Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
utorak, svibanj 11, 2010
Vrijeme se pokvarilo i prognoza za slijedeće dane nije bila ništa bolja. Odlučili smo se za povratak. Imali smo u planu popeti se na Sv. Iliju na Pelješcu. Po ovakvom vremena to nije imalo smisla, iako kažu da ne postoji loše vrijeme, samo loši planinari.



Sv. Mihovil u Dugopolju

Kiša nas je pratila do Dugopolja i sela Kotlenice, gdje smo dogovorili posjet špilji Vranjača. Špilja je na privatnom posjedu obitelji Punda i odlično je sačuvana. Domaćin i vodič kratko nam je ispričao povijest špilje. Ime je dobila po crnoj boji vrane.













Od dvije dvorane druga je prepuna špiljskih oblika, a to što ju čini posebnom su različite boje kojima je sve ukrašeno. Prolazom vode kroz tlo bogato različitim mineralima obojili su se stalagmiti, stalaktiti, stalagmati, špageti, zastori, helektiti, helegmiti i kako se sve ne zovu, u plavičaste, zelene, crvene, smeđe i vapnenastobijele tonove. Dvorana je jako dobro osvijetljena i preporučam da se obiđe u oba pravca, staza pravi neveliki krug, a stječe se dojam da ste u različitim špiljama. Na izlazu iz špilje ponovo kiša.








Vraćamo se na autocestu. Vozili smo do izlaza za Gospić i dalje cestom do Baških Oštarija, gdje posjećujemo Vladu Prpića u nadi da ćemo dobiti informacije o degeniji. Rekao je da je jučer, ponedjeljak, degenija bila u punom cvatu i da je njegov prijatelj napravio fantastične fotografije.
Nije imalo smisla ostati i čekati bolje vrijeme. Odlučili smo ići kući te da, shodno prognozi, jedan dan do kraja ovog tjedna ponovimo izlet doBaških Oštarija u potrazi za degenijom.



Gospa od puta

U četiri dana smo prešli 1300 kilometara, jadransku obalu od Rijeke do Dubrovnika, popeli se na Biokovo, upoznali nove krajeve i te uspomene nosimo u sebi da ih prenesemo prijateljima.

drifter_i @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 6, 2009
Jedan neplanirani izlet

Ima mjesta koje želim posjetiti svake godine bar jednom, Bijele i Samarske stijene, Hahlići, Premužićeva staza na Sjevernom Velebitu, a od sada i Baške Oštarije. Danas smo trebali biti na Premužićki od Zavižana do Crikvene. U 6:00 pogledam na stranicu meteorološke postaje Zavižan. Situacija je tuga i žalost, bura, hladno i što je najgore sve je u oblaku, vlaga 100%. Po takvom vremenu ne idemo. Buru i hladnoću mogu podnijeti, ali da nema vidika ne. Čekamo izvještaj Ante Vukušića u 7:00. Ništa se nije promijenilo. U 8:00 još je gore. Od Senja dalje je zatvoreno za prvu i drugu kategoriju vozila. Prema Sloveniji oblačno, kao i od Karlovca sjevernije. Ostaje Gorski Kotar, a jedino nismo bili na Bijeloj kosi kod Vrbovskog.
Autocestom se brzo stiže do Ravne Gore. 

Gluhe drage, lovačka kuća


Kod Jablana skretanje za Gluhe drage, lovačku kuću od koje se obično kreće na Bijelu kosu. Makadamska cesta je dobra pa idemo autom dokle stignemo. Uštedili smo sat pješačenja po cesti, a planinarka kaže da ova planina nije ni zaslužila puno hodanja. Bila je u pravu.

