskoj kući:
S vrha prema planinarskoj kući

Oko koče na Golici vide se planinari kao mravi. Uspon od te kuće na vrh je 45 minuta, a nama je za silazak trebalo 0:20. Sve što smo konzumirali bilo nam je dobro, a bili smo žedni i gladni. Na suncu je zatoplilo. Dobru smo gužvu napravili domaru. 
Koča na Golici:
Koča na Golici
Padina Golice:
Padina Golice
Jedrilica:
Jedrilica
Povratak:
Povratak
Putokaz:
Putokaz

Strmim putem se vraćamo do Planine pod Golicom i našeg autobusa. 
Planina pod Golicom, vidik na Golicu:
Planina pod Golicom, vidik na Golicu
Rekapitulacija:
Rekapitulacija

Potrošili smo svo vrijeme i nije nam preostalo nego najkraćim putem vratiti se kući, a bledske kremšnite ostavljamo za jedan ružan dan.

drifter-dnevnik @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009
Kostelskim planinarskim putem iz mjesta Potok krenuli smo prema Kuželjskoj steni.
Stijena, koja se uzdiže usred zelenila, vidi se s nekoliko goranskih vrhova, pa čak i sa stare ceste Zagreb-Rijeka. S vidikovca na prijevoju Vodenjak gledao sam tu stijenu i nadao se da ću se jednom popeti na njen vrh.
Planirano vrijeme kružne staze je 6:00, a mi smo trebali proći veći dio te staze do sela Laze. 

Informativni pano:
Putokaz na startu

Umjesto dvije grupe formirali smo jednu, jer vodič druge grupe nije došao. Obično se grupa kreće brzinom najsporijeg i tu je bio problem. Prvi put na planinarenju, u neadekvatnim cipelama, ali s puno volje i kondicije, jedna "planinarka" je usporavala cijelu grupu. 

Bijela naglavica:
Bijela naglavica
Putokaz:
Staza je bila dobro obilježena
Pjegavi kaćun:
Pjegavi kaćun
Poučni pano:
Poučni pano

Na vrh smo došli za tri sata, što i nije tako loše. Za dobar vidik trebalo je razmaknuti raslinje. Kuželj se odlično vidio i to oba, hrvatski i slovenski. 
Vidik s vrha na kupsku dolinu:
Dolina Kupe s vrha stijene
Oba Kuželja:
Oba Kuželja
Oba Kuželja - zoom:
Oba Kuželja - zoom
Hrvatski Kuželj - zoom:
Hrvatski Kuželj - zoom

Vrhovi u daljini su bili slabije vidljivi zbog sumaglice. Bilo je toplo i sparno. Odmor na vrhu je trajao duže, a za nekoga prekratko. Nakon nekoliko minuta od vrha naišli smo na "okno", nešto slično Provrtenici između Sisola i Šikovca. Ostatak nekadašnje špilje kojoj se urušio svod, ali je ostao kameni most iznad otvora. 

Okno:
Okno
Čopotac:
Čopotac

Spuštanje je bilo srećom kroz šumu. Na mjestima bez hlada dočekao bi nas toplotni udar. Dolaskom na obalu Kupe osvježavali smo se ledenom vodom i odmarali dok nam se nije pridružilo začelje kolone. 
Osvježenje na Kupi:
Osvježenje na Kupi
Kuželjska stena:
Kuželjska stena

Još sat i pol je trebalo hodati do Laza, a tamo nas je dočekala hladna piva i maneštra. Nakon sedam sati na nogama odmor je dobrodošao svima. Kuća je kao u priči, s park-okućnicom, s pogledom na Kuželjsku stijenu s jedne i kupsku dolinu s druge strane. U susjedovom vrtu pčelinjak u hladu oraha, a oko njega miris meda. 
Pčelinjak:
Pčelinjak
Laze:
Laze

Malo dalje potočić, gdje se hladilo piće. Sve loše se izgubilo u dobrom raspoloženju. Zajednička snimka za uspomenu na današnje druženje i povratak kući.
Rodila se ideja da slijedeći put formiramo grupu planinara u čarapama, jer cipele koje žuljaju bolje je ostaviti doma.

drifter-dnevnik @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 16, 2009
Dvije godine planiram ovom stazom u doba božura i uvijek nešto iskrsne. Ove godine smo ipak rezervirali termin. Kad je došla ta subota mislio sam da smo zakasnili i da ćemo ih naći uvenule.
U Trsteniku parkiramo kraj crkvice Sv. Lucije i s prijateljima krećemo u fotosafari. Naoružani s dva Canona i dva Olympusa, po lijepom danu usprkos prognozama, polako se uspinjemo zanimljivom stazom. 

