Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » lip 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - lipanj 2010
subota, lipanj 19, 2010
Troglav je najviši vrh Dinare s 1913 mnv, a zbog pogreške u procjeni smatralo se da je Sinjal s 1831 mnv najviši.  Planinski masiv Dinara je na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, kao i svi naši Dinaridi, i dugačak je 84 km. Sinjal je u Hrvatskoj iznad Knina, a vrh Troglav je u Bosni i Hercegovini iznad Livna. U lancu Troglava, od Uništa do Kamešnice, 17 vrhova je preko 1700 metara, a 4 od njih su u top10 hrvatskih vrhova.

 



Vidik sa Svilaje

Troglav je bio glavni cilj četverodnevnog izleta u BiH. U planu je bio još Malovan 1826 mnv i Konj na Kamešnici 1856 mnv.

Nakon noćne vožnje stižemo u selo Sajkoviće. Presjedamo u kamion, koji će nas voziti makadamom još jedan dio puta. Tu vožnju smo nazvali raftingom po suhom, a samo djelomično se može usporediti s vožnjom od Guga do Brezovca s Dinara-expresom.



"Mery" staza gore, klasična lijevo



Snijeg, sipar, stijene, kao u Dolomitima





Odmor



Slijedi najteži dio uspona



Kockavica, zaštitni znak Dinarida





Blizu vrha

Dijelimo se u dvije grupe. Jedna grupa ide "Mery" stazom, strmom i atraktivnom, a druga klasičnom stazom na Mali Troglav. U početku idemo kroz šumu. Nakon sat hodanja po blatnjavoj stazi, kako ćemo se po njoj vratiti?, dolazimo do snijega. Zbog tog snijega, ali i zbog stijena i sipara, ovo dalje prema vrhu podsjeća me na Dolomite. U šumi su nas napadali rojevi komaraca i to naročito na mjestima na kojima se ne možeš braniti. Mazali smo se svim i svačim što smo imali pri ruksaku, ali nije puno pomagalo. Čudio sam se kad smo krenuli zašto je vodič sav zamotan, ima duge rukave i rukavice,  a nije bilo hladno. Do vrha smo imali idealno vrijeme, a onda u desetak minuta prolom. Jedva smo stigli žig otisnuti, nekave tamne slike napraviti za uspomenu, i tuča je sve izbombardirala. Htio sam vidjeti Svilaju na kojoj smo bili pred deset dana i bilo što u tom pravcu. Ništa od toga, sve je bilo crno i išlo prema nama. Navukli smo kabanice i razbježali se. Drugom "klasičnom" stazom smo se spuštali po tobogan stazi. Na zbornom mjestu je bilo puno prljavih guzica i crvenih plikova od komaraca. Opet smo se ukrcali u rafting-kamion i još brže došli u Sajkoviće. Naš autobus nam je sada izgledao kao da ima 5 zvjezdica.



Ekipica na Troglavu 1913 mnv

Domaćini iz PD Kamešnice, smjestili su nas u još nedovršeni sportski centar u Podgradini blizu Buškog jezera. Cijeli drugi kat je bio naš ove tri noći.



Sportski centar u Podgradini, drugi kat je planinarski

Drugi dan u planu je uspon na Malovan.Vozimo se prema kupreškoj visoravni. Snimili smo mjesto gdje ćemo ručati u Šuici. Uspon smo započeli kod osamljene kuće na cesti u podnožju Malovana. Staza ide po livadama i čini se lagana. Upozorili su nas na minsko polje pa smo se kretali strogo u koloni. Što smo se više penjali bilo je sve strmije. Kolona se rastegnula. Vidik je bio odličan, šta će tek biti na vrhu? Vrh koji smo gledali cijelim putem nije bio Malovan. Tek kad smo izašli pod sam taj vrh ukazao se naš cilj. Tad je počelo, pljusak odjednom s jakim vjetrom. Vodič nas je skupljao kao ovčice u stado  i "tjerao" natrag. Od cijele kolone na vrhu su bili tek trkači.



