Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » lip 2006
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - lipanj 2006
četvrtak, lipanj 15, 2006
Budući da u nedjelju 18.06. planiramo “long walk” danas smo se odlučili za nešto laganije, Obzova iznad Bašćanske Drage na Krku. Prognoza poluoblačno. Ustajanje u 07:00,  kava na brzinu, sendvići u ruksak, pijače 2 litre i pokret. Već na prvi pogled kroz prozor vidjelo se da baš i nisu pogodili prognozu. U 07:30 krećemo iz Rijeke. Na karti koju imamo piše da je staza duga 5,5 km i vrlo zahtjevna te da je potrebno cca 2,5 sata do cilja. Ha,ha,ha, to nije moguće, mi ćemo to brže. Tko to hoda 2,5 sati 5,5 km – puž. I tako u uvjerenju da smo mi u pravu stižemo u Dragu Bašćansku odakle vodi markirana staza do Obzove. Gledamo prema golim stijenama, koje se uzdižu iznad Drage, još uvijek u uvjerenju da to nije ništa i da ćemo samo malo protegnuti noge. 





Krećemo preko malog mostića stazom, koja se penje  u početku kroz bjelogoricu, a kasnije crnogoricu i naposljetku izlazimo na čistinu. Sam kamen i kadulja, više kamen nego kadulja. Sunce je upržilo pa se polako skidamo, a i tekućina nam brzo hlapi. Okrećemo se prema Baški i Dragi, vidik je prekrasan samo da je malo manje sumaglice. Fotići rade. Što se više penjemo to nam je sve jasnije što je autor karte htio reći. Možda bismo i bili brži nego što piše da nije upržilo. 30 je stupnjeva u hladu. Polako se penjemo po terenu koji sliči na mjesečev i stižemo do lokve, koja se ne vidi, ali se čuje kako voda teče i kreket žaba. Marke, skoro su sve tri ravne crte, kao da Boduli ne znaju crtati krugove. Iznad naših glava lete orli u potrazi za hranom. Toliko su nam blizu da smo ih i slikali. Bez obzira na pržinu ovo vrijedi posjetiti, možda  u neko drugo godišnje doba, ali svakako ne kad bura puše jer postoji opasnost da završiš  u moru ili na kojem od Kormata. I tako nakon puna 3 sata hoda stižemo na vrh. 

zvončike

vidik na Bašku

Slijedilo je slikanje i  sakupljanje pečata u blokić. Na samom vrhu je osul sa oznakama oko kojega se širi smrad mokrače, a o muhama da se i ne govori.  Ima nas svakakvih, netko je otukao žig pa je sada nečitljiv – šteta. Vidik s vrha puca na sve strane. Na jugu se vidi Galun, na istoku Prvić, Goli i Grgur sa sjevera viri Crikvenica, a sa zapada grad Krk. Vrijeme je da se nešto stavi u želudac pa tražimo hladovinu, to ti je kao da tražiš vodu u pustinji. Jedinu hladovinu zauzele su ovce,  a mi smo se popeli na menik, što zbog vidika što zbog mirisa koji se širio od ovaca. Tu smo se latili naših sendviča, pomidora i jaja. Nakon kraćeg odmora uputili smo se natrag. Puše neki lagani povjetarac pa je malo lakše ili mi se to samo čini. Spuštamo se polako i hvatamo digitalcima vidike, slapove zvončika i supove ponovno. Stižemo i do lokve u kojoj je taman toliko vode da se možemo malo osvježiti. Ona žaba se ponovno oglasila, a i sam žubor vode osvježava naša užarena lica. Dobili smo lijepu boju, kao kuhani jastozi. Ovaj kamenjar prosto opčini, pa pokušavaš slikati sve ono što vidiš, ali kasnije shvatiš da to nije to i da slika ne može dočarati  što vidiš i osjećaš dok si tamo. Za dva sata spustili smo se u Dragu i jedva čekamo da negdje nešto popijemo. 

