Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » srp 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - srpanj 2009
nedjelja, srpanj 26, 2009
Nakon 3 godine

Mogli smo birati Šatorinu ili Veliki Kozjak. Bili smo na oba vrha i zato je teško bilo izabrati. Vidici s jednog i drugog su prekrasni. Jedan je stjenovit i šiljat, a drugi je travnat i obli. Visine su im slične. Veliki Kozjak s 1629 mnv spada u Sjeverni Velebit. Šatorina s 1622 mnv je najviši vrh Srednjeg Velebita, iako i Zečjak ima 1622. Možda je prilazni put presudio. Na Šatorinu vodi odvojak Premužićke, građena staza blagog uspona, ugodna čitavom dužinom, od Štirovače 2:30 do vrha. Za Veliki Kozjak je trebalo ići od "Careve kuće" na Begovači šumskom cestom 6 km do Velikog Lubenovca i 2:00 uspona na vrh. Meni su livade Velikog Lubenovca ljepše od Štirovače. Šta je na kraju presudilo? Dali to što smo lani bili na Kozjaku, a na Šatorini pred tri godine? Ne znam, ali slijedeći put idemo na Kozjak!
Dan stvoren za planinarenje, vedro, ne pretoplo, a u Senju nas je zaustavila rampa. Zabrana zbog jake bure. Čuđenje, pitanja, razočaranje. Gubimo vrijeme. Povratak na rivu. Policajac odobrava kad je čuo gdje idemo. Olakšanje. Jurjevo, Oltari, Krasno i uspon uskom za ovakav autobus, ali asfaltiranom cestom do Begovače. Kratko zaustavljanje tek da bi grupa za Kozjak izašla. Na Mrkvištu opet kratka pauza. Planinari iz Senja su tu već treći dan na logorovanju. Za ručak nećemo dobiti ništa jer je došlo do nesporazuma. Na to smo bili spremni. 

Štirovača, živa voda

Putokaz na Štirovači


Na Štirovači obavezno slikanje i degustacija velebitske vode. Razdvajamo se u dvije grupe, jedna će na vrh, a druga do Dokozina plane, livade s koje se vidi Šatorina.
 
Šatorina, Premužićeva staza

Putokaz ispod vrha


Sad čitam kako nam je bilo pred tri godine, toplo i puno planinara. Bio je Dan planinara Hrvatske. Danas je optimalno, čak se nisam ni oznojio. Grupa se razvukla. Nekoliko njih je udarilo tempo koji ne mogu pratiti. Staza pri vrhu obilazi i u spirali izlazi na otvorenu oblu livadu s geodetskim stupom. Bistro je na sve strane. Prošli put nisam bio na drugom vrhu, koji izgleda iste visine. Sjećam se snijega koji je zaostao neotopljen u međusedlu, sad ga nema. Snimam panorame. 


Šta se vidi?

Vidik na Dabarske kukove

Šatorina, drugi vrh

Šatorina s drugog vrha


Gledamo Kizu na kojoj smo bili pred mjesec i pol dana. Dabarski kukovi, Bačić kuk, a Budakovo brdo mi je opsesija, sve to imam u planu. Na Pag ima i ljepših vidikovaca. 

Vidik na Pag


Prema sjeveroistoku sve do Plješivice s repetitorom vide se vrhovi Sjevernog Velebita. Na Kozjaku bi mogli već biti naši. U daljini proviruje ogulinski Klek i to treba zapamtiti. Grupna slika i povratak.
 
Sudeći po slici neki su došli bosi

Planinski kotrljani

Planinski ili alpski kotrljan - Eryngium alpinum




Modroljubičasti kotrljan uz stazu je neodoljiv, napravili smo desetak snimaka te zaštićene biljke. Tu mu je stanište zato i nosi naziv planinski ili alpski. Na Risnjaku ga ima malo, ali na Velebitu je u velikim kolonijama. Putokazi za Matijević brijeg i Ograđenicu mame.
 
Putokaz


Žao mi je što moramo ostaviti sve ovo. Vrijeme leti. Spuštanje je pjesma. Na Dokozina plan brzo stižemo da još jednom pogledamo vrh na kojem smo bili. Prije tri godine mi je vrh odavde izgledao obrašten, toliko je planinara bilo na njemu. 

Dokozina plan, vidik na Šatorinu


Na Štirovači punimo boce vodom, koja izgleda djeluje. Svake godine kad dođem na te livade izgledaju mi sve manje, kao da smreka krade livadu. 


Kako je vama bilo?

Roza čufić, važan detalj na Velebitu!


