Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » srp 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - srpanj 2011
subota, srpanj 30, 2011
Kunagora i Japica

Toliko informativno turističkih putokaza smeđe boje nisam vidio nigdje. Planirao sam obilazak Kunagore i Cesargradske gore. Cilj su nam bile planinarske kontrolne točke. U prolazu nas putokazi upozoravaju na crkve u Krapini, Pregradi, Petrovskom, Klanjcu, na dvorce Trakošćan, Miljana, Veliki Tabor, na muzej krapinskih neandertalaca, Staro selo u Kumrovcu, galeriju Antuna Augustinčića u Klanjcu. Nekoliko dana bi trebalo ostati u tom kraju, a mi smo imali samo ovu subotu.



Gorska Gospa na Kunagori



Pregrada s terase pl. doma



Vrh Kunagore



Planinarska i gljivarska staza

Kunagora se ne ističe svojom visinom od 522 metra. Prilaz je iz Pregrade cestom i planinarskim putem. Kraj kapelice Gorske Gospe je planinarski dom s vidikom na Pregradu. Na vrh Kunagore može se doći za 30 minuta od doma i malo više do ostataka Kostel grada.



Veliki Tabor u "Grešnoj gorici" - seoski turizam u Desiniću



Dvorac Miljana



Crkva i samostan B. D. Marije u Klanjcu

Dolazeći u Klanjec uočava se visoki zvonik crkve i do nje velika zgrada samostana. Crkva B. D. Marije je bila zatvorena, ali je galerija Antuna Augustinčića otvorena. Pitam se zašto crkve, ne samo ova, nemaju vrijeme kad su otvorene za posjetitelje. Otvorene su za mise, reći će neko. Kod naših susjeda uvedena je i kartica-ulaznica za posjete sakralnim objektima. Ova crkva i samostan u Klanjcu zaslužuje, kao i svaki muzej i galerija, da se pokaže, da reprezentira ovaj kraj, da ispriča svoju i našu povijest. Galeriju smo obišli i preporučamo je svakom planinaru i neplaninaru.



Antun Augustinčić - Majka i dijete



Antun Augustinčić - Mir



Antun Augustinčić - Jovanka



Antun Augustinčić - Spomenik Marinu Držiću



Antun Augustinčić - Marin Držić detalj



Antun Augustinčić - Konj



Antun Augustinčić - Konj



Na Cesargradsku goru i najviši vrh Japicu kreće se iz Klanjca, prekoputa galerije. Planinarska i poučna staza vode do planinarskog doma i dalje do vrha s antenom na 509 metara. Poučna staza nastavlja kružno do iznad Klanjca, gdje se sastaje s putem za gore. Taj dio je slabo označen, zarastao, očito rjeđe posjećen. Mi smo kružnu stazu prošli za 1:30.



U vinogradu



Planinarska kuća na Cesargradskoj gori



Staza ispod vrha



Japica 509 mnv



Klanjec - panorama



Mali čovjek ide u dućan

Za nešto drugo više nije bilo vremena, morali smo doma. Doći ćemo opet.

drifter-dnevnik @ 08:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 24, 2011
Dvije planine između Gračaca i Knina

Planinarke su odlučile, idemo na Poštak. Duga vožnja, nestabilno vrijeme, a vrh je biser. Rizik. Ako bude oblačno, kišno, slaba vidljivost, ponoviti ćemo. Stjenovit je prema sjeveru,  travnatih padina prema željezničkoj prugi i cesti. Željeznička stanica Zrmanja imala je veliku zidanu zgradu, a sada je tu bijeli kontejner. U selu se neke kuće obnavljaju. Stari vjetrobrani uz prugu i nove vjetrenjače na jugozapadnim padinama upozoravaju na buru.



Željeznička stanica Zrmanja kod Otrića



Sve treba snimiti



Ovdje se mogu ostaviti cipele



Kravljak ili vrijemekaz, kad je zatvoren biti će kiše

 



Stijena u pozadini nije vrh Poštaka

Vidik je otvoren cijelim putem od mjesta Otrić, zaklonjenog u podnožju, do golog vrha. Padina Poštaka poznata je po stalnom postavu kamenih figura. Staza prolazi pokraj i obavezno treba skrenuti. Ulaz košta samo par minuta. Svemirac, meni više sliči na svemirku (kako znam!), najpoznatije je djelo prirode. Kiša nas je počela močiti već na početku uspona i na sreću prestala, čak se i sunce pojavilo, prije svemirca. Snimao sam iz mnogih kuteva, šteta što je trava bila mokra. Osvjetljenje slabo, nema kontrasta, nema sjena, pozadina neutralna, oblaci blješte, katastrofa. Već zbog ovog treba doći opet.