Padina Malovana







Sve strmije



Mještanima smo napravili promet s medom i pijačom. Jedva smo dočekali restoran "Kod starog". Izabrali smo pastrve i čitlučku blatinu. To se tako dobro sljubilo da nam se raspoloženje popravilo nakon što smo pokisnuli izvana. Originalna konobarica "Zdenka", tako smo je mi krstili, sa svojim "a `đe me nađe", nakon naše   molbe da nam donese maslinovog ulja, pokazala je bosansku duhovitost.



"Kod starog" u Šuici



Popodne smo posjetili franjevački samostan na Gorici kraj Livna. Arheološka zbirka, sakralna zbirka, knjižnica, zbirka oružja, numizmatika, kolekcija slika Gabrijela Jurkića je veliko kulturno blago. U sklopu samostana je i crkva Sv. Petra i Pavla, završena 1906., s velikim oltarom od kamena, drva i obilnom pozlatom. U bočnim udubinama, nišama, su zaštitnici Bosne Sv. Ilija i Sv. Juraj.



Sv. Ilija i Sv. Juraj u bočnim nišama, zaštitnici Bosne



Dva dana smo gledali Kamešnicu uzdignutu odmah iznad  Podgradine i to njezin jugoistočni krak s najvišim vrhom Konj. Treće jutro smo trebali ispenjati ponos ovih planinara. Izgradili su dom o kojem su nam puno pričali, a staza do njega prolazi kraj nekoliko izvora i izlazi na vidikovac. Vrijeme je bilo protiv. Kiša i naoblaka   nisu obećavali skoro poljepšanje i morali smo odustati. Završili smo  u Duvnu ili Tomislavgradu u razgledavanju i šopingu. Ne tražite u Tomislavgradu Tomislav pivo, nema!



Bazilika i samostan u Tomislavgradu





Vlaho Bukovac - Isus prijatelj malenih



Buško jezero

Popodne oko 15:00 jedna manja ekipa je odlučila krenuti. 1:30 treba do planinarske kuće i još toliko do Konja. Računica kaže da bi se mogli vratiti do 21:00, a to znači po mraku. Dvoje trkača je uspjelo i to do 20:30, a ostatak grupe je došao do pl.kuće. Zaslužili su pljesak i obilnu večeru. Te smo se večeri oprostili od planinarskih entuzijasta iz Livna, jer smo rano ujutro kretali za Bihać.



Pointilizam na fasadama u Bihaću



Nadgrobni spomenici



Rafting na Uni, još jedno kupanje



Kosac, radio je u 3. maju do mirovine

Prokletstvo vremena, rojevi komaraca, potres od 6 stupnjeva po Mercaliju s epicentrom kraj Livna, minska polja, kabriolet kuće - ostaci zadnjeg rata, pored svega toga moram reći da nam je bilo lijepo i nezaboravno. Ne kažu uzalud da su planinari neki čudni ljudi. Obećali smo Kamešnici da ćemo se vratiti.

drifter-dnevnik @ 08:34 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 12, 2010
Samo sam spomenuo Vratarski kuk i prijedlog  je prihvaćen bez dvoumljenja i to sad za ovaj vikend. To mi je u planu sigurno dvije godine, kao i Hajdučki kukovi. Pogotovo zato što se područje kukova na sjevernom Velebitu sve više zatvara za planinare. Brišu se markacije, ne održavaju se staze, postavljaju se rampe i sl. Komisija HPS-a je sve to prihvatila još 2008. Mogao bi se raspisati referendum o tome među planinarima s iskaznicom.  Ostavljena je jedna staza za Golubić i jedna za Vratarski koje vape za obnovom markacija. Da nije bilo planinara i zaljubljenika u prirodu danas ne bi bilo nacionalnog parka. Sve staze koje danas koristi nacionalni park otkrili su i markirali planinari. O rampama na šumskim cestama čitao sam i čuo svakojaka opravdanja, koja uglavnom ne drže vodu. Bicikli, motori i offroad komarci mogu kroz Lomsku dulibu i oko Lubenovca, a planinari moraju paziti na svaki korak kao da je minirano. Nekoliko godina smo koristili godišnju kartu, sad ni toga više nema, a cijena ulaznice je povećana. Preostaje da se zaposlimo u NP. Da se razumijemo i ja sam protiv devastacije prirode i ovakve bisere kao što je Velebit treba svakako zaštititi, ali sve ima svoje granice.
 

