Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » svi 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - svibanj 2010
nedjelja, svibanj 23, 2010


Približavali smo se Belecu i već iz daleka se vidio toranj crkve. Takvih je u Zagorju puno, ali samo na prvi pogled. Crkva je kontrolna točka "Belečkog planinarskog puta" i žig se nalazi u crkvi.













Kad smo ušli bilo je jasno zašto su nam prijatelji preporučili da svakako pogledamo tu crkvu. Stao sam kao ukopan, zaprepašten onim što sam vidio. Barokni oltari na kojima sjaji pozlata, mnogobrojne figure anđela i freske kojima se prostor proširuje. Nema slobodne zidne površine. Kontrastna šarena unutrašnjost prema jednostavnoj vanjštini crkve, okružene visokim ogradnim zidom s kapelicama i ulazima. To je crkva Sv. Marije Snježne u Belecu i svatko ko se jednom zatekne tamo neka je obavezno razgleda.


Stari grad Belecgrad s Minđalovca


Ne možeš se izgubiti


Vrh Belige 974 mnv

Putokazi, kojih je jako puno i na pravom mjestu, vodili su nas dobro markiranom stazom preko sedam vrhova, Minđalovec, Židovina, vrh Ivanščice, Hanjžica, Belige, Babin zub i Osinec do ruševina starog grada Belecgrada i planinarske kuće. Ispenjali smo visinsku razliku preko 1100 m, nekoliko puta forsirali potoke, navlačili i skidali kabanice zbog pljuska, na mjestima gacali do gležnja u blatu, uživali u rijetkim vidicima i prošli stazu za 7:30.


Vidik s Osinca


Vrh Ivanščice 1061 mnv


Planinarski dom "Josip Pasarić"


Grebengrad s Babinog zuba


Putokazi


i još putokaza

U planinarskom domu "Josip Pasarić" na vrhu Ivanščice imali smo duži odmor zbog ručka i pljuska zbog kojeg se nismo popeli na piramidu s koje se pruža dobar vidik na zagorske brege, ali to ćemo jedan drugi put. Opis puta iz dnevnika je savršen tako da nismo ni koraka lutali. U planinarskoj kući "Belecgrad" posljednjoj kontrolnoj točki dnevnike nam je ovjerio  Štef, predsjednik planinarskog društva.


Dečki z bregov


Planinarska kuća Belecgrad

Od vrha Beliga pa sve do planinarske kuće pratila nas je muzika, po čijem smo taktu skakutali preko sat vremena. "Dečki z bregov" su zabavljali planinare kod doma i na plesnom podiju. Veselo smo se oprostili od domaćina i krenuli prema Rijeci nakon još jednog lijepog dana u našim planinama.

drifter-dnevnik @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 14, 2010
Svaki dan sam provjeravao prognozu, tako i ovaj četvrtak. Vidi se malo poboljšanje u petak. Animiram ekipu. Kandidata ima, ali nažalost radni je dan, a u subotu i nedjelju je ponovo pogoršanje. Period cvatnje degenije je petnaestak dana i sad treba iskoristiti trenutak ili čekati slijedeću godinu. 


Nekad lječilište Andrije Štampara




Škriplin - Polyporus squamosus ( jestiv kad je mlad)

Krenuli smo u petak od Dabarske kose Premužićevom stazom prema odvojku za Bačić kuk. Na raskršću Ripinovac skrećemo prema Budakovom brdu. Oblaci su još na svim okolnim vrhovima.


Bačić kuk lijevo i Prikinuto brdo desno


Pag i otoci


Bačić kuk


Ekipica na Budakovom brdu 1318 mnv


Žigljen na Pagu


Paški zaljev

Na travnatom prijevoju Soline počelo se rasčišćavati, pa se ukazao Bačić kuk, Prikinuto brdo i greben Budakovog brda. Raspoloženje na visini. Ispod tamnih oblaka provirio je Pag. Što smo se više penjali oblaka je bilo manje. Na hrptu Budakovog predivan prizor. Vidi se Veliki Kozjak, Šatorina, a ispred njih Lisac i Laktin vrh. Prema jugoistoku Dabarski kukovi od Bačića do Kize. Na moru Pag, Vir, čak i Lošinj se vidi. U povratku planiramo od Ripinovca stazom prema Bačić dulibi. Tu dionicu još nismo prolazili. Prošle godine kad smo bili u Bačić dulibi nismo znali za dvije nove planinarske kuće Anu i Katu. Sad je prilika za obilazak.


