Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » kol 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - kolovoz 2010
nedjelja, kolovoz 8, 2010


Putokaz u Brušanima

Staza za Konjevaču počinje u Brušanama kod oznake "Poučna staza Terezijana". Makadamskom cestom, izlokanom oborinskim vodama, uz korito Suvaje do lovačke kuće, na nadmorskoj visini od 650 metara, počinjemo uspon. Dva puta prelazimo šumsku cestu, zaobilazimo oborene bukve, javore i hrpe granja, da bi izašli na Sadikovačke doce. Tu se otvara vidik i otkrivamo gdje smo. S desne strane je Mali Sadikovac, a s lijeve Konjevača. Kamena glavica, koja se izdiže nad šumom, je Mala Konjevača. Ovdje svaka planina ima svoju Malu.



Na Sadikovačkim docima



Mala i Velika Konjevača sa Sadikovačkih livada

Ovo je mjesto za kratki odmor, jer slijedi najteži dio staze. Prvih petnaest minuta teško se probijamo kroz šumoviti kamenjar. Treba paziti na markacije! Slijedi strmi uspon po kojem je teže spuštati se. Penjali smo se 1:30 do izlaza iz šume pod sam vrh. Staza vrlo malo vijuga, jedino na mjestima gdje se mora zaobići prepreka. Nevjerojatno uzbuđenje na travnatom vrhu.



Veliki Sadikovac s Konjevače



Sadikovački doci s Konjevače



Vidik na srednji i sjeverni Velebit



Konjevača, poskokova kućica



Vidik na Crni vrh i Oštri Kozjak



Vidik na Ličko polje i Gospić



Vidik na Šuplji, Vlaku i Ždrilski kuk u sredini



Vidik prema južnom Velebitu



Vrh Konjevače 1381 mnv



Sve do Osoršćice



Lijevo Sadikovac, Dabarski kukovi i desno Ljubičko brdo

Još jedna planina me osvojila. S jedne strane Lika, a s druge more. S jedne strane vrhovi južnog Velebita, s druge srednjeg i sjevernog Velebita. Ličko polje s razbacanim kućama Gospića istočno od nas. Zapadno i jugozapadno gledamo Pag, Maun, Olib, Silbu, Molat, Mali Lošinj i još puno kamena u moru, preko Šupljeg i Ždrilskog kuka. Stjenovita glava kuka od Crmušišta ističe se prema jugu, a nama desno prema sjeveru 1286 metara visok, ali niži skoro 100, Veliki Sadikovac isprepleten travom i stijenama u pravilnim linijama. Razgledan vrh zahvaljujući odličnoj vidljivosti koju smo danas imali.

Moram ga uvrstiti u anketu za najljepši vidikovac, a pitam se da li bi ga ikad ispenjao da nije obvezan vrh u Ličkim gorskim biserima. Nisam znao ni gdje je, dok nisam dobio planinarski dnevnik "LGB". Jesam li pristran zato što se vidi more? Ispenjali smo ga lakše od očekivanog, u tri brutto sata, a govorili su nam o teškom usponu. Jesam li pristran zbog uspješnog uspona? Na vrhu mala piramida od naslaganog kamenja, kao i na većini vrhova. Poskok je tu našao zaštitu, a mi smo zaključili da svaki vrh ima svog poskoka. Mislili smo tu nadoknaditi kalorije, ali smo se povukli da ga ne uznemiravamo.

Spust je bio, kao što smo i očekivali, težak, zahtijevao je veliku koncentraciju i napor. Na Sadikovačkoj livadi smo ipak odmorili i marendali. Morali smo preplašiti jato prepelica iz hlada. Tu je i raskrsnica, desno vodi staza prema Sadikovcu, a ravno prema Ždrilskom kuku, Piskovitoj kosici i Raminom koritu. Za još jedan sat spustili smo se do automobila. Jedan prekrasan dan i prelijep vrh,  puno ljepote za ponijeti sa sobom.

drifter-dnevnik @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 7, 2010


Cumulonimbusi u zaleđu

Na cesti od Karlobaga prema Baškim Oštarijama treba skrenuti za Ledenik. Asfaltnom cestom do zadnje kuće, jedine naseljene, u selu Budaci. Mate je obično negdje oko kuće, ima radionu na otvorenom. Staza počinje kraj lajavog psa. Uspinje se kamenjarom i makijom. Pogled ne može pobjeći od istaknute stijene Velinca, a vidik je otvoren prema moru i Pagu. Na budačkim livadama čuje se zvono stoke.



Vidik na Pag sa staze





Stijena Velinca



Urodica velebitska - Melampyrum velebiticum



Klifovi kroz koje prolazi staza



Vrh Velinca

Uspinjemo se očekujući da ćemo skrenuti desno od klifova, koji se čine neprohodni, zaobići ih i po grebenu nastaviti prema vrhu. Druga staza, koja od Dabarske kose ide Premužićkom, spaja se tu negdje gore. Prošli smo kroz uski usjek među liticama i našli se na  šumovitoj i pitomijoj uzvisini. Još deset minuta i na vrhu smo. Dva puta se oglasio Matin pas, dolazili su novi planinari.