Na Premužički


Obavezno slikanje







Pisati o kukovima, a ne spomenuti Premužićevu stazu, koja sve to povezuje, nije planinarski. Krajač i Premužić su nam sve to omogućili. Da se zaljubimo u Velebit, u stijene, u vidike, da dotaknemo nebo, da se isprobamo, da se upoznamo, da dolazimo opet i opet.


Gorska ili planinska sasa - Pulsatilla alpina

Od Zavižana do odvojka za Vratarski trebalo nam je 2 sata. Staza se spušta u Fabin dolac kroz šumu do raskrsnice, lijevo za Škrbine drage i Lomsku dulibu, a mi smo išli desno prema Vratarskom sedlu. Kratko kroz šumu, a onda počinje penjanje po stijenama. Složili smo štapove, jer su postali suvišni. Skakanje po stijenama, provlačenje kroz kleku i penjanje na sve četiri. Tu smo imali malih problema s oznakama, koje su inače stare i isprane.


Vratarski s grebena, još pola sata


Ovako je kroz kukove


Između i po stijenama


Evo ga

Krenuli smo na kameni greben i ustanovili da je to prema Novotnijevom kuku. Bilo je ipak korisno, jer smo se mogli orijentirati, vidio se i Vratarski na koji smo krenuli. Od tog mjesta nešto više od 0:30 do vrha, koji se nalazi usred kukova. Svojom visinom većinu nadvisuje, a s Gromovačom je u nivou 1676 mnv, oba su Rožanski. S druge strane Lubenovačkih vrata su nešto niži Hajdučki kukovi.

Veliki Kozjak s Vratarskog


Golubić i Kuk


Veliki Rajinac i Golubić


Odmor na vrhu 1676 mnv


Nije nam se dalo natrag

Ukupno nam je trebalo 4 sata. Druga dionica je zahtjevna i tu smo izgubili nešto više vremena. Staza nije opasna ili ništa opasnija od drugih staza po stjenovitim vrhovima. Mala ekipa, nas četvoro, sretni i očarani pothvatom uživali smo u vidicima. Sreli smo isto tako vesele Slovence i par iz Sisak-Zagreb. Viđeni su medvjedići i divokoza, oni bez straha i iznenađenja skaču po svojem i našem Velebitu.
Drugi dio ekipe je pored Velikog Zavižana išao i na Gromovaču. Mora da smo ih vidjeli na vrhu, blizu je gola vršna stijena Gromovače, a i satnica se poklapa.







U povratku je sve bilo poznato, ništa nismo morali otkrivati i to je sigurno utjecalo na vrijeme, 3:20 do novog velikog parkirališta.


Ekipe su se spojile

Zaslužili smo velebitsko pivo kod Ante. Popili smo puno tekućine, nikad toliko. Takav je dan bio da smo hlapili, nismo nosili uzalud.


Ova se vrata ne mijenjaju, ne farbaju, ne prodaju

drifter-dnevnik @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 6, 2010
Ovaj treći dan nije bio u planu, ali tako je bilo lijepo vrijeme da smo "morali" produžiti planinarski vikend.


"Vila Velebita" na Baškim Oštarijama

Doručak u planinarskloj kući Vila Velebita i pokret prema Gospiću, odnosno prema selu Aleksinica. Polazna točka za jedan od ličkih bisera – Ostrovicu je na kraju sela, odnosno na početku Donjeg Pazarišta, oznaka je na stupu.