Bačić kuk iz Bačić dulibe




Planinarska kuća Kata


Planinarska kuća Ana




Cesta kroz Kukaline






Ravni Dabar i kuk Čelinac

Susrećemo dvije obitelji Došen, malo i veliko, svi u poslu. Uređuju se kuće za sezonu, koja je već počela. Za prvi maj bilo je stotinjak alpinista u dulibi. Koja je gužva tek bila na stijeni Bačić kuka?!
Od Bačić dulibe nastavljamo cestom da bi vidjeli i prošli kroz Kukaline. 4 kilometra cesta prolazi usječena kroz Dabarske kukove iznad Došen Dabra i Ravnog Dabra, kroz handmade tunele ispod kuka Kukaline, da bi se na Dabarskoj kosi sastala s Premužićkom.
Hodali smo prekrasnim krajem, popeli se na Budakovo brdo po lijepom vremenu s dalekim vidicima, upoznali marljive Došen ljude porijeklom iz Dabrova, vidjeli dvije nove planinarske i nekoliko obnovljenih kuća i pronašli degeniju, endemsku vrstu, koja raste samo kod nas. Dan koji ćemo upamtiti.


Velebitska degenija


Degenia velebitica



"Niska trajnica (stabljika do 10 cm visoka); listovi linealno lancetasti, srebrnastobijeli; komuščice jajolike, pri vrhu stisnute, gusto dlakave; planinska tičila (Velebit). Velebitska degenija – Degenia velebitica (Deg.) Hay. " (prof. dr. sc. Radovan Domac).
Ime je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu, koji ju je otkrio. Brzopleto je svrstao degeniju u  krivi rod, a konačno je August Edler von Hayek, jedan od naboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.


Degenija s Velog vrha iznad Tomišine drage

Pronađena je na tri utvrđena lokaliteta, Kapela, srednji Velebit i južni Velebit. Na stazi degenije od Kozice do Sibinja smo bili prije mjesec i pol dana i to je površinom najveći lokalitet. Lokalitet na srednjem Velebitu je najmanji površinom i brojem primjeraka.


Ekipica koja je "otkrila" degeniju

Ova ekipa je našla degeniju na dva lokaliteta. Preostala je još Šugarska duliba, planirat ćemo to iduće godine.

drifter-dnevnik @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 11, 2010
Vrijeme se pokvarilo i prognoza za slijedeće dane nije bila ništa bolja. Odlučili smo se za povratak. Imali smo u planu popeti se na Sv. Iliju na Pelješcu. Po ovakvom vremena to nije imalo smisla, iako kažu da ne postoji loše vrijeme, samo loši planinari.



Sv. Mihovil u Dugopolju

Kiša nas je pratila do Dugopolja i sela Kotlenice, gdje smo dogovorili posjet špilji Vranjača. Špilja je na privatnom posjedu obitelji Punda i odlično je sačuvana. Domaćin i vodič kratko nam je ispričao povijest špilje. Ime je dobila po crnoj boji vrane.













Od dvije dvorane druga je prepuna špiljskih oblika, a to što ju čini posebnom su različite boje kojima je sve ukrašeno. Prolazom vode kroz tlo bogato različitim mineralima obojili su se stalagmiti, stalaktiti, stalagmati, špageti, zastori, helektiti, helegmiti i kako se sve ne zovu, u plavičaste, zelene, crvene, smeđe i vapnenastobijele tonove. Dvorana je jako dobro osvijetljena i preporučam da se obiđe u oba pravca, staza pravi neveliki krug, a stječe se dojam da ste u različitim špiljama. Na izlazu iz špilje ponovo kiša.








Vraćamo se na autocestu. Vozili smo do izlaza za Gospić i dalje cestom do Baških Oštarija, gdje posjećujemo Vladu Prpića u nadi da ćemo dobiti informacije o degeniji. Rekao je da je jučer, ponedjeljak, degenija bila u punom cvatu i da je njegov prijatelj napravio fantastične fotografije.
Nije imalo smisla ostati i čekati bolje vrijeme. Odlučili smo ići kući te da, shodno prognozi, jedan dan do kraja ovog tjedna ponovimo izlet doBaških Oštarija u potrazi za degenijom.