Velinac 965 mnv 



Vidik s Velinca



Vidik prema Kizi



Ribarica i Cesarica



Karlobag

Teški, sivi oblaci polegli su na vrhove u zaleđu, ali je zato prema moru, jugozapadno i zapadno, vidljivost odlična. Svaka kuća u Karlobagu, Ribarici i Cesarici se jasno vidi, pa čak i u Pagu. Budakovo brdo u zaleđu proviruje preko nešto nižih planina. Kiza i Medvjeđi kuk prema istoku su kao crnobijela fotografija. Nema vjetra, izabrali smo, uz pomoć prognoze, pravi dan za ovaj uspon. Po buri se ne bi usudili. Stazom od Dabarske kose je 2:30, a nama je od auta u Budacima trebao jedan sat.



Povratak



Velinac iz Budaka

Kad smo sjeli u auto počelo je kapati. Krenuli smo na Dabarsku kosu odlučiti gdje ćemo dalje. Oblaci dolaze, prolaze i nestaju. Na Butinovači još nismo bili. Nije daleko, samo 0:45. Valjda nas neće kiša.



Češnjakasti luk - Allium scorodoprasum



Kuk Čelinac i Ravni Dabar



Dabarski kukovi prema sjeverozapadu



Kiza

Staza se blago uspinje, malo po livadi, pa kroz šumarak, do stijena pod vrhom. Vrh je kamena ravan, na koji dolazi put od Kize i drugi od Prpe. Najinteresantniji je vidik u Ravni Dabar i kuk Čelinac iznad planinarskog doma, nekadašnje škole.



Butinovača 1127 mnv



S vrha Butinovače



Bresina točkasta - Micromeria thymifolia

S vrha Butinovače pruža se vidik na sjeverne Dabarske kukove s dominantnim Bačić kukom i ostale kukove s Kizom prema istoku.
U novom dnevniku planinarskog puta "Velebno" Butinovača je kontrolna točka, zasluženo.

drifter-dnevnik @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 1, 2010
Krenuli smo u "krivom" pravcu. Gužve su prema moru. Naš izbor je Samoborsko gorje. Izabrali smo jednu kružnu stazu, zbog povratka do auta, iz Ruda preko Velikog Črneca, na Veliki Dol, Oštrc i natrag u Rude.



Planinarski dom "Ivica Sudnik" Veliki Dol

Staza vodi velikim dijelom kroz šumu, po hladu. Črnec ne privlači planinare, jer nema vidika. Ugodnu šetnju nastavili smo prema planinarskom domu "Ivica Sudnik" na pivsku stanku.



Vidik na Plešivicu s Oštrca



Vidik na Medvednicu s Oštrca



Oštrc 752 mnv



Vidik prema Japetiću



Mali Lipovec



Planinarski dom "Željezničar" na Oštrcu

Stazom preko livada do planinarskog doma "Željezničar" na Oštrcu trebalo nam je 0:40. Produžili smo do vrha, a greblice ostavili za povratak. Šetnju od 4 sata završili smo ponovo u Rudama.



Sv. Trojstvo u Rudama



Oštrc iz Ruda

Muzej u Samoboru je subotom otvoren od 9:00-17:00, trebalo je to iskoristiti. Bista Ivice Sudnika stoji u parku ispred Livadićevog dvorca. Ivica Sudnik je zaslužni skupljač građe za Samoborski muzej, kojemu je bio i direktor od njegova osnutka 1948. do 1981.  Dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatske turističke zajednice i nagrade "Pavao Ritter Vitezović" Hrvatskog muzejskog društva. Urar, fotograf, sportski i kulturni radnik, samoborski kroničar, jedan je od utemeljitelja muzeja. Arheološka, geološka, etnografska zbirka, knjižnica, a posebno glasovir skladatelja Ferde Livadića na kojem je skladana budnica “Još Hrvatska nij’ propala”, zainteresirati će svakog. Preporučam da se pogleda, sigurno ćete prolaziti kroz Samobor.



Sv. Anastazija, Samobor



Sv. Anastazija, Samobor



Samoborski muzej, peć



Ovo bi volio imati doma






Dugo nismo bili na Okiću, a usput nam je. Odlučili smo se za kratki posjet. Na vrh Okića vodi Žoharov put sa sajlama i klinovima, Dragojlina staza (Dragojla Jarnević je 1843. alpinistički ispenjala južnu stijenu Okića) i planinarsko-turistička staza, kojom se mi odlučujemo. Za 15 minuta smo na vidikovcu s kojeg se pruža vidik na Zagreb i Medvednicu. Zubata razvalina grada dominira ovim područjem, iako je brdo na kojem se nalazi samo 499 metara visoko. Neosvojiv je bio za svoje neprijatelje, a sad se urušava zato požurite.



Grad Okić



Vidik prema Zagrebu s Okića





 Planinarski dom "Dr. Maks Plotnikov" pod Okićem

drifter-dnevnik @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.