Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, listopad 23, 2011
Planinarenje po Ivanščici

Prije dvije godine obilaznicom Čevo – Grebengrad hodali smo od Podevčeva do Mađareva. U isto doba godine, doba kestena i jabuka. Ovaj put krenuli smo od Mađareva do Grebengrada i Velikog Lubenjaka. Šumskom cestom samo za terence, boljom nego što je bila nekad, hodamo jer druge staze nema. Izlaskom na čistinu uočava se dom i nekoliko autohtonih kuća nekadašnjeg naselja. Napravljeno je proširenje za buduće parkiralište. Uređuje se okoliš planinarskog doma, mlada travica je tek niknula. Dom je zatvoren.



Obnovljena kuća "Gojzerica"



Veliki Lubenjak 590 mnv



Jesenji tepih na stazi za Veliki Lubenjak



Ruševine Grebengrada





Planinarska kuća Grebengrad



Interijer

Nastavljamo do Velikog Lubenjaka još dvadesetak minuta s nadom da će netko otvoriti dom do našeg povratka. Trebao sam jedan dnevnik za prijatelja, koji je sada na Žumberku. Dežurni Ivo Loborec je već zapalio kamin. Posljednji primjerak dnevnika, uzorak, dobio sam na račun starog poznanstva. Nakon marende i toplog čaja opraštamo se uz "doviđenja".



Jesenje boje



Gleda nas



Cesta je dobra

Od Mađareva vozimo u Prigorec polazište za vrh Ivanščice. U kolovozu smo bili na Ivanščici stazom preko izvora Mrzljak, prije toga od Beleca preko Minđalovca i Židovine, a prvi put preko Konja. Danas idemo cestom za koju kažu da je dobra i stvarno je dobra. Gužva na parkiralištu i u domu. Još je i oblak zatvorio sve vidike, nismo se dugo zadržali. Opazili smo oznake IPO, nešto novo se sprema, možda Ivanečka planinarska obilaznica?

Planinarenje po Trakošćanu

Tražimo cestu za Trakošćan. Naš skupocjeni navigator ili putni vodič ne pozna Trakošćan, ni mjesto s poštanskim brojem, ni dvorac koji je poznat na široko. S druge strane granice nude nam se seoske zbirke i sl. Rekao bih da naš turizam ima još puno potencijala.
Vozimo po putokazima krivudavim zagorskim cesticama. Došli smo na vrijeme za jednu dulju posjetu. Tražimo žig. "Pokvaren je, nema tinte, ne mogu ga naći" sumnjiva objašnjenja. Zovemo neke planinare iz Savjeta ZPP-a, čude se, savjetuju nam slikanje. Na ulazu u dvorac – muzej nakon slikanja dobijamo i neki stari pečat.



Dvorac



Umjetno jezero









Malo dvorište



Svi smo prvi puta u dvorcu. Nekad se masovno išlo na izlet u Trakošćan. Kako smo to propustili? Većina prostorija je otvorena za posjetitelje. Svaka prostorija ima svoju priču. Začuđuje nas sačuvani originalni i bogati inventar, koji je "preživio" rat i ostale nedaće. Namještaj, slike, kaljeve peći, oružje, rezbarije i intarzije, biblioteka, arheološka zbirka, ratni i lovački trofeji, stilovi od gotike, renesanse, baroka, rokokoa, neogotike, neorenesanse govore o dugoj i bogatoj povijesti dvorca i vlasnika. Od 16. stoljeća do 2. svjetskog rata u vlasništvu je obitelji Drašković iz koje su potekla četiri hrvatska bana.



Grb Draškovića



Nadgrobna ploča



Jedna od spavaćih soba



Rezbarena vrata s grbom

Fotografiranje je zabranjeno, ali morao sam prekršiti pravila, pazeći da ne "flešam" po slikama. Da li zato nedostaje unutrašnje rasvjete? Zašto nedostaje vanjske rasvjete? Za danas se muzej zatvara i za drugi put treba još više vremena rezervirati, jedan sat je premalo. Park s jezerom ostao je za to drugo doba.



Jedno svjetlo za cijeli dvorac





Kapelica Sv. Križa

drifter_i @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.