Gospa od puta

U četiri dana smo prešli 1300 kilometara, jadransku obalu od Rijeke do Dubrovnika, popeli se na Biokovo, upoznali nove krajeve i te uspomene nosimo u sebi da ih prenesemo prijateljima.

drifter-dnevnik @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 10, 2010

U Zvekovici iznad Cavtata treba skrenuti s magistrale lijevo za Pridvorje. Staza za Kunu počinje u selu Mihanići (1:30). Cesta za Kunu odvaja se par sto metara poslije Pridvorja lijevo. Asfaltirana cesta u dužini 4 km je strma, sa serpentinama, ali u odličnom stanju.



Kuna

U sredini mjesta je planinarska kuća Pavlić za koju HPD Dubrovnik do daljnjega više nema ugovor o najmu. Od kuće na 720 mnv do Ilijinog vrha na Sniježnici 1234 mnv treba 1:30. Staza vodi mulatijerom iz doba austro-ugarske s dvije označene kratice. Zadnja dionica od 0:30 isključivo po mulatijeri nije markirana. Na nekoliko mjesta pored staze vide se lokve isklesane u stijenama. Ilijin vrh se vidi tek na kraju staze, ali su vidici na Konavle, Boku Kotorsku, crnogorske i hercegovačke planine otvoreni čitavim putem.



Od ovog mjesta samo po mulatijeri



Majčina dušica - Thymus sp.



Kaćun



Divlji tulipan - Tulipa sylvestris





Presličica - Muscari sp.

Uz stazu proljetnog cvijeća u izobilju, majčine dušice, presličica, ljubica, kaćuna i žutih tulipana. Ova vrsta tulipana je strogo zaštićena i na popisu je u Crvenoj knjizi hrvatske flore.



Vidik na Kunu





Vidik na crnogorske planine



Tek sad se vidi Ilijin vrh



Čilipi

Nama je trebalo 2:00 do vrha. Prošli smo pored skloništa iz kojeg je dolazio neugodan miris i nismo provirili. Na vrhu osim obaveznog repetitora nalazi se kapelica Sv. Ilije ugrađena u sam vrh, dosta vlažna iznutra, ali može poslužiti kao sklonište. Desno od ulaza na zidu je metalni žig.
 



Kapelica Sv. Ilije



Unutrašnjost kapelice



Najviši vrh Sniježnice - Ilijin vrh 1234 mnv



Vidik na Boku

U zavjetrini s pogledom na crnogorske planine odmor i marenda. Nalazili smo se na najjužnijem tisućnjaku u Hrvatskoj i nije nam se dalo otići. Uživali smo u vidicima na Orjen sa snijegom i Lovčen, na zelenu visoravan u Hercegovini (Popovo?), na kamenjar svuda oko nas, na građenu stazu sve do Kune po obroncima ovih planina.







Planinarska kuća Pavlić u Kuni

Kad smo na cesti vidjeli pregaženu kunu povezali smo to s porijeklom imena, ali i sa zmijama. Poznato je da je kuna zvijer, mala i opasna zvijer, koja napada sve oko sebe. Ni jednu zmiju nismo vidjeli u ovom kraju, što ide u prilog toj teoriji, ali nemojte provjeravati.
Nakon spusta do Kune čekao nas je opet povratak u Gradac na finu papicu i spavanje.



Baćinska jezera, usputno odmorište



Svratite u Gradac

drifter-dnevnik @ 09:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 9, 2010


Planinarski dom Putalj pod stijenom Kozjaka

Od Putalja, onom boljom cestom, za 2:30 dolazimo do ulaza u Park prirode Biokovo. Kod dežurnog Parka, ujedno HGSS-ovca, dobijamo najnužnije informacije, među ostalim i to da dom pod Vošcem ne radi zbog nedefiniranog statusa. To nas podsjeća na planinarski dom na Snježniku sa sličnom sudbinom do nedavno.
Asfaltirana cesta, sagrađena početkom pedesetih, vodi kroz borovu šumu, zatim serpentinama, na plato s crkvicom Sv. Ilije i vidikovcem na 900 mnv. Dalje cesta vijuga kroz Biokovo otkrivajući obrađene vrtače, ponikve i obnovljene kamene kuće. 