Jurandvor, crkva Sv. Lucije

Auto nam je bio na suncu pa je u njemu sauna. Uputili smo se prema Baški, ali nam vrag ne da mira pa skrećemo u Jurandvor u obilazak crkve Sv. Lucije, Bašćanske ploče i iskopina. Na recepciji smo kupili piće i ulaznice te u samostanu pogledali film o Baški, Jurandvoru i Bašćanskoj ploči. Poslikali smo crkvu Sv. Lucije i ploču i na kraju krenuli put kuće umorni i zadovoljni, a bogami i žedni još uvijek.PS Gledamo slike več nekoliko puta. Vidio sam kamenjar Paga i Cresa, ali ovo je unikatno, pusta i jednostavna ljepota. I ono malo čega ima, očuvano ljudskom rukom, izgleda kao zeleni dragulj. 
VU=2:30, DP=9km, VR=500m, T=SN
drifter-dnevnik @ 08:57 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 10, 2006
Izbor iz starog dnevnika

Čekali smo bistar dan s odličnom vidljivosti, poslije kiše, malo buran. Sve to danas nije, a ipak smo krenuli, jer smo trebali isprobati štapove. Prognoza je bila loša za realizaciju glavnog plana, Medviđak i Kobiljak od željezničke stanice Drivenik.
Dan je osvanuo vedar u 6 sati. U 7 je već bilo oblačno i moglo se očekivati ostvarenje prognoze. Izabrali smo Sisol, jer je samo Istra obećavala bolje vremenske uslove. U Brseču su nas dočekale kapljice. Dva sata do vrha Sisola, kaže putokaz. Smrdi po ovcama, a po putu nagazne mine. Kad smo se digli na plato, visoravan Grabrova, nismo znali što sve miriše, kuš, bagrem, odoljen ili sve zajedno. 


Pucalina - Colutea arborescens


Vimenjak - Platanthera bifolia


Bijeli kuš


Kuš - Salvia officinalis


Pčelinja kokica - Ophrys apifera

Groblje borova kao  ostatak požara od prije desetak godina. Brseč pratimo pogledom čitavim putem. Na moru kod rta Starganac puno bijelih krpica, izabrali su regatno polje tamo gdje je jedino  bilo vjetra. Pored staze stabalca zaštićene pucaline (Colutea arborescens). U plavoljubičastom moru kuša lako se uočava roza i bijeli kuš. Trebalo bi ga zvati Salvia medicinalis, a ne Salvia officinalis (običan), hrvatski naziv je ispravniji, mirisava ili ljekovita kadulja. Raj i za pčele, sve zuji.
Penjemo se do hrpta, a tamo rupa. Igrom prirode nastala je Provrtenica. Kameniti most nad prolazom širine 7-8, visine 4 i dužine oko 4 metra. Propuh iz pravca Istre. Na karti je označena kao spilja. Učka je probušena puno prije tunela. 


Provrtenica

Nastavljamo stjenovitim hrptom u smjeru juga, po putokazu za 15 min do vrha. Nama treba 30 min (hipselofobija, zmijofobija i sl). U suprotnom pravcu je nešto niži vrh Šikovac. 


Šikovac - vidik na Čepićo polje

Pitam se kako bismo ili da li bismo išli po kiši ili buri. Provalija je sve do Čepićkog polja, koje sliči na šahovsku ploču, a put do vrha vodi sve po rubu stijene. Da bude još napetije, pobrinuo se poskok, 320C mu je odgovaralo da se izvali i to baš preko puta, odnosno onoga što smo trebali proći. Mali gad (3/4 m) od maloprije izgledao je kao kućni ljubimac. Slatkasti miris odoljena sve smiruje. Sisol je pod našim nogama. Na samom vrhu buket kranjskih ljiljana. Obred slikanja i pečatiranja kod betonskog stupa, marenda i povratak. Prema jugu, također po hrptu, vodi staza do Plomina. Lupkali smo suhim štapićima da zmijice ne bi spavale na suncu i da ih ne preplašimo. Popili smo svu tekućinu. Cilj je konoba, a već smišljamo i narudžbu, strateški je i auto parkiran u blizini.
VU=2:00, DP=6km,VR=700m, T=N
drifter-dnevnik @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 0
TagList
Index.hr
Nema zapisa.