Trstenik:
Trstenik
Gomila:
Gomila

Polje, kojim vijuga cesta, između Trstenika i Rašpora je ispod nas. Snimamo pejsaže i pričamo, a božuri kao da nas ne zanimaju. Nakon pola sata evo prvog cvijeta. 
Prvi božur:
Prvi božur
Božuri:
Božuri
Ljekoviti božur - Paeonia officinallis:

Božur u pupu:
Božur u pupu
i još ...
Božur

Uzbuđenje je kao da smo tu biljku mi prvi otkrili. Obli i goli vrh Gomile se pojavljuje, ali to kao da nije važno. Božuri su iza svakog grma, sve ih je više. Nisu oni jedini. Bijele latice sunovrata vide se na daleko. Ne brinemo za markacije, samo tražimo crvene glavice. Stariji cvjetovi su svijetlo crvene i roza boje, kao požmareni, ali oni mladi su krvavi. Promjer otvorenog cvijeta je 15 cm. Naišli smo na "grmove" po desetak i više cvjetova. 

Padina Gomile:
Padina Gomile
i još ...
i još ...

Padina Gomile je travnata pa se vide sve do ispod samog vrha. 

Vrh Gomile 1026 mnv:
Vrh Gomile 1026 mnv

Na vrhu je geodetska piramida i pljoska s homemade maraškom za nagradu. Odmor, snimanje panorama, nadoknada kalorija, upisivanje u dnevnik i valjanje po travi. Vidi se slovenski Snežnik, tu sasvim blizu Vršić i Mocvil, iza njih Orljak, Planik i Učka. U smjeru iz kojeg smo došli uzdižu se Žbevnica i Kojnik, a malo sjevernije ili desno antena Slavnika. 

Vidik na Vršić, Mocvil i Planik:
Vidik na Vršić, Mocvil i Planik

Kad smo se izguštirali spuštamo se istim putem do starog kolnog puta i križanja sa stazom IPP-a kojom smo došli. Odlučili smo se za Rašpor. Put nas vodi obronkom brda obraslim borovinom, na kojem su ostaci utvrde rašporskih kapetana iz 15 st. Brdo se zove jednostavno Gradina. U selu je mala crkvica Sv. Nikole, nedavno obnovljena, koja je svjedočila slavnoj prošlosti. 

Crkva Sv. Nikole u Rašporu:
Crkva Sv. Nikole u Rašporu

Glavni cilj je postignut. Staza božura nije patka, ali je bitan timing. Tjedan poslije ili tjedan prije, sve ovisi kakva je bila zima.

drifter-dnevnik @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009
Još uvijek nam nije bilo dosta planinarenja, međutim danas putujemo doma. Nismo mogli planinariti, blagovati na otočiću Sv. Marije i putovati 12 sati u istoj obleki. Stvari smo morali spakirati i staviti u autobus već ujutro.
Prošetali smo se od Pomene do mjesta Goveđari i spustili na Pristanište. 
Goveđari:
Goveđari
Crkva Sv. Nikole:
Crkva Sv. Nikole u Goveđarima

S već spomenutim brodicama prevezli smo se na otočić. Opet sam posjetio samostan i crkvu da napravim fotosession neometan. 
Crkva Sv. Marije - detalj:
Crkva Sv. Marije - detalj
Crkva S. Marije - detalj:


Riblji ručak je bio oproštaj od otoka ribara. Marina smo zamolili da nam recitira pjesmu Enesa Kiševića, predhodno skinutu s net-a, i mislim da smo ga pogodili u žicu. Zahvalan sam mu na predavanjima, šalama, planinarenju, upoznavanju života na otoku, gostoprimstvu. Došao sam planinariti i vidjeti Mljet, a vratio sam se bogatiji za jedan doživljaj koji neću zaboraviti.
Polače, prolaz kroz zidine:
Polače, prolaz kroz rimske zidine
Skradin, odmorište na povratku:
Skradin, odmorište na povratku

drifter-dnevnik @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 3, 2009
Budim se u 4 sata. Odlučio sam da idemo s Marinom, biti će sigurno zanimljivo.
Pred hotelom se formiraju grupe, biramo "A". Marin će nas voditi na Planjak i Grabovu glavu, dva brda u Nacionalnom parku. Put je prolazio ispod Montokuca i nije nas trebalo puno nagovarati da se i na njega popnemo. Uvjerio sam se da je vidik prekrasan. Malo i Veliko jezero su ispod nas. Vide se Goveđari, Solinski kanal s eko branom, a Soline su zaklonjene borovima. Od Solina vodi staza do Montokuca i to bi svakom preporučio. 