Sv. Ilija



Ex planinarski dom pod Vošcem



Kapetanov dolac s domom pod Vošcem

Parkiramo na raskršću za Vošac na 1300 mnv, oko 21 km od ulaza. Na vrhu se iz daljine uočava kamena kuća planinarskog doma. Oko 0:30 nam treba do vrha 1422 metra visokog vidikovca, za koji kažu da jedan od najljepših na Jadranu. Morali smo vjerovati usprkos oblacima koji su stalno letjeli skoro kroz nas. Na ogradi terase sušilo se toliko odjeće da sam pomislio da će nas na vrhu dočekati naturisti. Od Makara se za 2:30 na Vošac  popeo Metkovčanin, čiji prijatelj vjerovatno "Toma", mu to nije vjerovao bez obzira na sve moguće dokaze. Baterija fotoaparata mu je "izdahnula" pa nije ni taj dokaz imao.



Vidik kroz oblak



Brač



Vošac 1422 mnv

Na trenutke smo koristili rupe u oblacima za snimke i osjećali se kao na visokom balkonu koji gleda na Makarsku pod nogama, Bašku vodu i Tučepe, desno i lijevo, i Brač preko mora. Dom je bio zatvoren, ali na zidu kraj vrata nalazio se uzidani žig vrha, pitam se do kada. Od raskršća i auta uputili smo se cestom do Sv. Jure. Nekoliko uspona postoji do najvišeg vrha, a ovaj cestom je najlakši. Očekivali smo vidike prema Bosni i prema moru i kako cesta vijuga sve smo to i vidjeli. Do vrha nam je trebalo 2:00, kraj zatvorenog doma pod Sv. Jurom, serpentinama s kojih je otvoren vidik, do antene i crkvice Sv. Jure na 1762 mnv. Na stijeni gdje je trebao biti žig drugog po visini vrha u Hrvatskoj samo je glatka mesingana trokutasta pločica. Dom zatvoren, a nedjelja je, nema žiga, nema upisne knjige, kao da nisi ni bio. Treba nositi, pored svega, fotoaparat i to sa punim i rezervnim baterijama.



Na raskršću smo parkirali



Vošac

Cesta je graditeljski pothvat i trebalo bi je uvrstiti u zaštićene spomenike, bar zadnju dionicu. Nismo očekivali toliki promet, bicikli, motori, automobili raznih registarskih oznaka i nekoliko taxi-kombija s turistima.



Sv Jure 1762 mnv



Planinarski dom pod Sv. Jurom



Cesta ide u cik-cak



Snijeg se još nije otopio







Vidik od kapelice



Tu je trebao biti žig



Kapelica Sv. Jure



Vidik do Matokita





Tučepi

S Biokova smo trebali do Kune Konavoske i planinarske kuće Pavlić, da budemo što bliže Sniježnici, međutim to do daljnjega nije više za planinare, pa smo se odlučili za Gradac uz koji nas vežu uspomene od prošle godine.

drifter-dnevnik @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 8, 2010

Prapatnica je polazište za Crni vrh na Vilaji. S autoceste treba izaći na čvoru Prgomet u pravcu Trogira. Na 6. km je gostionica "Zagora" i proširenje na kojem se može parkirati. Na zidiću šterne je putokaz "Crni vrh 1:30". Prvih pet minuta ide se asfaltnom cestom do zadnjih kuća, a zatim lagani uspon po dobro označenoj stazi. Žig i upisna knjiga su u metalnoj kutiji na vrhu kraj geodetskog stupa.
 



Crni vrh 739 mnv na Vilaji



Glavulja - Globularia sp.



Bertolonijeva kokica - Ophrys bertolonii

Kišica je rominjala čitavim putem. Vidici su bili nikakvi. Hodanje mi je dobro došlo nakon vožnje od 4 sata. Trebao sam gledati u cipele, ali pogled je stalno bježao prema proljetnom bilju. Orhideje na svakom koraku, kokice i kaćuni, kuš u pupu i tepisi majčine dušice. Oblak na vrhu nije nam dao gušta, tako da ne znamo kakvi su vidici. Zašto se vrh zove Crni? Obično je to ime zbog crnogorične šume. A da nije zbog crnih oblaka u kojima smo mi sada? Kratko smo se zadržali na vrhu i za manje od sata došli do auta.



Trogir


Vožnju smo nastavili prema Trogiru i dalje do Kaštel Starog. Na raskršću skrećemo lijevo za Drniš. Prijevoj Malačka, 10 km od raskršća, s dvije planinarske kuće Malačka i Česmina. To je bio naš cilj. Tu nam je bila polazna točka za uspon na Biranj.



