Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » kol 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog - kolovoz 2011
srijeda, kolovoz 24, 2011

Opažanja i sjećanja





Punta Pernata sa Sisa



Pernat

Iznadprosječno toplo, vruće do usijanja, znojim se u moru, nije za kupanje. Večer prije ležali smo na terasi i pratili zvijezde i šišmiše. Jel' zvijezde padaju po ovakvoj vrućini? Nakon nekoliko dana prženja na prekrasno krcatoj plaži, kupanja u prekrasno čistom prokuhanom moru, dijagnosticirali smo zasićenje i ostali u selu. Jako mi je malo trebalo odlučiti se za šetnju. Rutu ću isplanirati u pokretu. Prema Lubenicama ili Grabrovicama, poluotok Pernat je ispresijecan stazama, pastirskim, težačkim, hodočasničkim, do vinograda, do sadića, do stanića. Krenuo sam prema Lubenicama. Široka staza, nove markacije, za jedan sat od Pernata do Lubenica. Čuo sam da je SMAND izdao planinarsku kartu Cresa, pretpostavljam da je i ova staza ucrtana. U početku između gromača, poslije pašnjakom sve do lese s kapelicom Sv. Ante. Novi putokaz za Grabrovice je iznenađenje. Promjena smjera.





Škancija



Ovo se više ne koristi



Novi putokaz



Simbol udruge Gerbin

O toj stazi smo govorili prošlu večer. Zamišljali smo stazu po grebenu i po rubu kelka, klifa, s pogledom na more. Osim nekoliko putokaza i dvije oznake sa simbolom udruge Gerbin, drugih češćih markacija nema, pa sam se oslonio na poznavanje kraja. Izgubiti se ne možeš, jedino te neka ovčja staza može odvesti u makiju. Gromača, pa lesa, barbakan, pa opet lesa, m(e)rgar, menik i tako kilometrima. Koliko je dana, godina, znoja, trebalo da se sve pregradi, negdje rjeđe, negdje gušće, kao čipka.



Lesa - kučica, stožer, vratnica, pruti, kunj

 



Plaža Sv. Ivan ispod Lubenica

Ravnoteža je poremećena. Stanovništva sve manje. U Pernatu danas žive Anica, Dinko, Laura, Sofija i Ive, a početkom prošlog stoljeća bilo ih je nekoliko stotina. Vinogradi se zapuštaju, gromače se ruše, krovovi se urušavaju. Naišao sam na tragove divljih svinja. Fazan se ne čuje. Kune se po noći šetaju selom. Posljednji lovac na krznaše, Ive Vodarić,  umro je prije dvadesetak godina.





Detalj sa zvonika u Lubenicama



Sv. Ante





Crkvica Sv. Nedjelje





Pričali su mi o ribarenju, po nekoliko dana i noći, a žene su nosile hranu i piće iz sela preko Vršina na Miračine. Ta staza se sječe s ovom. Sjećam se kad sam išao na noćni ribolov, trebalo mi je dva sata za dole i tri sata natrag. Neću zaboraviti stijenu na Vršinu s koje se otvara vidik na Istru, na poluotok Miračine i Zaglav, otočić Zaglav sa svjetionikom. To mi je obredno mjesto, ali sad nastavljam ovom stazom da vidim kud vodi. Sve se više spuštam istočnim bokom prema Nevaji. Pokušao sam skrenuti jednom stazom lijevo prema uzvisini, prema G(e)rbinu, ali našao sam se u pašnjaku ograđenom žičanom mrežom. Kad sam se vratio i nastavio ugaženom stazom izašao sam na dobro poznati široki put koji povezuje Pernat i Grabrovice. Tim putem svake godine u listopadu hodočaste Lubeničani i Pernaćani do crkvice Male Gospe.



Miračine i Zaglav s Vršina



Puhare



Klještari



Kozonoška - Himantoglossum hircinum (zaštićena orhideja)



Kukavica - Serapias (zaštićena orhideja)



Crna gušterica

Lokva na Nevaji je presušila. Drenjule su ove godine slabo rodile, a znali smo nabrati nekoliko kanti crvenih plodova. Radila se marmelada i sirup. Sušile su se za čaj. Po otvorenom pašnjaku nastavljam do lese. Raspala se, dugovječno smrekovo drvo nije izdržalo. Ostao je stožer pričvršćen za gromaču, vratnica i pruti su rasuti po putu. Osim pruta od jasena, ostali djelovi su od smrekovine. Izrada i postavljanje lese učilo se i prenosilo s koljena na koljeno.



Grabrovice

Približava se podne i dalje nema smisla po ovoj vrućini. Do uvale Grabrovice bezbroj puta sam se spustio i po danu i po mraku, do meni najljepše plaže u Kastelanjovoj, sitnog šarenog šljunka. Sad je put od pastirskog stana do mora očišćen, široki građeni put do uvale s rivicama, nekad najbolja veza s Cresom. Stan Grabrovice je napušten poslije Drugog svjetskog rata. Ostaci svjedoče o izgledu mjesta. Dvoja ulazna vrata, južna i istočna, trg, glavna gospodarska zgrada katnica, crkvica, šterna i prizemne stambene kuće s obje strane puta, grad u minijaturi. Još se vide ostaci zajedničke krušne peći. Na zapadnoj padini je lokva Simitesa, a blizu mora je nepresušni izvor iznad uvale Zapernat.



Vraćao sam se kraćim, istočnim, "donjim", neoznačenim putem. Spustio sam se do Brtaldine, lokve koja je u funkciji. Puna je gambuzija što je dobro, a vide se i poljarice, neotrovne kao i sve zmije na Cresu i Lošinju. Još petnaestak minuta pa sam u Pernatu.



Puno još staza ima koje se mogu markirati. Od Lubenica do plaže Sv. Ivana, slovi kao najljepša, a do nje, južnije, još ljepša Žanja s plavom grotom, špiljom. Nekoliko sati sam šetao po Helmu, stazom posutom borovim iglicama, još dok sam bio pušač, i nije mi palo na pamet zapaliti. Već zbog crkvice Sv. Roka i tu bi stazu trebalo markirati. Južnom padinom Helma stazom se može doći do Vidovića i Martinščice. Moram nabaviti planinarsku kartu.
Moja planinarka Pernaćanka i unuk Lovro čekali su me s ručkom.

drifter-dnevnik @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.