Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » srp 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - srpanj 2010
srijeda, srpanj 28, 2010
Klek je osamljeni vrh na istočnom rubu masiva Velike Kapele. Pogled privlači njegova istaknuta stijena, koja se vidi iz daleka. Često ga gledam sa stare i nove ceste Rijeka - Zagreb. Visok je 1181, iako sam našao podatke o 1182 i 1184 metra visine.. Na vrhu je kamena ravnina male površine, promjera 10 metara. Sa strane je antena, a niže na samoj stazi mali heliodrom. Vidici su prema Bjelolasici, Bijelim stijenama, Ogulinu i umjetnom jezeru Sabljaci ili ogulinskom moru. Tako je bilo danas, inače se vidi lička Plješivica, Medvednica i još puno je za nabrajati.



Vidik na Ogulin



Bijele stijene i Bjelolasica



Potok Musulinski



Klek iz Potoka Musulinskog

Najduži prilaz je iz kanjona Kamačnika, oko 6:00, staze se spajaju pod samim vrhom. Iz Ogulina treba oko 3:00 i pogodan je za one koji dolaze vlakom. Najkraći prilaz je iz Bjelskog na cesti Ogulin – Novi i traje 0:45-0:50 min do planinarskog doma na 1000 mnv, a do vrha treba još 0:30.



Planinarski dom na Kleku



Stepenice s rukohvatom



Vršna stijena Kleka

Staza za vrh je strma, na mjestima osigurana rukohvatima. Stubište građeno prije više od 100 godina vodi na greben po kojem treba malo spretnosti i pažnje do samog vrha. Povijest hrvatskog planinarstva i alpinizma povezana je s Klekom. Na žalost i crna kronika alpinističkih pothvata je bogata.



Ledenice



Novi

Od Novog Vinodolskog do Jasenka je asfaltirana cesta duga 50 km. U prvom djelu je "cesta vidikovaca" s pogledom na Krk i Vinodolski kanal, a nakon Breze se počinje uspinjati između padina Smolnika i Ričičkog bila do prijevoja Banska vrata na preko 1000 metara. Od šumarske kuće Mošune lagano se spušta do Stalka na padini Velike Javornice. Šumarska i od nedavno planinarska kuća Stalak i ruševina nekadašnje oštarije su na Kapelskom planinarskom putu od Matić poljane do Klenovice. Cesta se prije Jasenka spaja s cestom iz Drežnice i makadamskom cestom za Begovo Razdolje i Tuk (prilaz Bijelim i Samarskim stijenama). Od Jasenka ima još oko 10 km do Bjelskog.



Ruševina oštarije na Stalku



Poučni pano



Mravinac - Origanum vulgare



Urodica šumska - Melampyrum nemorosum



Zvončika žućkastobijela - Campanula thyrsoides

Uz stazu su postavljeni poučni panoi koji posjetitelja upoznaju s raznolikom florom na padinama Kleka. Botanički rezervat je poznat i po orhidejama, ali ih na panoima nema iz razumljivih razloga. Bogatstvo kraških pojava, špilje, škrape, ponikve, obelisci, ukrasi su koje treba vidjeti i doživiti. U podnožju, kraj ceste, je poznata stijena-obelisk Visibaba, a s Klečicama cijeli hrbat nalikuje na ležećeg diva, gledano sa sjevera. Uz Klek je vezana i maštovita priča o vješticama.



Klečice



Obelisk Visibaba

Srijeda je. Mislio sam da ću biti jedini na Kleku. Dom je zatvoren radnim danom. Iz Potoka Musulinskog čuje se motorna pila. Priroda miruje. Narušio sam taj mir udarcima štapova. Ipak nisam sam, na vrhu kvarim romantični ugođaj jednom mladom paru. Zavidim im, ne samo na godinama, i javljam se mojoj planinarki. Snimio sam na brzinu nekoliko panorama i povlačim se s vrha. Na povratku kod doma već srećem nove posjetitelje i niže još desetak. Po registracijama su to Nijemci, Slovenci, Zagrebčani i domaći. Nećete biti sami na Kleku. 

drifter-dnevnik @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 17, 2010


Suncobran



Tepih



Medvjeđa vrata


Najbliži pristup Risnjaku je od Vilja. Cestom od Gornjeg Jelenja, djelomično asfaltiranom, zadnjih dva kilometra malo lošijeg makadama, dolazi se do proširenja i raskršća. Lijevo se nastavlja makadamska cesta za Lazac, velika livada s kolibom parka prirode Risnjak. Desno je šumski put, u početku samo za terence do velike bukve, kojim se za 0:45 može doći do planinarskog doma. Staza vodi kroz bukovu šumu do "Medveđih vrata" gdje se spaja sa stazama iz Mrzle Vodice i iz Crnog Luga. Zanimljiv je dio staze uz južni Mali Risnjak, kad se otvara vidik na vrh Risnjaka i planinarski dom. Na nekoliko mjesta može se popeti na stijene s vidikom. Uz stazu je raznolika vegetacija, interesantna u proljetnim i ljetnim mjesecima.