Izložba kamenih skulptura



Svemirac ili



svemirka



Uspomena











Nalazimo se ispod stijene, ne znamo je li to vrh, a nešto nas gleda. Divikoza ili dvonožac? Nakon kraćeg oštrog uspona, odmah poslije kamene galerije, izlazimo na prijevoj s dalekim vidikom. Ispod staze zanimljive stijene, a ispred malo šume, kojoj je dio izgoren. Par koraka kroz šumu i dalje sve po travnjaku u dugačkoj serpentini do vrha. Susrećemo jednog planinara, dolazim od "Ljubine poljane" pohvalio se i nastavio trčkarati. Opet navlačimo kabanice. Oblak je sjeo na glavu Poštaka. Baš sada! Ništa nismo vidjeli. Ljutito udaram žig u dnevnik.



Jugozapadna padina obiluje kamenim figurama



Malo šume ima pa još izgorene



Na prijevoju





Lanac Poštaka iz Otrića

Na povratku prije ulaza u šumu, kiša je opet prestala, napokon odmor i marenda. Crni oblaci prijete. Žurimo dolje. U cipelama su mi žabe. Spas je u autu. U visini galerije po treći put  oblačimo kabanice. U Otrić dolazimo po suncu. Presvlačenje. Domaćin nas poziva na kavu, a mi smo u zakašnjenju. 4:30 gore i dole, a u planu nam je još Oklinak na Tremzini. Dobili smo upute i krećemo prema Gračacu do nekadašnje željezničke stanice Malovan 11 kilometara od Otrića.
Nadvožnjakom preko pruge i makadamom kraj rampe, kojoj smo uzeli lokot za svaki slučaj, još dva kilometra do proširenja i okretišta. Staza vodi čitavim putem kroz šumu, većim djelom po vlaki. Šumari su sav otpad bacili na stazu, bar je takav dojam. Za jedan sat se može na  Oklinak s 1187 mnv, najviši vrh Tremzine.



Crnopac s Oklinka



Poštak s Oklinka



Oklinak 1187 mnv



Oblak se spušta, jedva se vidi cesta

Jedva smo stigli par snimaka napraviti i ovjeriti dnevnike kad nas je pokrio oblak s jugoistoka. Pada oklada hoće-neće kiša. Do auta je bilo bježanje i zbog rampe. Stigli smo se još i presvući, a onda je počelo padati i pratilo nas je sve do Rijeke.

drifter-dnevnik @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, srpanj 16, 2011
Nikad manje podataka nisam imao za planiranje nekog izleta. Na mreži svih mreža samo se spominje. Dnevnik i vodič planinarskog puta "Velebno" jedini ima opis Ždrilskog kuka. Ostalo je bila improvizacija.
U petak na kavi nije bilo konkretnog prijedloga za vikend i predložim ovu avanturu. Veći dio staze je u šumi, temperature nisu visoke, oko 7 sati hoda, visinska razlika parsto metara, ukratko izložim plan. Sutra u 6:00 polazak. Popodne dvoje otkazuju, sedam nas ide.



Baške Oštarije

Kod hotela "Velebno" na Baškim Oštarijama je polazna točka. Preko Sladovače na livade do raskrsnice za Šugarsku dulibu, nedaleko jame, dolazimo za manje od sata.



Ljiljan zlatan ili martagon



Putokaz na Sladovačkoj livadi

Ulazimo u šumu i spuštamo se prema Jurkovoj dolini. Skoro pri dnu dvojica odustaju. Za dva sata smo na raskrsnici u Jurkovoj dolini, lijevo za Šugarsku i Lukovo, a desno za Konjsko. Ulazimo u Ramino korito. Prašuma bukve svuda oko nas. Nakon spuštanja od Sladovače staza ide malo gore, malo dole, ali ne gubimo puno visinu. Markirano je dobro.



"Medin dolac"



Svježa markacija na Piskovitoj kosici



Do Brušana 3:30

Dolazimo do kamena "Medin dolac". Sigurno smo na dobrom putu, jedino vrijeme bježi, hodamo već tri sata. Na Piskovitoj kosici, novom raskršću, skrećemo desno prema Ždrilu. Tu dolazi put iz Brušana, nama s lijeve strane i piše 3:30. Ravno staza VPP-a nastavlja za Šugarsku dulibu.