Početak uspona na Ostrovicu


Ovo bi trebalo obnoviti




Ostrovica je u prošlosti bila srednjovjekovna utvrda u vlasništvu  Nikole IV. Frankopana. Danas su to jedva vidljivi kameni ostaci do kojih vodi planinarska staza, koja je jednim dijelom uklesana u stijenu. Za jedan sat ispenjali smo ovaj biser s kojeg se pruža prekrasan pogled na Ličko polje.


Vidik s vrha


Ostrovica 845 mnv


Ne ću da vjerujem da su to planinari ukrasili


Vidik na Pazarište


Uklesane stepenice


Čuvar mosta


Ostrovica iz Aleksinica

Dan je bio takav da se ljepši ne može poželjeti pa smo uživali u vidicima. Drugi dio ekipe se javlja sa Sviščaka i kreću na Snežnik.
Za povratak do auta trebalo nam je pola sata. Krećemo natrag prema Gospiću i usput stajemo u Smiljanu, ali vrlo kratko, budući da Nikoli Tesli ipak treba posvetiti malo više vremena nego što ga mi imamo danas na raspolaganju. Zato nastavljamo dalje prema  Jadovnom kroz selo Trnovac, gdje na šumskoj cesti parkiramo i nastavljamo po markaciji uspon na Oštri Kozjak. Treba obratiti pažnju na oznaku nisko na kamenu pokraj ceste za početak staze.


Putokaz za Oštri Kozjak

Uspon je vrlo strm, kao i kod većine ličkih bisera, a i staza je puna polomljenih grana, tako da nam penjanje ide malo sporije. Ipak do raskršća na grebenu došli smo za 0:40, a do vrha za 55 minuta. Bili smo razočarani jer na vrhu nismo našli žig LGB. Vrh Oštrog Kozjaka obojen je u plavo i žuto, namirisan vrijeskom, a sunce i plavo nebo upotpunjuju doživljaj. Upijali smo tu ljepotu.


Oštri Kozjak 1168 mnv


Vidik na Gospić i Ličko polje


Kokoška - Neottia nidus avis


Stijene Sklopine, s Oštrog Kozjaka

Pogled na Gospić i Oštru, Sadikovac,Visočicu, Konjevaču, stjenoviti Crni vrh tu u blizini i Brušane u dolini, zaustavlja dah. Nakon odmora krećemo natrag i za 0:40  stižemo do auta. U Trnovcu smo imali bogatu marendu u ambijentu "tko to može platit".


Crkva Sv. Nikole Blaženog u Trnovcu

Kad smo mi počinjali uspon na Oštri Kozjak druga ekipa je več bila na vrhu Snežnika.
Vrijeme je da krenemo kući. U vožnji prema Karlobagu dogovaramo susret sa rapskom Zdenkom. Sudar je bio u palninarskom domu "Miroslav Hirtz" u Jablancu. Kratko prepričavamo trodnevnu avanturu uz puno smijeha. Radostan trenutak je nazdravljen hladnim pivom sa željom da slijedeći vikend provedemo zajedno.


Kod planinarskog doma "Miroslav Hirtz"


Jablanac


Bilo nam je ...

drifter-dnevnik @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 5, 2010
 
Iz doma na Promini, gdje smo spavali, krenuli smo kroz Drniš za Otavice. Crkva Presvetog Otkupitelja je grobnica obitelji Ivana Meštrovića i mauzolej, kako se neformalno naziva, na brdašcu usred Petrova polja.


Crkva Presvetog Otkupitelja u Otavicama


Vječno razapeti


Sunce


Prozor od oniksa





Čitao sam o devastaciji crkve za vrijeme domovinskog rata, a sada nam je o tome pričao vodič i domar Marko. Brončana vrata s portretima članova obitelji su netragom nestala, oltar i grobovi su oštećeni, borova šuma oko crkve je zapaljena, prozori od oniksa su razbijeni. Imao je neprijatelje za života, ali i poslije.


