Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, kolovoz 8, 2010


Putokaz u Brušanima

Staza za Konjevaču počinje u Brušanama kod oznake "Poučna staza Terezijana". Makadamskom cestom, izlokanom oborinskim vodama, uz korito Suvaje do lovačke kuće, na nadmorskoj visini od 650 metara, počinjemo uspon. Dva puta prelazimo šumsku cestu, zaobilazimo oborene bukve, javore i hrpe granja, da bi izašli na Sadikovačke doce. Tu se otvara vidik i otkrivamo gdje smo. S desne strane je Mali Sadikovac, a s lijeve Konjevača. Kamena glavica, koja se izdiže nad šumom, je Mala Konjevača. Ovdje svaka planina ima svoju Malu.



Na Sadikovačkim docima



Mala i Velika Konjevača sa Sadikovačkih livada

Ovo je mjesto za kratki odmor, jer slijedi najteži dio staze. Prvih petnaest minuta teško se probijamo kroz šumoviti kamenjar. Treba paziti na markacije! Slijedi strmi uspon po kojem je teže spuštati se. Penjali smo se 1:30 do izlaza iz šume pod sam vrh. Staza vrlo malo vijuga, jedino na mjestima gdje se mora zaobići prepreka. Nevjerojatno uzbuđenje na travnatom vrhu.



Veliki Sadikovac s Konjevače



Sadikovački doci s Konjevače



Vidik na srednji i sjeverni Velebit



Konjevača, poskokova kućica



Vidik na Crni vrh i Oštri Kozjak



Vidik na Ličko polje i Gospić



Vidik na Šuplji, Vlaku i Ždrilski kuk u sredini



Vidik prema južnom Velebitu



Vrh Konjevače 1381 mnv



Sve do Osoršćice



Lijevo Sadikovac, Dabarski kukovi i desno Ljubičko brdo

Još jedna planina me osvojila. S jedne strane Lika, a s druge more. S jedne strane vrhovi južnog Velebita, s druge srednjeg i sjevernog Velebita. Ličko polje s razbacanim kućama Gospića istočno od nas. Zapadno i jugozapadno gledamo Pag, Maun, Olib, Silbu, Molat, Mali Lošinj i još puno kamena u moru, preko Šupljeg i Ždrilskog kuka. Stjenovita glava kuka od Crmušišta ističe se prema jugu, a nama desno prema sjeveru 1286 metara visok, ali niži skoro 100, Veliki Sadikovac isprepleten travom i stijenama u pravilnim linijama. Razgledan vrh zahvaljujući odličnoj vidljivosti koju smo danas imali.

Moram ga uvrstiti u anketu za najljepši vidikovac, a pitam se da li bi ga ikad ispenjao da nije obvezan vrh u Ličkim gorskim biserima. Nisam znao ni gdje je, dok nisam dobio planinarski dnevnik "LGB". Jesam li pristran zato što se vidi more? Ispenjali smo ga lakše od očekivanog, u tri brutto sata, a govorili su nam o teškom usponu. Jesam li pristran zbog uspješnog uspona? Na vrhu mala piramida od naslaganog kamenja, kao i na većini vrhova. Poskok je tu našao zaštitu, a mi smo zaključili da svaki vrh ima svog poskoka. Mislili smo tu nadoknaditi kalorije, ali smo se povukli da ga ne uznemiravamo.

Spust je bio, kao što smo i očekivali, težak, zahtijevao je veliku koncentraciju i napor. Na Sadikovačkoj livadi smo ipak odmorili i marendali. Morali smo preplašiti jato prepelica iz hlada. Tu je i raskrsnica, desno vodi staza prema Sadikovcu, a ravno prema Ždrilskom kuku, Piskovitoj kosici i Raminom koritu. Za još jedan sat spustili smo se do automobila. Jedan prekrasan dan i prelijep vrh,  puno ljepote za ponijeti sa sobom.

drifter_i @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.