Konjevača sa staze za Ždrilo

 Počinjemo se uspinjati. Izlazimo na sedlo Ždrilo između dva kuka, desno Vlaka visine 1130 mnv i lijevo Ždrilski kuk 1165 mnv. Ravno prema moru put nastavlja za Rudelić Rastovce. Napokon su se otvorili vidici, Veliki Sadikovac, Konjevača i more. Četiri sata nam je trebalo, a imamo još "zahtjevni" uspon do vrha po stijenama.



Na Ždrilu početak "zahtjevnog" uspona



Tamo je Sadikovac



Uspon na Ždrilski kuk



Kuk Vlaka 1130 mnv



Vidik sve do Šatorine



Po stijeni, nema drugog puta

Gledali smo ovaj kuk s Konjevače i znali smo da su s njega lijepi vidici, ali ovo je ipak neočekivano. Lukovo na obali, Pag, prema sjeveru sve do Šatorine, Veliki Sadikovac, Metla, Crni vrh, Konjevača, jedan visoki kameniti šiljasti možda Goli vrh (1450), Veliki Stolac, a tu blizu kuk Vlaka s jedne i Šuplji kuk s druge strane. Radim panoramu, na idealnom sam mjestu.



Vidik na Paški zaliv



Vidik na Konjevaču



Zvončići



Ždrilski kuk 1165 mnv



Odmor na vrhu



Vidik prema Velikom Sadikovcu



KT3 i žig



Vidik na jug



Ekipa na vrhu

Sav dosadašnji napor sam zaboravio. Oznaka KT3 i potpuno novi žig su na vršnoj stijeni sa strane prema moru. Ovo mi je posljednja i najteža kontolna točka dnevnika "Velebno". Skoro sat smo bili na vrhu, odmarali, uživali, snimali, marendali i počeli razmišljati o povratku. Sjetio sam se raskršća za Konjsko i predložio. Javili smo prijateljima iz logistike da nas mogu očekivati za 4 sata u Konjskom.



Alpska strizibuba ili cvilidreta



Možda ima ime ovaj kuk



Konjsko



Odvojak s glavne ceste, početak puta, nama kraj puta

Od Jurkove doline kroz Klanac staza se uglavnom spušta. Što se više približavamo Konjskom sve je više zaraštena, kao da se manje koristi. Gubimo visinu. Izlazimo iz šume. Toplije je. Iznad doline Konjsko gubim markaciju i nastavljam kozjom stazom prema kućama. Preko livada, po kolnim tragovima dolazimo do asfaltne ceste nakon tri sata. Od hotela Velebno do Konjskog ukupno osam i pol sati. Logistika se iskazala, počastili su nas hladnim pivom. Staza prema Konjskom je najkraća i najlakša, naročito kad i ako se raskrči. Prema Ždrilskom kuku, osim ove varijante od Baških Oštarija, preostaje standardni put Velebno od Brušana preko Sadikovačkih dolaca do raskršća Piskovite kosice.
Avantura je sretno završila. Neću više ovakve improvizacije predlagati, zbog prijatelja, biti će manje odustajanja, i zbog sebe.

drifter-dnevnik @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 10, 2011
 Na Veliku planinu nismo planinarili. Vozili smo se nihalkom ili žičarom. Dok smo se nanjihali, pobrojili i postrojili došlo je 11:00. Dogovor je za povratak u 17:00 opet njihaljkom. Kabina prima 20 osoba, netko će ostati.



Šimnovec na vrhu, zgornja postaja nihalke



Vidik iz kabine



Još se njišemo



Tek što nismo krenuli



Prvi putokaz

Jedna ekipa je žestoko krenula i čekat će nas dolje, uštedili su 3 eura. Mi ostali smo penzionerski krenuli, takve smo popuste i dobili. Od 1400 mnv počinje šetnja po visoravni isprepletenoj putevima. Nikad više putokaza nisam vidio. Izgubiš se među putokazima i oznakama. Vidici su alpski, Grintovec (Grintavec) s 2558 je najviši vrh Kamniško Savinjskih Alpi. Penjemo se uz sedežnicu. Za manje od sata već je prvo gostišče. Kava, pivo, pivo i kava, tko zna gdje je slijedeća postaja.



Grintavec



Sleč, pjenišnik, alpska ruža ili rododendron



Staza s preprekama



Milan je snimio sve što ja nisam



Opet putokaz

 

Nakon ove slike smo se razbježali

Ovo mora da je mnogoljudna nacija kad su ovdje napravili gužvu. Ni na našem Korzu nema toliko ljudi. Hodamo po ravnom, po visoravni na 1500 – 1600 metara, pazeći da ne zagazimo u ono o čemu Predin pjeva, miris staje je u zraku. Sad se otvaraju vidici na dvotisućnjake Planjavu i Ojstricu s bijelim mrljama snijega, a ovdje toplo, nigdje hlada.