Promina iz mauzoleja 
 
Put do Svilaje vodi kroz selo Zelovo od kojeg je pješački i kolni prilaz novom planinarskom domu "Orlove stine" na Svilaji. Prošli smo autom još oko 3 km prema Kunčevim stajama, do početka uspona. Staza vodi kroz sablasnu šumu, suha debla bez lišća strše na padini, ostatak požara iz 2007 i prije. Još uvijek se staza zove "šumska".


Majčina dušica


Peručko jezero


Dvije none u majčinoj dušici

Vidljivost je odlična, dan sunčan, gazimo po tepihu majčine dušice. Na prijevoju smo za 0:30. Vrh se još ne vidi, zaklanja ga kamena piramida nešto nižeg vrha. Nastavljamo padinom s koje se vidi od Biokova na jugoistoku, Mosora, Kozjaka, Trtara, do Velebita prema zapadu. Na raskrsnici puta iz Ogorja do vrha ima dobrih 0:45 penjanja.


Uspon na vrh


Svilaja 1508 mnv


Vidik na Dinaru


Divlji tulipan - Tulipa sylvestris

Vidikovac na vrhu zaslužuje sve epitete po ovakvom vremenu. Vrijedilo je truda. Ispod nas se proteže modro Peručko jezero u cijeloj svojoj dužini a lijevo strši Dinara, danas bez oblaka. Svilaja je takva planina koja budi nostalgiju i uvijek kad je se sjetim poželim se vratiti. Povratak do auta bio je užitak.


Planinarski dom "Orlove stine" u izgradnji




 
Planinarski dom nosi naziv "Orlove stine", po obližnjem vrhu, još je u izgradnji. Ovo je treći dom koji grade entuzijasti iz PD "Svilaja". Zidaju veliku kuću za duži boravak većeg broja planinara i to su nam ponosno pokazali. Dvije kupaonice, spavaone, dnevni boravak, kuhinja, velika terasa s pogledom na Biokovo, Mosor i Kozjak, ogromna šterna, sve za ugodan boravak na ovoj planini lijepog imena. Oduševljeni smo dobrodušjem tih ljudi, njihovom ljubaznošću te gostoprimstvom koje su nam pokazali, i koje se teško može uzvratiti, samo "dođite nam opet" uzvratili su. Moramo im još jednom reći "Dragi ljudi veliko HVALA za sve".


Peručko jezero


Sv. Mihovil u Kijevu


Dinara
 
Jedva smo se oprostili od veselog društva s preporukom da se prema Gospiću vratimo istim putem, preko Knina i Gračaca, kojim smo i došli.
U Gospiću već imamo dogovor s Andrijom, profesorom matematike i ravnateljem gimnazije u mirovini, planinarom iz PD "Željezničar". Raspitujemo se za noćenje u "Vili Velebita" na Baškim Oštarijama, obilasku Ostrovice i Oštrog Kozjaka, dva lička bisera, i za dnevnike obilaznice "4 godišnja doba na Oštri".
U "Vilu Velebita" stižemo po mraku. Planinari iz Zaboka, usprkos umoru od višesatnog penjanja na Visočicu, uz pjesmu ispraćaju subotu. Umor je i nas brzo svladao.
drifter-dnevnik @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 4, 2010
Nekoliko dana sam radio plan za Papuk. Praznik i "most" su se uklopili u četverodnevni izlet. Rezervirao sam smještaj, napravio itinerer, a onda su počele stizati vijesti o obilnim kišama i poplavama. Nije preotalo drugo do odgoda. Prognozu sam i dalje pratio. Za petak i subotu, naročito subotu, vrijeme se popravlja, pogotovo prema jugu. Trebalo je to iskoristiti. Prijedlog je na brzinu donesen i prihvaćen, Promina i Svilaja. Opet planiranje, rezerviranje smještaja, pakiranje i pokret u petak u 6:00. Ako bude lijepo vrijeme ostajemo i nedjelju.
Prvi naš cilj je bio kijevski Bat. Kad se dolazi u Knin obično se ide na Dinaru, a Bat se gleda u prolazu. Impozantna stijena iznad Kijeva sa samo 1206 metara privlači poglede i uvijek nedostaje vremena da i to ispenjemo. Ovaj put smo odlučni.


