Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, lipanj 4, 2011

Već duže vrijeme planiram ovu kružnu stazu i onda me pretekne prijatelj sa svojom ekipom. Opisao mi je svoj doživljaj. Nisu našli kraticu s Matijević brijega za Ograđenicu pa su produžili do Korita i po Premužićevoj stazi do Ograđenice. To ih je koštalo vremena. Odlučio sam promijeniti smjer kretanja i od Dokozina plana krenuti prema Ograđenici, pa onda na Matijević. Malo teža varijanta, ali činilo mi se sigurnija nakon ovih informacija.
Kad je došao dan, prognoza nije bila dobra za Velebit. Nismo htjeli odustati, ali smo planirali skratiti hodanje samo do planinarskog skloništa i natrag. Zbog toga smo krenuli kasnije. Na Štirovači vrijeme ugodno, oblaci dolijeću iz Like i razbijaju se, pa probija sunce. Kad budemo kod Ograđenice odlučit ćemo kako dalje.



Početak staze



Na Dokozina planu

Na Dokozina plan stižemo za manje od sata. Iznenađenje. Dva auta i dva šatora bez posade, na livadi. Tražim odvojak na stazi za Šatorinu, sve mi se danas čini daleko. Za dvadeset minuta skrećemo prema Ograđenici. Očekivao sam slabo utabanu, neodržavanu stazu. Početak je kroz bukovu šumu dobro markirana, široka i mekana ("put znatno jasniji i bolji", Josip Poljak).



Pakujci na stazi za Ograđenicu



Proljeće na stazi



Planinska kozokrvina - Lonicera alpigena



Dolac

Djelomično ju prati isprana šumska cesta. Nad provalijom se otvara vidik na nered koji je vi`or napravio od šume. Dno Doline se ni ne vidi. Prizor koji je dosta čest u sjevernijem dijelu među kukovima. Opet prolazimo kroz šumu, hlad i ugodna temperatura. Medveđi luk pomiješan s planinskim ide u cvijet, a đurđice na mjestima gdje probija sunce.



Malovan 1610 mnv

Na prijevoju vidik se otvara na Malovan, onaj kraj Ograđenika, obrašten klekovinom, a u njegovom podnožju travnati dolci. Stazom ponovo kroz šumu gubimo visinu. Osjećam da smo blizu. Mobitel prima poruke.



Otvorio se vidik



Blizu skloništa



Pozdrav društvu iz Pule



Mali planinari

Kad smo "dotaknuli" Premužićku ugledali smo more. Kratki uspon prema kontejneru i susret s velikom ekipom malih planinara. Četvero djece i četvero roditelja, njihovi su šatori na Dokozina planu.



Uspomena



Ograđenik 1604 mnv



Ograđenica, planinarsko sklonište

Kraj ruševine Antine kuće, kasnije đačkog doma, postavljen je kontejner, sklonište od bure, kiše i drugih nevolja. Interesantno da J. Poljak u svom Vodiču ne spominje tu kuću. Jedini krov nad glavom između Alana i Skorpovca, na mjestu s prekrasnim vidikom, zaštićeno od bure Pavinim vrškom i Vršeljcima na 1498 mnv. Vidik na Pag i Rab, mogu samo zamisliti kako je kad je bistro.
Dva sata je trajala ova šetnja od Štirovače do skloništa. Odmor uz marendu i odluka. Idemo dalje. Matijević brdo je treći vrh srednjeg Velebita, Šatorina je najviša i puno poznatija. Nastavljamo prema Brdu. Putokaz je jasan. Procjenjujem uspon na jedan sat. Došli smo za 1:15. Čitavo vrijeme sa staze imamo otvorene vidike. Dvijesto metara visinske razlike prolazimo bez teškoća. Nalazimo oznaku raskrsnice Šatorina – Matijević brijeg, onu koju je previdio imenjak prije dva tjedna.



Matijević brijeg 1611 mnv



Šatorina 1622 mnv



Kroz kleku na Matijević



Vidik na Pag

Na kamenu kutija s upisnom knjigom, bez žiga, a to nam je jedino još trebalo za "Velebitski PP". Slikamo se i tražimo put za vrh. Prema dolje nastavlja staza za Korita i Mlinište, a kroz prokrčenu kleku otkrivam nemarkiranu stazicu. Za desetak minuta dolazimo na Matijević brdo 1611 mnv, vrh označen samo s malom kamenom piramidom, osulom. Kumulusi su se nadvili, neki tamnosivi, zatvaraju sunce i nebo i ograničavaju vidike. Šatorina je blizu, a vide se stijene Bačić kuka i Budakovo brdo. Mislim da je vidik s ovog vrha, nižeg od Šatorine deset metara, čak i ljepši, otvoreniji, jer je bliže moru i ništa mu ne smeta. Prema sjeveru Veliki Kozjak i niz Rožanskih kukova vide se unatoč sivilu.
Nekoliko puta sam bio na Šatorini, vidio oznaku staze za Matijević, gledao ga, snimao, i nisam stigao do njega. Slijedeći put to neću propustiti, a kružna staza u obratnom pravcu nije teška ni zahtjevna. Dionica od Matijević brda do Ograđenice je posebno zanimljiva, a od Ograđenice do Dokozina plana je odmor za noge i dušu. Nama je trebalo bruto sedam sati, od toga šest sati hoda. Sve je dobro označeno, jedino treba paziti na "diskretnu" oznaku za skretanje s Brda prema Ograđenici.
Na povratku smo malo pokisnuli, ali to nije nimalo pokvarilo utiske s ovog izleta.