Pastirsko naselje



Imaju i pastira za suvenir



Kolona šetača



Hlad jedino ispod šeširića



Gazdarica Velike planine

Čudne drvene kuće po livadama skupljene su u pastirsko naselje. Piramidalni krovovi spuštaju se skoro do zemlje. Neke s ogradom, a između njih šeću i pasu krave. Natpisi vabe na "sirove žgance i kiselo mleko", a sir trnič asocira na ženske grudi pogotovo što ih rade i nude u paru. Na uzvisini kapelica Marije Snježne složena u istom stilu. Jedna od tih kuća je uređena u pastirski muzej "Preskarjev stan".



Pejsaž Velike planine



N-ti putokaz

 Približavamo se prvom planinarskom Domžalskom domu. Unutra je toplije nego vani, a hlada nema. Jelovnik je planinarski, a kuhara hvale. Dobro je bilo. Drugi dom je blizu, Črnuški dom, a do trećeg, Jarškog doma, ne stigneš ni ožedniti. Svi rade punom parom. Siti i napiti vraćamo se istim putem.



Domžalski dom



Črnuški dom



Povratak



Kapelica Marije Snježne



Kadar koji privlači



Kamniške alpe



Sedežnica

Pitam se kakva je tek gužva zimi. Trebali bi neki naši ministri doći na praksu ovdje, svakako na svoj trošak.

drifter-dnevnik @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, srpanj 9, 2011
Kozjak mi je ostao u sjećanju po kiši i nikakvom vidiku, ali i po laganom obilasku. Mokri do kože unatoč kabanicama spasili smo se tada u kući na Alanu. Trebalo je ponoviti istu turu po "normalnom" vremenu i uživati u vidicima, kao što se s okolnih vrhova divimo Kozjaku. Ljetna vrućina nas je ustvari natjerala da to i ostvarimo.



Lugarnice više nema, ime je ostalo



U krateru Kozjaka



Malo po stijenama



Završni uspon



Veliki Kozjak 1629 mnv

Od bivše lugarnice do vrha, stazom kroz šumu po hladovini, za 1:20 dolazimo na vrh. Usput smo zveckali lončićima, pjevali, dozivali se, ne bi li otjerali stanovnike. U dnevniku u kući Alan upisali su se planinari, kojima se ukazao medvjed u jedan u noći. Nismo ih sreli jer su ti "noćni" planinari nastavili Premužićevom stazom na jug, a nismo sreli ni medvjeda.



Vidik na jugoistok

Doživljaj na vrhu Velikog Kozjaka je razlog našeg planinarenja. Bijela stijena izranja iz tamnozelene šume i vidi se od Zavižana na sjeveru do Bačić kuka na jugu. Sad smo mi u toj poziciji da promatramo sve te vrhove, pogotovo one u blizini, Rožanski vrh, Seravski, Goli, Vratarski kuk, Golubić, Kuk, Veliki Rajinac, Goljak i livadu Lubenovca. Po oblačnom i kišnom vremenu svejedno je gdje se nalaziš. Možeš se jedino pohvaliti da si bio. Šta si vidio? Kako izgleda vrh? Planinarenje nije hodanje zbog hodanja.



Kozjak sa staze za Obli kuk



Krajačev, Vratarski, Golubić, Kuk i Lubenovac dole u sredini

 



Obli kuk 1501 mnv



Veliki Kozjak s Oblog kuka

 Povratak je obavezno preko Oblog kuka. To bi bio planinarski grijeh, biti na Kozjaku, a ne obići Obli kuk. Najbliži vrh s kojeg je prekrasan vidik na stijenu Kozjaka. Za manje od sata bili smo na stijeni, koja je 120 metara niža. Staza preko vrha nastavlja prema šumskoj cesti i lugarnici, kod koje smo ostavili auto.



Putokaz na sedlu



Livada pod Kitom

Zečjak je bio naš slijedeći cilj. Krenuli smo od prijevoja Veliki Alan. Kroz bukovu šumu do livada oko Kite, laganom stazom dolazimo do raskršća. U povratku ćemo na Kitu. Tri vrha su ispred nas. Dva moramo obići bočno, jednoga lijevom stranom, drugog desnom, malo gore do 1600, malo dole na 1550, a na kraju livadom na sam vrh. Zečjak sa 1622 metra je ipak drugi po visini na srednjem Velebitu, iako Šatorina ima istu visinu. Milimetri su u pitanju.



