Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, travanj 10, 2010
U nedjelju smo planirali pohod po eko-stazi dr. Ante Frua u organizaciji PD Kamenar.
Do Šibenika treba voziti 4 sata, hodati 5-6 sati i opet 4 sata natrag. Bilo bi nam to prenaporno, pa smo odlučili da idemo u subotu s bonus planom. 
Nije dobro počelo, prolio se čaj po bunkeru i sve je bilo slatko i ljepljivo.
U Starigradu skrećemo za Veliko Rujno. Još prošle godine dobili smo informaciju od policajca da je probijena cesta. 


Bez ovog se ne ide u planinu

Do Vaganca je uski i strmi asfalt, a dalje je dobar makadam, sve skupa oko 12 kilometara, ne 10 kako piše na putokazu.


Na Vagancu

Parkiramo ispred Gospe od Rujna. Zdenka, planinarka i ja smo prvi puta na Rujnu, Boris je već bio, a gdje nije. 


Kapelica Gospe od Rujna

Namjera nam je bila upoznati skupinu stijena Bojinac, a ako bude vremena i volje popeti se na Bojin kuk.
Tražili smo početak staze, onu lijevo od kapelice prema stijenama, i tu izgubili najmanje pola sata. Dalje je markacija odlična. 


Ovaj prolaz smo tražili pola sata


Jagin i još neki kukovi


Dovde nam je trebalo 1:00


Sklonište u pečini


Ispred pečine

Za jedan sat smo kod skloništa u pećini. Otvoren je vidik na Jagin kuk, ali mi se odlučujemo za lakšu i dužu spiralnu stazu, još jedan sat do Bojinog kuka. 




Snimanje iz svih aparata


Stijene


stijene


i opet stijene

Dan je za planinarenje, ali ne i za snimanje. Oblačno je, bez vjetra i ugodno hladno.
Boris drži tempo koji mi odgovara, pa smo ipak snimili sve ili skoro sve što smo vidjeli.
Nas četiri i četiri fotoaparata, bolje ne krenuti u Bojinac bez toga. Zadnji uspon od pola sata je naporniji, ali nimalo opasan. 




Blizu vrha


Vidik na Starigrad


Veliko Rujno i planinski zid


Vidik na Veliko Rujno


Bojin kuk 1110 mnv i Veliki Golić u pozadini


Teži uspon



Nakon svega što sam pročitao o kuku, bio sam iznenađen i sretan što sam se popeo.
S jedne strane more i otoci, a s druge Rujno, Veliko i Malo, iznad ravnica planinski zid sa snijegom, prema istoku Veliki Golić, nažalost Vaganski pod oblakom.
U "medinom" dolcu kratak odmor uz marendu. 








Još jedan pogled na Bojin kuk


Veliko Rujno

Vratili smo se drugom, lijepom i laganom stazom na kojoj su stare markacije. Uz stazu na stotine gorskih sasa, njihovo je vrijeme.


Gorske sase

Kod kapelice Zdenka nekim hokus-pokus trikom vadi palačinke sa sirom. Palačinke od Rujna su nešto najbolje što sam jeo, a i Boris je to potvrdio. Vožnja nizbrdo je bila opasnija, kočnice su smrdile. Kad su nam šparuge počele mahati iz grmlja stali smo blizu Milovac-Bristovca.
Druga ekipa se javlja iz Pirovca, nakon što su bili na Ugljanu i Pašmanu. Dogovaramo susret kod planinarske kuće Ćićo u Rupićima.
Došli smo malo prije Bambusa, našeg domaćina iz PD Kamenar iz Šibenika. Sutrašnji plan nam je prezentirao u dvije varijante, jer nam prognoza  nije bila sklona.
Kad je završio službeni dio počela se pripremati večera. Ida Nadalina je smutila fritaju sa šparugama, a Zdenka je opet nekim trikom stvorila salatu od šparuga.
Fažol na padelu nisu svi kušali iz razumljivog opreza. Zoranova ponoćna gibanica mi je prijala za desert.
Javila se i treća ekipa i to s Promine, gdje će prespavati i sutra se priključiti.
Trebalo je asimilirati i skupiti snagu za sutrašnji pohod pa smo se ranije uvukli u vreće.
drifter_i @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.