Kad smo se skupili krećemo uz kratko zaustavljanje na Mrkvištu. Na Begovači nas čeka grupa s Kozjaka i tu nastaje prekid u komunikaciji.
Nema više.
Mi smo išli gore:
VU=2:10, DP=7,5km, VR=500m, T=SN

drifter-dnevnik @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 19, 2009
2 2tisućnjaka

Četiri sata vožnje do Šport hotela na Pokljuki. Vrijeme idealno za planinarenje, nije pretoplo, bez vjetra, vidici bistri, a mi zračimo pozitivnom energijom. 
Odmah se kreće, jer imamo bogat program za danas. Osvajamo dva vrha od dvijetisuće metara, Debelu peč 2014 mnv i Brda 2009 mnv. 

Pastirski stanovi i vidik na Debeli vrh, Razor i Lipanski vrh




Prva dionica je do Blejske koče na Lipanci. Staza je lagana uglavnom kroz smrekovu šumu. Sad smo već na zavidnoj visini 1633 mnv. Kratak odmor, ma nije ni odmor, samo okrijepa.
 
Blejska koča na Lipanci


Grupa broji 22. Gusjenica kreće. Ima ih koji se vraćaju, njima je samo sat vožnje od Ljubljane. Uspon je konstantan i planirano je da za 1:30 dođemo na prvi vrh. Penjemo se šumovitim djelom, prvo mješanom smrekom i arišem, a sve više samo arišem. Na sedlu, kod raskršća za Okroglež sa "samo" 1965 mnv, otvaraju se vidici od kojih zastaje dah, a i noge. 

Vidik na Karavanke

Šta se sve vidi!

Otvaraju se vidici

Debela peč 2014 mnv


Mimoilazimo se s grupom iz Klane. Debela peč je najistočniji dvijetisućnjak Julijskih Alpi. Vidici su alpski, Kepa, Dovška baba i Golica prema sjeveru, Stol, Storžić i Grintavec prema istoku, od Karavanki do Kamniško-Savinjskih Alpi. Jedino je tu kao na dohvatu Triglav s kapom. Bledsko jezero izgleda kao plava lokvica, oko na zelenoj površini. Strana po kojoj se penjemo, okrenuta je prema jugu,  travnata i ne jako strma, ali je zato sjeverna odsječena stijena. Prema jugu vidik je sve do Snežnika, a trebala bi se vidjeti i Učka, odnosno Vojak, jer se s njega vidi Debela peč. 

Vidik na Kepu, Dovšku babu i Golicu

Grupnjak, ne možeš ih ni smirit ni skupit

Vrh Debele peči


Spuštamo se istim putem do sedla i skrećemo za Brda. Vidjeli smo vrh, ali s ovog mjesta je pokriven jednim međuvrhom. Ni taj uspon nije težak, jedino su mi noge postale teže. Jedan dio ekipe se odlučio na povratak u Blejsku koču putem kojim smo došli. 
Zadnji sam, trinaesti. Ispred mene je rit za kojom bi i na Triglav išao. Vrh Brda, a šta su ova druga, je okrugao i travnat. Gledam ostale i uglavnom su šiljati, stjenoviti i goli. 

Debela peč s Brda

Obavezno pečatiranje

Opet grupnjak za sjećanje


Sad se lijepo vidi odrezana Debela peč, kao da ju je neko raspolovio, ali nema druge polovice. Na samom vrhu pridružuju nam se crne alpske kavke ili čavke zlogodnjače,  prijateljski raspoložene. Čak su i pozirale. Nisam praznovjeran.

Alpska kavka ili čavka - Corvus monedula

Još jedan pogled na Karavanke 

Brda 2009 mnv


Planinarka je sve do sada dobro izdržala, ali slijedi strmina i bojim se za njezino koljeno. Pažljivo i polako birajući stazu spuštamo se. Gledamo livadu s pastirskim barakama u podnožju s koje smo se divili ovim brdima i na koju opet trebamo doći. Do Blejske koče nam brzo prolazi vrijeme, bar nam se tako čini. Sve je puno boja, žute planinčice, alpski žednjak, crveni pjenišnik, ljubičasti ljiljan zlatan ili martagon, plava pavitina i pakujac, botanički vrt.
 
Alpski ili ružičasti žednjak - Sedum (Rhodiola) roseum

Blejska koča na Lipanci 1633 mnv


Gladni ulazimo u dom. Domar nas je razočarao, ponudio nam je samo kobasice, odnosno ono što mu je ostalo nakon naše "B" grupe. No i to je bilo jestivo. Opet objedinjena grupa, sad pojačana s nešto članova iz grupe "B", brzo se spušta prema Pokljuki. Trebali smo krenuti u 18:00 za Bled gdje nas je čekala grupa "C", ali kasnimo.
Na Bledu, kod autobusne stanice, opsjedamo slaščičarnu s kremšnitama. Skupe su, ali velike i fine. Opet četiri sata vožnje i još malo do udobnog krevetića.

drifter-dnevnik @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 12, 2009
2 hribi u 2 dežele

Izabrao sam Žbevnicu kao lagan planinarski izlet. Još uvijek treba čuvati istegnute ligamente. Nismo ni krenuli, a već kod Plumbuma planinarka predlaže Slavnik ili Kojnik! 