Goveđari s Montokuca:
Goveđari s Montokuca
Vidik s Montokuca:
Vidik s Montokuca
Solinski kanal s eko branom:
Solinski kanal s eko branom
Veliko i Malo jezero s Montokuca:
Malo i Veliko jezero s Montokuca

Vraćamo se dio puta i nastavljamo do Planjka. Na vrhu opet metalna konstrukcija i napušteni vojni objekt. Trebalo bi ga obnoviti, a u planu je da postane planinarska kuća. S terase je vidik na uvalu Polače i otoke Moračnik, Kobrava i Tajnik, a preko Mljetskog kanala i do Pelješca. 
Mljetski kanal s Planjka:
Mljetski kanal s Planjka
Vidik s Grabove glave:
Vidik s Grabove glave
Uvala Grabova s Grabove glave:
Uvala Grabova s Grabove glave
Planjak s Grabove glave:
Planjak s Grabove glave

Grabova glava izgleda blizu, a ipak nam je trebalo pola sata do tog vrha. S 384 metra je odličan vidikovac. Prema jugoistoku strši oštri vrh Velog Grada. Gledam Malo i Veliko jezero zapadno, dva otočka bisera, a dole kao ispod nogu Grabova uvala. Sam vrh je stjenovit. Ulazimo u šumu do male livade s lokvom gdje se divlje svinje kaljužaju. Konačni cilj je mjesto Blato. 
Blatina i Blatsko polje:
Blatina i Blatsko polje
Blatina:
Blatina

Marin nas plaši strminom koju moramo proći do Blatine, velike lokve i jezera za velikih kiša. Kad se otvorilo Blatsko polje bili smo blizu nakon 6 sati hoda. Slane srdele u maslinovom ulju i vranac u blatskoj konobi bili su kao nagrada na cilju. 
Orhideja bezostruška:
Bezostruška
Bezostruška:
Bezostruša
Blato:
Blato

Mislio sam da je današnja skitnja po otoku završila, kad Marin predlaže obilazak Polače. Kroz mjesto smo morali proći do Pomene i opet kroz uski prolaz u zidinama.
"Gospodo, ovo je druga po veličini rimska palača na našoj obali poslije Dioklecijanove" kaže vodič i privlači našu pažnju. Opet smo imali sat povijesti koji prolazi u trenu. 
Rimska bazilika u Polačama:
Rimska bazilika u Polačama
Katedra:
Katedra
Ekipica "Ajmo Rijeka":
Ekipica "Ajmo Rijeka"

Današnji dan neću zaboraviti.

drifter-dnevnik @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 2, 2009
Rekli su nam da je noćas bio potres u Pelješkom kanalu. Možda nas se Mljet htio otresti.

Spremni za novi dan:

Spremni za novi dan

Biramo grupu koja ide na Veli Grad. Autobus nas iskrcava u Babinom polju. Čekamo vodiče. Već je tu na početku došlo do nesporazuma. Oni čekaju na drugom mjestu. 

Babino Polje, mjesto sastanka:
Babino Polje, mjesto sastanka

Počinje uspon. Na livadi iznad mjesta je malo nogometno igralište na kojem su domaći uvijek favoriti. Vrh se počeo udaljavati. Nitko od nas nije bio prije. Provlačimo se stazom koja nije markirana od 1996. Vodič je nekoliko puta gubio stazu. Napokon je palo pitanje gdje mi to idemo. Vodič kaže da nas vodi do jedne špilje, pa onda do druge, a na vrh nije imao namjeru ići. Nastalo je komešanje i uvjeravanje tko je šta čuo, tko je u pravu. Dogovorili smo se da se podijelimo u dvije grupe, špiljari na jednu stranu, a mi za vrh na drugu. Svi skupa nastavljamo ipak do špilje Ostaševica udaljene parsto metara. Špilja nije bila vrijedna ovolikog truda. Tu se razdvajamo. Nisam pitao poslije kakva je ta druga špilja. 

Igralište za visinske pripreme:
Igralište
Gdje idemo?
Gdje idemo?
Špilja Ostaševica:
Špilja Ostaševica

Marija iz Babinog polja je vodič naše grupe. Nakon dva i pol sata dolazimo na vidikovac Rogovići. Do vrha je ostalo oko pola sata po kamenjaru. Veli Grad sa 514 metara dominira cijelim otokom. Vide se oba kraja otoka udaljena oko 37 km, a mi smo negdje u sredini. Širok je u ovom djelu 3 km. Jedino metalna konstrukcija kvari ugođaj. Spuštamo se stazom kojom bi za sat vremena stigli na vrh iz Babinog polja. 