Dinara iz Kijeva


Bat iz Kijeva

Parkirali smo kod škole, autobusne stanice i spomenika domovinskom ratu. Bar jedan od tih orijentira je lako naći. 2:30 traje uspon. Krenuli smo cestom s rijetkim markacijama. U susret nam je dolazio kamion i stao. Provirila je glava i pita "gdje idete? ". S ruksacima i štapovima izgledali smo planinarski. Odgovorio sam "na Bat" naravno. Čovjek je izašao iz kabine i počeo objašnjavati kako markacije nema na dijelu puta. "Šta ćemo sad? " kažem. Čitao sam opise forumaša, blogera, novog Čaplara, a s nama je bila i Konvalaria s jednim usponom na Bat i brojem mobitela od Voje koji je sa svojim kolegama bio tako ljubazan i uputio nas. To je trebalo biti dovoljno. Da nije bilo ovog susreta s kamionom i braniteljima, koji su nam opisali kuda trebamo ići, namučili bi se.
Uzgajalište lopatara i muflona na ograđenoj padini Bata nalazi se na planinarskom putu.


Ulaz u uzgajalište


Mladi lopatari


Stado


Bat

Trebalo je prijeći žičanu ogradu, ući u uzgajalište, "ne bojte se, možete ih i slikati, skoro da jedu iz ruke", proći kraj starog plavog kombija, otpiljene žute kabine bagera, kraj osmatračnice i ravno gore do prvog križa. Dalje se ide kolnim putem kraj drugog, trećeg i četvrtog križa križnog puta pa onda lijevo, uz ogradu do metalnih stepenica napravljenih zbog planinara.


Četvrti križ


Buket perunika


Kamena glava Bata

Staza je dalje markirana, a za nadati se da će i prva dionica, ona do ograde, biti markirana. Križni put se nastavlja sve do vrha s velikim metalnim bijelim križem, koji se vidi i s ceste. Vidik je otvoren na sve strane, a interesantan je prema Dinari, Peručkom jezeru, Svilaji i Promini. Sinjal je bio u oblaku, kao i Troglav.


Vidik na Peručko jezero


Križni put Kijevljana


Bat 1206 mnv


Panorama Kijeva s Bata

Muflone nismo vidjeli, ali je zato užitak bilo pratiti veliko stado lopatara.





Povratak je bio šala.
Nastavljamo prema Drnišu, gdje imamo dogovor s Tomislavom za noćenje u domu na Promini.


Raskrsnica za Lišnjak


Mali točak - izvor

Cesta od Lišnjaka do doma je u lošem stanju, 5,5 km izlokanog makadama.


Planinarski dom "Promina"

U velikom domu čekaju nas dobri ljudi. Brzo će mrak pa koristimo zadnjih dva sata za uspon na vrh Čavnavku 1147 mnv. Išli smo još lošijom cestom, iako ima kratica, bojeći se mina.


Vojni objekt na vrhu


Nacrt minskog polja

Na vrhu telekomunikacijski objekti u funkciji i neke devastirane zgrade izvan funkcije, sve ograđeno i ukrašeno upozoravajućim tablama minskog polja. Na metalnom žigu ne vidi se s kojeg je vrha. Kišica i mrak su nas potjerali u dom, a kamin već gori i stvara ugodnu atmosferu. U upisnoj knjizi nalazimo poznata imena, među njima i ekipu koja nam se priključila u Šibeniku na pohodu, Ivo i dva Dušana.


Promina u jutro
drifter-dnevnik @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.