Podgorje i Slavnik


Uspon na Slavnik je strmiji, spust je naporan za koljena, zato biram Kojnik. Vrh je samo 802 mnv, ali je zanimljiv vidik s njega. Kopar s jedne strane i Žbevnica s druge strane, pravac sjeverozapad jugoistok. U podnožju je Podgorje, mjesto iz kojeg počinje uspon i na Slavnik i na Kojnik. Vidi se Slavnik u cijeloj dužini, tu je blizu. Kojnik je najzapadniji vrh Ćićarije i bio je kontrolna točka starog istarskog planinarskog puta. 

Kojnik 802 mnv, putokaz na vrhu

Ilirska gladiola

Vidik na Kopar


Uspon je lagan, većim djelom kroz mladu šumu uglavnom jasena, za ovo doba godine idealno. Pri vrhu počinju livade, pa je vidik otvoren. Čuje se i vidi vlak kako dolazi u Kopar. Na Slavniku zabodena antena, kao da je na planinarskoj Tumovoj koči. Na trenutke oblaci zaklanjaju sunce, vjetar je slab i sve nam to paše. Nismo se dugo zadržali na vrhu, jer još uvjek je u planu Žbevnica. Bez žurbe i velikog napora spuštamo se u Podgorje.
Na graničnom prijelazu Jelovica slovenska graničarka pita gdje smo bili. Kad je čula za Kojnik i plan za Žbevnicu poželila je ići s nama. Dala mi je ideju za naslov ovog posta. 

Dane, putokaz starog IPP-a


Prolazimo kroz Vodice i Dane, a na raskršću s bijelom cestom skrećemo desno u podnožje Žbevnice. Na to raskršće dolazi planinarska "staza božura" iz Trstenika. Od tuda je blagi uspon do vrha 1014 mnv, čitavim putem preko livada i vidikom na Dane, Trstenik i Istru. Za Žbevnicu kažu da je kraljica Ćićarije. 

Žbevnica, vidik na Dane i Vodice

Vrh Žbevnice

Žbevnica, vidik na Kopar i Kojnik

Piramida na Žbevnici 1014 mnv


Iznad Raspadalice gledamo paraglajdere, ne možemo ih izbrojiti koliko ih ima, osim desetorice koja su se vinula doslovno nebu pod oblake. Kasnije smo saznali da je natjecanje "Paragliding world cup Buzet 2009" u toku. Impresivno. Slikom se to ne može dočarati. Na vrhu nas je dočekao roj obada. Ne bodu, ali smetaju na svakoj slici, kao da lete neke "kokoše" ( a. Izletipoistri). Ovako lijepo vrijeme nas do sada nije dočekalo na Žbevnici, uvijek neka naoblaka, vjetar i prijetnja. U povratku srećemo dvoje s dječjim vrtićem na leđima, svaki svoje, simpatično.
 
Konopljuša - hranilište


U planinarskoj kući dočekuje nas domarka i kad je čula gdje smo bili počastila nas je odličnom pitom.
 
Vidik od planinarske kuće pod Žbevnicom

Pl. kuća pod Žbevnicom, kućica u cvijeću

Paraglajder iznad Raspadalice


Gdje ćemo na ručak? Spuštamo se prema Brestu, Raspadalici, željezničkoj stanici Nugla, Buzetu i tu se odlučujemo za Kotle. Preporuka prijatelja je gulaš u seoskom domaćinstvu "Kotlić". 

Kotle, stari mlin

Kotle

Kotle

Kotle, stari mlin


Trebalo bi taj lokalitet zaštiti, vodom izdubljeni kotli, slapovi i stari mlin. Kupači kvare ambijent i to stranci, ne znam što nalaze u tom kupanju, mutna voda i skliske stijene.
Ni to nije bilo u planu, ali uvijek dobro ispadne improvizacija. Lijep završetak zanimljivog izleta.

drifter-dnevnik @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 5, 2009
Planinarska obilaznica u Mariji Bistrici





Obilaznica „Za dušu i tijele“ je već postala tradicionalna. Maštovito osmišljena kružna staza vodi oko Marije Bistrice i poznatog svetišta, tako da se sa svake dionice možeš vratiti na polazište, a zvonik katedrale je orijentir. 

Panorama Marije Bistrice







00


Svi smo sudjelovali u pohodu, nije bilo potrebe određivati lakše i teže grupe. Krajolik je pravi zagorski, gor pa dol, vinogradi, kukuruzišta. Uz stazu ima još starih drvenih kuća "Zagorskih hižica", ali i novih sadržaja kao "Park skulptura". 