Vlaka umjesto planinarskog puta

Vidik na Vrbovsko

Vrh Bijele kose 1289 mnv

Na vrhu

Šareni jedić - Aconitum variegatum (sve vrste iz tog roda su otrovne)



Buduća skijaška staza



Posječeno i popaljeno


Priprema se teren za skijalište, pa je šuma "pokošena", a na mjestu staze je vlaka. Izgleda kao da je ovuda prošla pijavica. Na vrhu je vidikovac samo prema Vrbovskom. Skijašima će biti ljepše. Za uspon nam je trebalo 1:00. 
Sirištara ili encijan šumski - Gentiana asclepiadea (sve vrste ovog roda su ljekovite)


Vraćamo se u Ravnu Goru. Skrećemo za Javorovu kosu. Od kraja asfalta do metalne piramide na vrhu treba oko 0:20. Stabla su narasla i sve više zatvaraju vidik. Trebat će ili povisiti toranj ili pošišati vrhove.
 
Metalni toranj na Javorovoj kosi

Vidik s tornja


Preporučam svima šetnju do planinarske kuće na Javorovoj kosi usred smrekove šume, podsjeća me na nonine priče za laku noć. 

Planinarska kuća na Javorovoj kosi


Nije nam bilo dosta pa smo vraćajući se starom, ali ljepšom cestom, uz obavezno stajanje na vidikovcu Velikog Vodenjaka, svratili do Lokvarke. 

Ispred špilje Lokvarke

U špilji












Špilja je bila zatvorena tri godine. Renovirana je staza, metalne ograde i stepenice, rasvjeta i napokon je otvorena. Neću kritizirati, a trebao bi, jer se nadam da će dogodine biti sve bolje, naime špilja se zatvara krajem ovog mjeseca. Jedino nije moguće renovirati ono što je devastirano puno prije. Sjećam se našeg prvog posjeta Lokvarki, mogli smo ući bez pratnje i ostati koliko smo htjeli.
Palačinke na Platku ne moram više spominjati.
Na Velebit ćemo slijedećeg vikenda ili slijedećeg, ali biti ćemo uporni.

drifter_i @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 26, 2009
Desetak dana priprema, generalna proba i dugo očekivana šparožijada je tu.
Do ručka smo imali vremena da posjetimo park skulptura Dušana Đamonje u Vrsaru. Metal i mramor u skladu s prirodom poseban su doživljaj. 

skulptura Dušana Đamonje:
skulptura Dušana Đamonje
park skulptura:
park skulptura
skulptura:
skulptura
skulptura Dušana Đamonje:
skulptura Dušana Đamonje

Nakon sat vremena razgledavanja krećemo prema Žminju, odnosno mjestu Feštini. Prošle godine je otvorena za posjetitelje mala špilja. Djeca, koja su je prvi put vidjela, nazvala su je "kraljevstvo" i tako je nastao naziv "Feštinsko kraljevstvo". 

špilja Feštinsko kraljevstvo:
špilja Feštinsko kraljevstvo
u špilji:
u špilji

Vrlo bogata stalagtitima, stalagmitima i stalagmatima u raznim oblicima. Mrtvačka glava, zastori, kaskade, špageti i dr, a sve to stisnuto u malom prostoru plitko ispod površine vinograda, tako da se vide žile trsa koji upija vlagu. Pola sata razgledavanja činilo mi se kratko, a vidio sam Cerovačke pećine, Veternicu, Lokvarku, Vrelo, Biserujku, Baredine, Postojnsku i Škocijansku jamu. 

u kraljevstvu:
u špilji
u špilji:

u špilji

Trebali smo se još prošetati od Sela Trošti do centra Istre, ali nije bilo više vremena. Ručak nas je već čekao. Šparuge na više načina, samo ne u kolačima. Tišina je značila da su kuharice odlično obavile svoj delikatni posao, a bilo nas je preko 60. Pjesma i ples po glavnoj prometnici kroz Lesišćinu bili su kulminacija današnje fešte. 

plesni podij:
ples na cesti
sudionici (nisu svi):
sudionici

Ovo je osma šparožijada i već zakazujemo slijedeću dogodine. Ograničeni smo prostorom inače bi vas pozvali.

drifter_i @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.