drifter_i @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 26, 2009
Nakon 3 godine

Mogli smo birati Šatorinu ili Veliki Kozjak. Bili smo na oba vrha i zato je teško bilo izabrati. Vidici s jednog i drugog su prekrasni. Jedan je stjenovit i šiljat, a drugi je travnat i obli. Visine su im slične. Veliki Kozjak s 1629 mnv spada u Sjeverni Velebit. Šatorina s 1622 mnv je najviši vrh Srednjeg Velebita, iako i Zečjak ima 1622. Možda je prilazni put presudio. Na Šatorinu vodi odvojak Premužićke, građena staza blagog uspona, ugodna čitavom dužinom, od Štirovače 2:30 do vrha. Za Veliki Kozjak je trebalo ići od "Careve kuće" na Begovači šumskom cestom 6 km do Velikog Lubenovca i 2:00 uspona na vrh. Meni su livade Velikog Lubenovca ljepše od Štirovače. Šta je na kraju presudilo? Dali to što smo lani bili na Kozjaku, a na Šatorini pred tri godine? Ne znam, ali slijedeći put idemo na Kozjak!
Dan stvoren za planinarenje, vedro, ne pretoplo, a u Senju nas je zaustavila rampa. Zabrana zbog jake bure. Čuđenje, pitanja, razočaranje. Gubimo vrijeme. Povratak na rivu. Policajac odobrava kad je čuo gdje idemo. Olakšanje. Jurjevo, Oltari, Krasno i uspon uskom za ovakav autobus, ali asfaltiranom cestom do Begovače. Kratko zaustavljanje tek da bi grupa za Kozjak izašla. Na Mrkvištu opet kratka pauza. Planinari iz Senja su tu već treći dan na logorovanju. Za ručak nećemo dobiti ništa jer je došlo do nesporazuma. Na to smo bili spremni. 

Štirovača, živa voda

Putokaz na Štirovači


Na Štirovači obavezno slikanje i degustacija velebitske vode. Razdvajamo se u dvije grupe, jedna će na vrh, a druga do Dokozina plane, livade s koje se vidi Šatorina.
 
Šatorina, Premužićeva staza

Putokaz ispod vrha


Sad čitam kako nam je bilo pred tri godine, toplo i puno planinara. Bio je Dan planinara Hrvatske. Danas je optimalno, čak se nisam ni oznojio. Grupa se razvukla. Nekoliko njih je udarilo tempo koji ne mogu pratiti. Staza pri vrhu obilazi i u spirali izlazi na otvorenu oblu livadu s geodetskim stupom. Bistro je na sve strane. Prošli put nisam bio na drugom vrhu, koji izgleda iste visine. Sjećam se snijega koji je zaostao neotopljen u međusedlu, sad ga nema. Snimam panorame. 


Šta se vidi?

Vidik na Dabarske kukove

Šatorina, drugi vrh

Šatorina s drugog vrha


Gledamo Kizu na kojoj smo bili pred mjesec i pol dana. Dabarski kukovi, Bačić kuk, a Budakovo brdo mi je opsesija, sve to imam u planu. Na Pag ima i ljepših vidikovaca. 

Vidik na Pag


Prema sjeveroistoku sve do Plješivice s repetitorom vide se vrhovi Sjevernog Velebita. Na Kozjaku bi mogli već biti naši. U daljini proviruje ogulinski Klek i to treba zapamtiti. Grupna slika i povratak.
 
Sudeći po slici neki su došli bosi

Planinski kotrljani

Planinski ili alpski kotrljan - Eryngium alpinum




Modroljubičasti kotrljan uz stazu je neodoljiv, napravili smo desetak snimaka te zaštićene biljke. Tu mu je stanište zato i nosi naziv planinski ili alpski. Na Risnjaku ga ima malo, ali na Velebitu je u velikim kolonijama. Putokazi za Matijević brijeg i Ograđenicu mame.
 
Putokaz


Žao mi je što moramo ostaviti sve ovo. Vrijeme leti. Spuštanje je pjesma. Na Dokozina plan brzo stižemo da još jednom pogledamo vrh na kojem smo bili. Prije tri godine mi je vrh odavde izgledao obrašten, toliko je planinara bilo na njemu. 

Dokozina plan, vidik na Šatorinu


Na Štirovači punimo boce vodom, koja izgleda djeluje. Svake godine kad dođem na te livade izgledaju mi sve manje, kao da smreka krade livadu. 


Kako je vama bilo?

Roza čufić, važan detalj na Velebitu!


Kad smo se skupili krećemo uz kratko zaustavljanje na Mrkvištu. Na Begovači nas čeka grupa s Kozjaka i tu nastaje prekid u komunikaciji.
Nema više.
Mi smo išli gore:
VU=2:10, DP=7,5km, VR=500m, T=SN

drifter_i @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.