Goljak i Veliki Kozjak sa Zečjaka



Seravski vrh sa Zečjaka



Mišnjak sa Zečjaka 

More! Trajekti voze između Mišnjaka i Jablanca. Osoršćica zapadno, Šatorina južno i "naš" Kozjak sjeveroistočno su orjentiri. Na kamenu s natpisom, kod kojeg se slikamo, neki pušač je ostavio kutiju cigareta i upaljač. Zaključili smo da je izabrao trenutak i mjesto za odvikavanje. Sunce je zagrijalo. Vruće je čak i na ovoj visini i uz lagani povjetarac. Kojim putem se vratiti? Varijanta spuštanjem do Premužićeve staze, padinom Buljme, rubom livade Mirovo, do spomenika i cestom ili istim putem natrag do auta. Tabananje cestom oko sat vremena nije nam se sviđalo pa smo se odlučili za ovu drugu.

 

Napuštamo Zečjak



Povratak istim putem



Početak staze za Štirovaču na Velikom Alanu


Kod raskršća za Kitu navijam za skretanje u desno. Za pet minuta bi bili na vrhu, ali ne slušaju. Od drugog djela ekipe nisam ni očekivao, ali od moje planinarke da ide na Kitu. Kod doma na Mrkvištu, u hladovini, uz hladni radler, s dežurnim domarima ogovaramo ovo vruće ljeto.



Pisani kamen

Vraćamo se doma preko Krasna i Oltara, a došli smo Jadranskom magistralom i remek djelom cestogradnje od Jablanca na Alan. Jednoglasno smo za ovu drugu varijantu kao bržu i ljepšu..

drifter-dnevnik @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 2, 2011


Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

U Moslavačkoj Slatini kod Popovače nalazi se planinarska kuća. Uz asfaltnu cestu kraj novosagrađene crkve nije ju teško naći. Laci nas je dočekao, proveo kroz sve prostorije i pohvalio se planovima preuređenja. Kad je čuo naše želje i planove predložio je da krenemo od prijevoja na cesti za Podgarić kod županijske table. Htjeli smo kružno obići Moslavačku goru po "Yeti"-jevoj obilaznici, Garić-grad, Humku i Vis. Upozorio nas je na mnoštvo staza, šumskih cesta i markacija.
Hodali smo po makadamskim cestama kroz šumu, pretežno bukovu, rijetko hrastovu, mirisali lipu u cvatu i pazili na markacije s oznakom "Y".



"Y" ovu oznaku smo slijedili

 

Poučni pano



Ulaz u grad





Centralna obrambena kula



Zidovi su debeli 2,5 m



Garić-grad, jedan od najstarijih utvrđenih gradova, još uvijek odolijeva zubu vremena. Ni dubok rov oko zidina, ni obrambena kula debelih zidova nije odolila srednjevjekovnim osvajačima i rušiteljima. Impresionirao nas je svojom monumentalnošću. Burna povijest spominje Stjepana Šubića kao prvog graditelja i vlasnika, legendarnu Crnu kraljicu Barbaru Celjsku i Osmanlije, koji ruše i spaljuju grad.



Spomenik palim borcima



Jelenak - Lucanus cervus (zaštićeni štetočina)



Komunikacijski objekt na Humki 487 mnv

Humka je najviši vrh Moslavačke gore sa 487 (488 ili 489) metara visine. Na vrhu je nepristupačan komunikacijski objekt i spomenik palim borcima u NOB-u. Planinarima je interesantan samo kao raskrsnica puteva. Do objekta vodi asfaltirana cesta iz Podgarića. Nema putokaza i treba se snalaziti po karti. S njega nema vidika.



Putokaz



Vis 444 mnv



Vidik na Psunj



Vinobojka ili kermes - Phytolacca americana (neofit)

Vis je 444 metra visok šumovit vrh. S njega se pruža vidik prema istoku sve do Psunja i najvišeg vrha Slavonije Brezovog polja. Do vrha vodi i makadamska cesta, jedna od brojnih na Moslavačkoj gori, koja je prošarana šumskim cestama. Od Visa do Humke ili Huma može se šetnjom doći za pola sata.



Kapelica Sv. Benedikta



Nekad je bio žig

Vrh Kolčenica je 330 metara visok s kapelicom Sv. Benedikta na vrhu i klupicama za odmor. Do vrha vodi makadamska cesta od asfaltirane ceste Gornja Jelenska  - Podgarić.
Podgarićko jezero kraj "Vile Garić" samo smo slikali, nismo se htjeli miješati sa svatovima.



Podgarićko jezero

drifter-dnevnik @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.