Aerodrom u Kaštel Starom s Malačke



U počeku su oblaci smetali

Planinarski i poučni ekološki put - PEP vode istom stazom preko Birnjaca, do kojeg je skoro ravno, i zatim blagi uspon na Biranj s crkvicom Sv. Ivana, zaštitnika Kaštel Lukšića. 24. lipnja svake godine je tu narodno proštenje i vidi se da su pripreme već počele.



Finobodljasti kaćun - Orchis provincialis



Vidik s grebenske staze



Roščićasta kokica - Ophrys cornuta



Kašteli



Kašteli



Kapelica Sv. Ivana



Biranj 631 mnv

Prijevoj Malačka je na 477 mnv, Birnjac na 562 mnv i Sveti Ivan Biranj na 631 mnv. Za jedan sat šetnje po grebenu, s vidikom na Kaštele i Split, stigli smo na vrh. Vrijeme se popravilo, manjeviše u skladu s prognozom. Nakon kiše koja nas je pratila od Rijeke i crnih oblaka na Vilaji, ovo je bila nagrada za upornost. Vidik do Visa opran i bistar. Po putu nalazimo opet nekoliko vrsta orhideja, zanimljivu hrskavicu s prozirnim naizgled osušenim laticama i kockavicu, zaštitni znak Dinarida, koja se nalazi na popisu zaštićenih vrsta u Crvenoj knjizi hrvatske flore.



Vranjak mrežasti - Gymnadenia conopea



Hrskavica - Paronychia kapela



I kaćuni su zaštićeni



Još jedan pogled na Biranj



Planinarska kuća Česmina na prijevoju

Kasno je popodne i treba naći prenoćište. O planinarskom domu Putalj smo čuli sve najbolje. Po opisu puta-ceste, koji sam dobio i usputnim infomacijama, vozili smo rally od oko 7 km. Kad smo došli do proširenja ispod doma ustanovio sam da postoji još jedna cesta, održavana, preporučljivo bolja. Dom je u podnožju stijena Kozjaka s vidikom na otoke do Visa, Kaštele od aerodroma do Splita i Solina. Sutra nas čeka zanimljiv dan pa smo rano legli.



Vidik s terase planinarskog doma Putalj

drifter-dnevnik @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 1, 2010

Asfaltnom cestom od Krasna i Kutereva do Dulibe. Na jednoj uzvisini je malo proširenje s drvenom obavijesnom pločom na kojoj je natpis "Dulibe – Korenski vrh – 1:30". Prvih petnaest minuta ide se blagom uzbrdicom kroz voćnjake. Slijedi jači uspon kroz šumu do izlaza na livadu pod vrhom i raskrsnicu za drugi vrh Kalić. Do vrha ima još 0:30 uglavnom po stjenovitom grebenu. Prije vrha je kutija s upisnom knjigom i žigom. S vrha je vidik na lanac Velebita, Kosinjsku i Kuterevsku udolinu.
Ovo bi bio najkraći opis za one koji namjeravaju ispenjati ovaj vrh. 


U zaseoku Dulibe je oznaka početka staze


Kuterevska dolina


Staza je dobro označena


Bazgin kaćun - Orchis sambucina


Još jedan putokaz


Za Kalić


Trbušasta puhara - Lycoperdon caelatum


Raskrsnica za Kalić, Kuterevo i Korenski vrh

Tražio sam na kartama, po NET-u i jedva pronašao na jednoj specijalki i na forumu nešto o Korenskom vrhu. Pitao sam prijatelje, nitko nije bio, čak je bilo pitanja "jel' to u Sloveniji" zbog asocijacije na Koren i Potkoren. Zato mi je to bio još veći izazov. Sa Svetišta u Krasnom gledao sam taj vrh i činilo mi se da mora biti lijep vidik s njega. Svojom visinom dominira u tom kraju. Na karti se vidi Crni vrh s 1077, V. Tisovac 1037 i Stražbenica 1026, a Korenskog vrha s 1101 nema, pa ni Kalića 969 sa impozantnom stijenom.
Parkirali smo na spomenutom proširenju, pozdravili se i pročavrljali s veselom bakom. Markacije su nove i dobre, ali dio staze kroz šumu na usponu je pun granja, što od sječe šume, što od nevremena. Nismo ni koraka lutali, ali smo morali zaobilaziti te prepreke. Malo smo očistili, a više ostavili, jer bi nam za to trebao cijeli dan. Dva puta smo prelazili šumsku cestu. Šuma je tek prolistala pa ima svježu svijetlozelenu boju. 


