Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, prosinac 18, 2011

Stipčev vrh i Badnjina
Otvorenje obilaznice "Podgorske staze" bilo je na proljeće. Izabrali smo zimu za nastavak obilaska. Nema poskoka, nije pretoplo, nema snijega, ali zato ima bure, ima dalekih vidika. Zbog kratkog dana odlučili smo se za obilazak u dva dijela.



Građena staza kod Čačića



Markacije su dobre



Na Stipčev vrh krenuli smo iz Čačića na magistrali. Građenom i dobro označenom stazom došli smo u podnožje Stipčevog vrha. Lijevo prema zapadu za desetak minuta je vrh na 545 metara s otvorenim vidikom na more i otoke. Staza nastavlja uzbrdo još 1:30 do napuštenog sela Radlovca.



Stipčev vrh 545 mnv





Izdržali su i bure i suše

Vraćamo se do auta. U Cesarici, koja je u ovo doba godine pusta, parkiramo. Slijedeći cilj je uvala Badnjina.



Crkva Sv. Jelene u Cesarici







Bivša markacija

Početak staze lako nalazimo, ali u nastavku od kontejnera HPT-a markacije su devastirane. Slikam jedno stabalce s kojeg je oguljena kora s markacijom. Uočljiva je staza kojom dolazimo do zadnje kuće. Zaustavlja nas lavež. Upozoreni smo na tu opasnost. Dočekuje nas domaćin i nakon "ne bi vam htio oduzimati vrijeme" žali se na planinare, koji mu prolaze kroz dvorište. Zove nas na rakiju, gostoljubiv je Joso, ali ne da svoje. Priča nam o starini na Jasenovači podno Kurozeba. Ponosno pokazuje slike obnovljene očeve i djedove kamene kuće. Pitamo ga za stazu prema Pejakuši, a on se sjeća kako je materijal nosio na leđima, "nije staza teška". Nakon opetovanog poziva na rakiju nastavljamo.



Oaza u kamenjaru



Raskršće u kanjonu



Badnjina



Cesarica u predvečerje

Rubom pašnjaka, zelenog bisera u sivom kamenjaru, približavamo se Badnjini. U kanjonu skrećemo prema moru. Iznad plaže je kontrolna točka. Staza nastavlja prema selu Trolokve, a mi se vraćamo do auta.
Nakon izvještaja o stanju markacija, već sutradan se javio ekspresni Boris. Promijenio je dio "inkriminirane" staze i popio čašicu prijateljstva s Josom.


Pejakuša
Opet smo u Cesarici, tjedan dana kasnije. Ekipa u malo izmjenjenom sastavu, s boljim prosjekom godina. Pridružio nam se Danilo, un Sardo. Došao je na Velebit učiti hrvatski. Internacionalna ekipa.
Bura 20 m/s, srednja s jačim refulima, tlak preko 1030 hPa, vidljivost do 50 km, temperatura oko 80C, idealno za planinarenje. U Dokozićima se raspitujem za stazu i požarnu cestu. "Do Pejakuše imate 1:30-2:00, ako ste u kondiciji" kaže Dokozić, koji vjerojatno trči za divokozama. Na požarnoj cesti su odroni i ne savjetuje vožnju.



Požarna cesta







Slijepa cesta



Stari put





Pet puta građeni put prelazi tu cestu, sve do mjesta gdje ona završava s proširenjem, okretištem. Zaustavljam se često i snimam otoke. Svakim metrom drukčija slika. More pjeni samo ispred Cesarice. Otvara se Novalja i Zrče. Sve više otoka se ocrtava na horizontu, preko Paga Cres, Lošinj, Ilovik, Premuda, Silba, Olib, Molat i Dugi. Sardinija je lijepa, ali nema otoka, kaže Danilo, a u meni himna. Za sat i pol smo tek na Starom putu, i njega presjeca staza. Još jedan sat do Pejakuše. Kao u Kamenjakovom dnevniku, iako su vremena malo "nategnuta".



Pejakuša



Nebo je krov



Kuća Ante Vrbana



Staza nastavlja prema Skorpovcu

Nailazimo na gromače kojima se ograđivala obradiva zemlja. Blizu smo. Sve je zaraslo. Evo i prve kuće. Krova nema. Nakon par minuta dolazimo do nekadašnjeg planinarskog skloništa, kuće Ante Vrbana, domara na Ograđenici. Trebalo je tu preživjeti, opstati. Pričao nam je Joso o poskocima, vukovima i veprovima. Dva-tri sata do struje i ceste, a koliko do marketa i kafića. Neki se ipak vraćaju, bar kao vikendaši. U Skorpovcu i Radlovcu se obnavljaju starine. Nekoliko dana bi uživao u istraživanju, upoznavanju, obnavljanju i sigurno pobjegao. Samo bi vidikovac uzeo sobom. Čačići, Vrbani, Dokozići, Milinovići, oni mogu.





Bedž

 

drifter_i @ 08:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.