Stijene Malog južnog Risnjaka



Schlosserov dom u podnožju stijena Risnjaka








Na visini od 1418 mnv, na livadi u podnožju stijena Risnjaka je planinarski dom "Dr. Josip Schlosser Klekovski". Livada oko doma je "botanički vrt" bogat endemskim biljem. Planinarski dom je dobio ime po Josipu Schlosseru Klekovskom (1808-1882), liječniku i botaničaru, prvom predsjedniku HPD-a. Josip Schlosser i Ljudevit Vukotinović autori su knjige "Flora Croatica", glavnog djela za prepoznavanje bilja Hrvatske, a s Dragutinom Hircom i Ljudevitom Rossijem su najpoznatiji kvartet botaničara XIX i početka XX stoljeća.



Planinska zečina - Centaurea alpina



Naprstak velecvjetni - Digitalis grandiflora



Ljubica - Viola sp



Pjenišnik - Rhododendron hirsutum



Kotrljan planinski - Eryngium alpinum



Jedić šareni - Aconitum variegatum



Jedić rascijepani - Aconitum ranunculifolium



Planinski zvjezdan - Aster alpinus



Dr. Josip Schlosser Klekovski

"Ideja o izgradnji Planinarskog doma na Risnjaku potiče još od 1914. godine, kada je podružnica HPD-a sa Sušaka izradila nacrte novog doma. S realizacijom ove ideje trebalo je sačekati ipak “bolja” vremena.
U jesen 1931. god., nakon sveobuhvatnih priprema, započela je izgradnja. U srpnju 1932. god. planinarski dom je bio pod krovom, a do sredine rujna iste godine izvršeno je unutarnje uređenje.
Planinarski dom “Dr. Josip Schlosser Klekovski” otvoren je društvenom svečanošću 18. rujna 1932. god.



Snimljeno 1934. ili 1935.

Od otvorenja pa do današnjih dana na Planinarskom domu izvršeno je čitav niz obnova. Zadnja veća obnova dovršena je 1988. god. kada Dom poprima današnji izgled. Planinarskim domom “Dr. Josip Schlosser Klekovski” upravljale su planinarske organizacije sve do 1991. god. kada prelazi pod upravu Nacionalnog parka “Risnjak”, pod kojom se nalazi i danas."







Uz pomoć sajle





Vrh Risnjaka 1528 mnv


Do vrha Risnjaka je uspon od 0:15-0:20, djelomično osiguran sajlama, ali nimalo opasan za lijepog i suhog vremena. Gola vršna stijena je jako dobar vidikovac, Snježnik je najbliži vrh, Učka, Osoršćica, Medviđak, Viševica, Bijele stijene, Bjelolasica, Drgomalj i Snežnik u bližem krugu manje od 40 kilometara, pa čak do Triglava za odlične vidljivosti.
Pristupi domu su s Platka 2:30, iz Crnog Luga 2:30, iz Mrzle Vodice 2:00, s Lazca 1:30, a sa Snježnika preko Rimskih vrata 3:00.

drifter-dnevnik @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 10, 2010
Svaki put kad dođemo na Zavižan drukčije je, a opet isto. Sve je poznato, nema velikih promjena, osim novog parkirališta i zabrane prometa prema kapelici Sv. Ante, do doma i do botaničkog vrta. Staze su nam sve poznate, ne trebamo ni kartu ni vodiča. Izabrali smo dva vrha koji nisu zahtjevni, a pružaju široke vidike, Poljak bi rekao da su razgledni.



Kapelica Sv. Ante

Danje paunče

Danje paunče


Od ulaza u botanički vrt penjemo se na Veliki Zavižan, djelom kroz šumu, pa kroz kleku na golu, kamenitu glavicu, na 1676 mnv. Runolisti i zvončići su u punom cvatu, zauzeli su zaklone među stijenama. Vidljivost je jako dobra, Rab i Krk, Goli, Prvić i Grgur, u daljini Cres i Lošinj na kojem se uzdiže Osoršćica. Svi se oni kupaju u plavom. Radim panorame i smeta mi prljavosiva maglica iznad cijelog tog područja, na visini od oko 800 metara, možda i nešto više.

runolist



Runolist



Zvončići



Snimatelj snima snimatelja



Vidik s Velikog Zavižana



Vučjak i planinarski dom



Kroz kleku s Velikog Zavižana 


Drugom stazom se spuštamo u botanički vrt. Sjećam se kad smo po toj strmini išli nekad bez štapova i hvatali se za stabla. Po rubu Modrić dolca dolazimo do uspona za Balinovac. Goli, stjenoviti vrh visok "samo" 1601 metar, čak je i zavižanska Velika kosa viša za dvadesetak metara. Osjećaš se velik kad stojiš na toj stijeni gledajući na more i otoke. Zbog ovakvih vidika dolazim i dolazit ću, iako je vidik uvijek isti, vrhovi i otoci su stalno tu.



