Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, listopad 3, 2010
Čekali smo povoljne uvjete za ovu avanturu. "Samo za iskusne planinare" piše na početku! Kad je suho puno je zmija, a kad je puno vode ne može se proći, sve je to uvjetovalo izbor trenutka. Dojave iz Starigrada u zadnja tri vikenda nisu bile dobre.



Ekipa: Konvalarija, Superb111, moja planinarka i rapska Zdenka

Trebali smo krenuti s dva auta, ali broj kandidata se smanjio. Jedan bi auto ostavili na ulazu u Veliku Paklenicu, a drugi u Selinama kod novog ulaza u Malu Paklenicu. Pitanje je bilo sada odakle da krenemo. Odlučili smo da idemo "uzvodno", po kanjonu do uspona za Lekine njive, po visoravni kroz Jurline, nekoliko starih i, osim jedne, napuštenih kuća, do sedla kod Anića kuka i strmim spustom na put kroz Veliku Paklenicu. Od ulaza 1 vodi poučna i biciklistička staza dužine 4 km do ulaza 2. Od ulaza do ulaza planirali smo 6 netto sati hoda, a onaj zadnji "biciklistički" dio smo prošli za 0:45.



Početak kanjona Male Paklenice



Mrazovac - Colchicum autumnale





Markacija Pakleničkog planinarskog puta

Kasnili smo s polaskom, bilo je već 10:45. Dan prekrasan, vedar, bez vjetra, iako nam to ne bi smetalo, topao, to bi nam moglo smetati, ali bili smo u hladovini kanjona. Nismo ni ušli u kanjon već smo preplašili jednog gada. Početak je bio lagan. Staza ide malo lijevom, pa desnom stranom, ne može se reći obalom kad nema vode, a djelomično i koritom. Tako je prošao prvi sat, a onda je počelo sa sajlom, zaglađenim gromadama, koje ne možeš zaobići. Kanjon se sužava, bočne stijene su sve strmije, "staza" se sve više penje. Markacije su svuda, a skoro da ne trebaju. Sustižemo Austrijanku, kojoj smo se čudili kad je požurila sama već od ulaza. Odustaje, kaže da su joj kratke noge za preskakanje ovih prepreka, a htjeli smo joj pomoći.



Malo sajle



Malo mora



Puno gromada



U kanjonu

Srećemo grupu Čeha u spuštanju, krenuli su obratnim smjerom. Kažu da su bili na Durmitoru, Biokovu i nakon ovog idu doma.



Kapljarka 



Puniona boca

 



Najteži i najljepši dio 



Psihološka pomoć

 









Desno Orljača, lijevo Mala Paklenica



Pokazna vježba

Nakon dva sata dolazimo do Kapljarke, špilje u kojoj stalno kaplje, gdje možeš napuniti dobru vodu. Do spoja dva kanjona, potoka Orljače i Male Paklenice, trebalo nam je tri sata. Tu se kanjon mijenja, bokovi su blaže nagnuti, šuma se spušta do šljunkovitog korita. Na jednoj krivini je sajla za forsiranje bujice. Vježbamo prijelaz i zaključujemo da bi imali mokre stražnjice. Uskoro izlazimo iz korita i počinjemo uspon na Lekine njive. Zaslužili smo odmor i dobru marendu, posebno palačinke "Veliko Rujno" naše rapske Zdenke.



 Kanjon Male Paklenice s vidikovca kod Lekinih njiva 



Ovaj Brundo se najeo drenjula 



Jurline 



Veliki Golić s prijevoja kod Anića kuka

Prvi put sam prošao ovaj kanjon i podsjeća me na kanjon Mudna dol, od Grobničkog polja do Gorničkog, po dužini i težini, jedino što je ovaj drugi nešto uži tako da se ni nebo ne vidi u središnjem dijelu.



Cirrus fibratus

Ako planinarenje podrazumijeva čovjekove aktivnosti vezane uz hodanje i penjanje u planinskim predjelima, onda je to samo djelomično slično. Ovo je drukčiji izazov, savladavanje prepreka, avantura u nepoznato, nema tu nikakve planine, na kraju kanjona nema vrha, nema vidika, ali ljepote ima na svakom koraku, klisura, ogromne stijene, kameni eksponati, šljunak raznih boja, sve je to dugo i polako oblikovala voda.



Zalaz, kod ulaza 1

Staza dalje vodi preko visoravni do prijevoja kod Anića kuka, gdje se spuštamo do građene staze u Velikoj Paklenici. Kad smo stigli na ulaz sunce je zalazilo, kameni vrhovi su bili narančasto obojeni. Do Selina smo, kroz sela Škiljići, Jurline, Jusupi i Jukići, hodali po mraku, ta zadnja dionica je bila najteža kao i obično.



Kod ulaza 2, kraj izleta 

drifter_i @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.