Završni uspon po grebenu


Vidici  se otvaraju


Još malo 0:10


Korenski vrh 1101 mnv


Žene u planini


Vidik na Veliki Kozjak

Po izlasku iz šume na kamenu je označena raskrsnica za Kalić 1:10. Sve je puno visokog jaglaca, plavog nezaboravka i bazginih kaćuna žute i crvene boje. Staza nastavlja usponom po stijenama do grebena gdje se otvaraju vidici. Vidjeli smo kutiju sa žigom, ali smo ovjeru ostavili za povratak. Na vršnoj stijeni je prefarbani natpis ".alić 969" i koso ispisano "Korenski vrh". U prvi tren sam pomislio da smo na krivom vrhu. Trebalo nam je dva sata do vrha. Na stijenama smo našli malo mjesta za piknik s vidikom. Opet Zdenkina proja, škripavac, skuta i svega pomalo, a na kraju tiramisu, AUUUUUU. Kako to prija na 1100 metara. 


Tiramisu na 1100 metara


Vidik na Kuterevsku dolinu



Povratak je bio za 1:00. Kad smo dolazili vidjeli smo putokaz za Kosinj. Vozimo tom uskom i zavojitom cestom, nema više od 100 metara ravnog dijela. Iznad Rudinka uzdiže se visoka stijena Kalića, a to bi mogao biti neki slijedeći izlet. Kod ploče "Donji Kosinj" otvara se zeleno Lipovo polje s krivudavom Likom po sredini. Prelazimo kameni most izgrađen 1936 prema Gornjem Kosinju. 


Kosinjski most preko Like




Voda je bila dovde ove zime u Gornjem Kosinju

Kod crkve Sv. Ante Padovanskog tražimo informacije o Ribniku i crkvici Sv. Vida. Iznenađeno nas gledaju. Ribnik kod Ozlja, Ribnik kod Gospića, a mi tu tražimo Ribnik. Kad smo spomenuli štampariju čuli smo nešto konkretnije. Idemo dalje prema Bakovcu Kosinjskom do buffet-a "Ana" (takva mjesta su TIC), a parsto metara dalje i crkve Sv. Vida uz samu cestu. Na pročelju crkve su uzidana dva kamena s uklesanim glagoljskim natpisom i što je zanimljivo grb Frankopana okrenut naopako. Crkva je bila zatvorena pa nismo vidjeli i treći kamen s glagoljicom.



Iznad ulaza u crkvu je natpis:
"1503 lt. miseca ijuna dan 19 va vrime vzličenoga i zmožnoga g(ospo)dina kneza Anža F(rankopana) k(rčko) s(enjsko) m(odruškog) i pročaja i va vrime plemenitoga i počtanoga č(lovi)ka Ivana Martiniševića ki bišo t(o)mu zlugha. "


Crkva Sv. Vida u Bakovcu Kosinjskom

O štampariji sam pročitao:
"Prema opisu biskupa Sebastijana Glavinića (1696.) u Kosinju je postojala glagoljska tradicija i tiskara liturgijskih knjiga, s pavlinskim samostanom i sedam crkava. U toj je tiskari vjerojatno 1491. tiskan glagoljski brevijar, koji je pouzdano najstarija knjiga tiskana na hrvatskom tlu. Jedan se primjerak čuva u knjižnici Marciani u Veneciji, a manji je ulomak otkriven u vatikanskoj knjižnici."
Vrijeme leti i zato se vraćamo u Donji Kosinj, u zaseok Vukelići, do planinarske kuće "Kosinj". Domaćini odgovaraju na našu znatiželju.


Vidik na Korenski vrh lijevo i Kalić desno sa svetišta u Krasnu


Gospa od Krasna


Strop crkvice Gospe od Krasna

Za medvjede u Kuterevu nije bilo više vremena, jer imamo u planu još svetište Gospe od Krasna.
Gledao sam relacije na karti i sve je to blizu, deset do dvadeset kilometara, ali uske i vijugave ceste po kojima se ne može normalno voziti ostat će mi u lošem sjećanju. Kosinjska dolina i Kalić stijena u ovo proljetno vrijeme je doživljaj koji ću pamtiti. Ostalo je još puno toga za obilazak, Bočaj ili stari Kosinj, tiskara Anža Frankopana i mnoštvo crkvica, a vjerujem da je i jesen lijepa.

drifter-dnevnik @ 08:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.