Vidik s Balinovca


Povjetarac sa sjevera ugodno hladi. Nema oblačka. Mažemo se zaštitnim kremama, stavljamo kape i šešire i nastavljamo prema Jezerima da maksimalno iskoristimo ovakav dan.



Lukovičavi ljiljan



Kitajbelov pakujac



U Modrić dolcu



Staza prema Krasanskim Jezerima



Vunenasti osjak u pupu



Maleni je pobjegao od kuće

Šetamo livadama punim majčine dušice, pakujaca, ljiljana, vunastih osjaka, planinskog stolisnika, žutog, bijelog i plavog u zelenom. Od jezera vide se dvije lokve, dva žutosmeđa oka, koja više ne služe stoci, već samo divljači. Do ostataka crkvine Sv. Ante trebalo nam je nešto manje od 1:20, što piše na putokazu.



Ostaci crkvine Sv. Ante na Jezerima



Jezero



Vidik s čeke na Jezera, Pivčevac, Vučjak i Plješivicu



Nastavljamo prema uzvisini, koja dominira iznad tih livada i jezera, do čeke. Obično su to najbolji vidikovci.
Nakon više od osam sati hoda osjećam umor i glad. Na terasi doma uz velebitsko pivo javljamo se prijateljima.




Za slijedeći posjet Zavižanu već imam novi plan.

drifter-dnevnik @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, srpanj 3, 2010
Nismo bili na Visočici i kad smo pročitali da se organizira pohod odlučili smo se pridružiti. Pohodom, koji se održava svake godine, obilježava se obljetnica organiziranog izleta na taj velebitski vrh.



Visočica iz Brušana


Visočica je jedan od najljepših vrhova i vidikovaca na Velebitu. Visoka je 1616 metara. S ličke strane se strmo uzdiže i izgleda nepristupačno.



Profesor Andrija Benković, organizator pohoda i naša ekipica



Najljepši dio



Uspon po grebenu





Evo i vrha

U selu Brušani odvaja se  cesta za Rizvanušu. Slijedi nekoliko kilometara asfalta, a dalje je makadam za terence. Šumari su cestu očistili i pripremili za ovaj pohod jer se nakon ove zime nije moglo proći. Vozili smo u koloni do jednog proširenja, ne znam kako se zove mjesto, i dalje nastavili pješački uspon. Do ruševine Gojtanovog doma staza vodi kroz šumu. Slikao sam ostatke spaljenog doma da pokažem prijatelju, on ga se sjeća iz 90`. Pokraj ruševine izgrađeno je sklonište, koje se ne održava i može poslužiti samo kao zaklon od nevremena. Staza dalje ide travnatim grebenom još 0:30 do vrha, sve skupa oko 2:00. To je najljepši dio puta, pogotovo po ovakvom danu kakav smo imali. Vidici su otvoreni prema Lici, južnim vrhovima Velebita i moru.
Na vrhu je održana mala svečanost povodom 112. pohoda uz pozdravni i prigodni govor profesora Andrije Benkovića.



Visočica 1616 mnv, gužva na vrhu



Profesor drži govoranciju



Staza po grebenu



Ostaci Gojtanovog doma nakon požara 1991.



Sklonište kraj Gojtanog doma


U povratku smo se mimoišli s desetak paraglajdera koji će iskoristiti ovaj prekrasan dan da Velebit dožive iz zraka. Domaćin, planinarsko društvo "Željezničar" iz Gospića, nas je počastio maneštrom i pozvao na slijedeći pohod.
Dan je dug pa smo ga iskoristili za uspon na Oštru, brdo od 796 mnv, u čijem je podnožju kamenolom, a na vrhu antena. Uzdiže se skoro pravilno stožasto iz ravnice, na ulazu u Gospić iz pravca Brušana blizu restorana "Prašina".



Visočica iz Brušana



Na Oštri 796 mnv



Panorama Gospića s Oštre

Pivo na terasi hotela "Velebno" na Baškim Oštarijama, u ugodnom društvu i pod zvjezdanim nebom, za kraj jednog nezaboravnog dana.

 

 

drifter-dnevnik @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.