Babino Polje s Rogovića:
Babino polje s Rogovića
Uspon na Veli Grad:
Veli Grad
Veli Grad, na vrhu:
Veli Grad, na vrhu
Crkva Sv. Pavla, jedna od devet u Babinom Polju:
Crkva Sv. Pavla u Babinom Polju

Nakon pet sati po suncu pivo i hladovina najviše paše. Ukrcavamo se u autobus i vozimo do Saplunare, mjesta na jugoistočnom kraju otoka. Tu nas je kiša spriječila da prošetamo do najljepše plaže i kupanja za najhrabrije. Nakon što je prestala kiša vraćamo se do Pomene na sjeverozapadnom kraju otoka. U hotelu nas čeka obilan švedski stol. 

Večer u Pomeni:
Večer u Pomeni

Tražimo plan za sutra da ne dođe do nesporazuma kao danas. Nagovaraju nas da idemo na Grabovu glavu i mjesto Blato, a u povratku obilazak Polače s rimskom palačom i bazilikom. Tura je interesantna, ali inzistiram na Montokucu, brdu od 253 metra koje dominira jezerima. Predpostavljam da je s njega dobar vidik, iako kažu da je s Grabove glave bolji i to oni koji nisu bili na Montokucu.

drifter-dnevnik @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 1, 2009
Počinjem od Prapratnog, jer 12 sati puta treba zaboraviti. Dok čekamo trajekt gledam dugačak grbavi otok. Nekoliko mjeseci planiramo ovaj pohod pa sam čitao i slušao o Mljetu. Zeleni otok, uvale s plažama, najviši vrh samo nešto viši od 500 metara, stvorio sam sliku pitomog pejsaža. 

Prvi kontakt s Mljetom:
prvi kontakt s Mljetom

Iskrcavamo se u Sobri, mjesto i uvala dobro zaštićeni od vjetrova. Autobus vozi uskom asfaltnom cestom, koja krivuda penjući se između brda, malo po jednoj, pa po drugoj strani otoka. Vidi se Pelješac prema sjeveru, a onda pučina prema jugu. Vidljivost je bila dobra pa mi se učinilo da vidim Italiju. Kad smo prolazili kroz Babino polje, mjesto dugačko par kilometara, upozoravaju nas na Veli Grad najviši vrh otoka i jedan od ciljeva pohoda. Jedino se na tom brdu vide stijene i klifovi, jer sve drugo je obučeno u šumu alepskog bora i crnike. Spuštamo se do mora u mjesto Polače s ostacima rimske palače. Njihova vozila su bila puno manja, pa naš bus jedva prolazi kroz otvor na zidinama. Cesta se opet penje prema selu Goveđari, koje je najstarije na otoku. Kad smo prošli preko polovice dužine otoka stigli smo u Pomenu, najzapadnije mjesto Mljeta, u uvali s par otočića kao štitovi. Tipično turističko mjesto, restorani i hotel. Ovih nekoliko dana smo tu doma. 
Nakon smještaja idemo u šetnju do ručka. Malo jezero je zeleno od šume koja se u njemu kupa. Bočata voda u uskom kanalu između Malog i Velikog jezera teče kao potok. 

Mali most između Malog i Velikog jezera:
Mali most između Malog i Velikog jezera
Talijanski kaćuni
talijanski kaćuni

Poslije ručka brodicama Nacionalnog parka vozimo se do otočića Svete Marije s benediktinskim samostanom i romaničkom crkvom iz 12. st. Vodič i domaćin Marin uveo nas je u povijest otočića. Naučio sam nešto novo o tom vremenu, stilu gradnje na vrlo zanimljiv način. 

Otočić Sv. Marije:
otočić Svete Marije
Vodič i domaćin:
vodič i domaćin kaže "Gospodo"
Samostan Sv. Marije – detalj:
Samostan Sv. Marije - detalj
Samostan Sv. Marije – kapitel:
Samostan Sv. Marije - kapitel
Crkva Sv. Marije – grobnica sina kralja Tomaša:
Crkva Sv. Marije - grobnica sina kralja Tomaša
Samostan Sv. Marije – detalj:
Samostan Sv. Marije - detalj
Samostan Sv. Marije – kula:
Samostan Sv. Marije - kula
Samostan Sv. Marije – detalj:Samostan Sv. Marije - detalj


Još nam nije bilo dosta pa smo nakon iskrcaja na "kopno" u Pristaništu prošetali oko Velikog jezera do rimskog mosta, odnosno mjesta gdje je bio. U selu Babine kuće degustirali smo odličan bijeli rukatac.

Pustinjska ruža –Carpobrotus edulis:

Zalaz na Malom jezeru:
zalaz na Malom jezeru

Umoran nakon neprospavane noći i cijelodnevnog šetanja jedva sam čekao krevet. Moram se odmoriti za sutrašnji dan.

drifter-dnevnik @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.