Zagorska hižica






Na nekoliko kontrolnih točaka dočekali su nas domaćini s kolačima, čajem i drugim pogonskim gorivom. 


    

 
Stihovi gosp. Mirka Fulira, predsjednika HPD Grohot, pratili su nas od jedne do druge kontrolne točke.      
     "Zadrži u srce drage uspomene     
      budi radostan i sretan zbog toga     
      pri samoj pomisli na ovu obilaznicu     
      u pohod će krenuti tvoja noga"
 
Park skulptura



   


Zadanu stazu obišli smo za laganih 4 sata. Preporučamo da se staza obilazi u proljeće ili jesen, budući je nama bilo pretoplo i jako sparno.
Nakon okrijepe imali smo vremena za obilazak crkve i svetišta. 




Kapela Sv. Katarine






Duga je povijest te crkve, a današnji izgled je iz druge polovice 19. st. Ime je dobila po kipu crne djevice Marije, a mjesto Bistrica postalo je Marija Bistrica. Kip je poznat i po požaru za vrijeme gradnje u kojem je neoštećen ostao glavni oltar s drvenim kipom. 

Glavni oltar

Orgulje




Stilovi su različiti, barok, gotika i renesansa, sve skupa u neskladu, iz razloga što je dugo proširivana, dograđivana i obnavljana.  Interesantan je cintor, ograđeni prostor oko crkve, s velikim brojem zahvala, arkadnim slikama Ferda Quiquereza i renesansnim arkadama. 

Cintor




Novi ulaz krase pored Majke Božje i kipovi apostola Petra i Pavla, kojima je bila posvećena u srednjem vijeku. 



Svakako treba doći i vidjeti.

drifter-dnevnik @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 4, 2009
Dva potoka i dva kanjona



Ulaz u kanjon Kamačnika je od željezničke stanice u Vrbovskom udaljen nešto više od 1 km. Kanjon je dugačak oko 3,5 km.. 

Mostić preko Kamačnika










Staza vodi uz samo korito, djelomično po stjenovitim rubovima kanjona, drvenim mostićima na uzdužnim i poprečnim prijelazima potoka. Atraktivnom stazom može se za oko 1 sat doći do izvora Kamačnika, malog jezerca plavozelene boje na 410 mnv. Na polovici dužine kanjona sada prelazi vijadukt autoceste. Karakteristična je flora u kanjonu pa su postavljeni i poučni panoi. 

Poučni pano - Vegetacija stijena



Vranjak - Gymnadenia conopea




Na početku kanjona je ruševina izgorjele pilane, koja je koristila snagu vode. Potok Kamačnik je pritok Dobre kod Vrbovskog. 

Ruševine pilane


Prijatelj, koji je odrastao uz Kamačnik, pričao mi je o ribolovu na pastrve, avanturama u kanjonu i gradnji staze i mostića početkom šezdesetih godina, s takvim oduševljenjem da sam morao doći i vidjeti. 

Izvor Kamačnika

Izvor Kamačnika na 410 mnv


Stazu je lako savladala i moja planinarka, kojoj je ortoped za rehabilitaciju preporučio planinarenje, a za početak baš ovakve šetnje. Vlaga je velika, pa treba imati adekvatnu obuću zbog kliskog terena. U ovo vruće doba ugodna je šetnja uz vodu, kanjonom u koji ni sunce ne prodire.
Osim što koristi tenu, ova šetnja otvara i apetit, pa smo zato odlučili svratiti do Zelenog vira na poznate palačinke. 





Do Zelenog vira može se cestom i stazom iz Skrada, a mi smo izabrali stazu kanjonom Iševnice ili Curka. Potok Iševnica nastaje iz potoka Jasle, koji prolazi Vražjim prolazom, i potoka Curak, koji nastaje iz jezerca Zeleni vir. Vodu Curka koristi elektrana "Munjara" još od dvadesetih godina prošlog stoljeća. Curak ili Iševnica je pritok Kupice. 

Poučni pano - Šume crne i bijele johe




Kanjon je dugačak oko 2 km i pitomiji je od Kamačnika. Ovom stazom je još Dragutin Hirtz 1884. došao do Vražjeg prolaza i Zelenog vira i opisao u svojim putopisima. 






Planinarski dom "Zeleni vir"

Munjara


"Do pomenuta strmca ima u dolini veoma zanimivih mjesta, gdje se osovljuju visoke izšupljene vapnene stiene, studene poput leda, jer ih valjda nikada sunce ne ogrieva. "  Kapitalni primjerci paprati, naročito jelenka, oduševili su putopisca.
Palačinke s borovnicama i sladoledom nazvane "Zeleni vir" mame izgledom. U malom domu "Sušak" na Platku jeli smo bolje i zato smo tamo išli po još jednu porciju.

drifter-dnevnik @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.