Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
četvrtak, rujan 2, 2010


Polazak

Trebao sam pisati u dnevniku o Cresu, o Baškim Oštarijama, Kizi, Liscu, Budakovom brdu, o istočnoj Medvednici, Rogu i Grohotu, ali to će pričekati, jer moram opisati četiri dana u Paklenici i po južnom Velebitu.



Čuvar Parka

Odgađali smo ovaj pohod dva mjeseca da bi ekipa bila kompletna. Teško je uskladiti obaveze sa slobodnim vremenom i sve to s ekipom. Rezervacije su napravljene na vrijeme. Prognoze smo pratili unaprijed koliko se moglo. Srijedu, dan uoči, jedna članica je ostala u krevetu.
Četvrtak polazak za Starigrad. Naprtnjače su nam tako teške kao da je kamenje u njima, a treba ih nositi četiri dana. Roba, vreća, hrana, pijača i sve ono što moraš imati u planini, karte, lampu, kabanicu, dnevnike, fotoaparat, rezervno ovo i ono, ni tovaru ne bi bilo lako. Jedva čekam dolazak u Borisov dom da se iskrcam. Morali smo vaditi hranu iz ruksaka jer ni u domu, ni u Parićima i Ramićima nema toplog obraka. Popodne stazom "via Klimenta" penjemo se na Crni vrh.



Vidik s Crnog vrha prema moru i Masleničkom mostu



Sveto brdo i Vlaški grad s Crnog vrha



Bedem Velebita



Zeleni "krokodil" - Lacerta viridis

Vidik prema Novigradskom moru, Kanalu, Ravnim kotarima i otocima je krasan, ali ono iza leđa je naš cilj. Mi smo na 1110 metara, a ove grdosije od Debelog do Svetog brda su sve preko 1600 i 1700 metara. Korisno je bilo to vidjeti, sad znamo kuda ćemo se kretati. Čak i Bruno kojem je ovo četvrto penjanje na Vaganski i Sveto, tri puta nije ništa vidio. Vratili smo se u dom stazom preko Malih močila, mekana staza kroz bukovu i borovu šumu.



Borisov dom



Pravac kretanja drugog dana



Ramići

Petak je osvanuo vedar, a prognoza je bila loša. Opet smo uprtili naprtnjače od metra i krenuli prema Strugama preko Buljme. Kako smo se penjali tako su se otvarali vidici.



Otvaraju se vidici, na stazi za Buljmu



Velika Paklenica i Anića kuk



Veliki Golić i Bojinac



Uspon na prijevoj Buljmu



Veliko Rujno i Bojin kuk

Prema zapadu Veliki Golić i preko njega Bojin kuk na kojem smo bili u proljeće. Kad smo došli na prijevoj Buljma počela je potraga za žigom. Morali su nas navoditi mobitelom. Na usponu prije prijevoja, desno stijena Buljme, a lijevo na stijeni je metalna kutija. Pola sata nam je trebalo da nađemo.



Buljma sa Struga

Žuti nas je pratio durbinom, dobio je dojavu da dolazimo. Upoznao nas je s kućom i okolinom. Kako nazvati ono što se kuhalo u padeletini na tronošcu? Nije maneštra, nije juha, neki mix koji miriši AUUUUUU. Jedan tanjur, pa repete, opet repete i još repete, nisam ništa bolje jeo ni na 0 mnv. Slijedio je turnir u boćanju na stadionu "Struge" na 1400 mnv s travicom a la Wimbledon. Domaćini su bili najbolji, naravno, znali su sve ravnine i neravnine.



U malinjaku



AUUUUUUUUUU



Boćalište "Struge"



Turnir



Ručni rad

Subotnje jutro nas je budilo rano. Bez oblačka, bez vjetra, ugodno hladno. Očekuje nas dugo hodanje. Pozdrav Žutom. Na Marasovcu punimo vodu. Koliko je dobra i koliko je vrijedna ta ukusna i bezbojna tekućina. Treba doći na Velebit da se uvjeriš, a ima je samo 3,5 % na kugli.



Čaškasti encijan-Gentiana calycina (anisodonta)



Trepavičavi encijan-Gentiana ciliata



Babin vrh 1723 mnv



Vaganski vrh 1757 mnv



Malovan 1709 mnv



Još malo



"mali" Zir i lička Plješivica

Staza vodi padinom Babinog vrha na Vaganski vrh, kraj Malovana do pod Sveto brdo. Prošli smo raskrsnicu s Bukovom stazom, s Lipom stazom, za Bunovac, za Ivine vodice i za Vlaški grad. Na ovo zadnje raskršće se vraćamo nakon uspona. PD "Željezničar" iz Gospića organiziralo je pohod pa je na vrhu bilo gužve.



Tulove grede sa Svetog brda



Prema sjeveru



10 zapovijedi



Sveto brdo 1751 mn



Vlaški grad 1383 mnv



Kratko smo se zadržali

Cijelom dužinom staze, sedam sati hoda, imali smo vidike čas na more, pa na Liku. Ne mogu ništa izdvojiti, sve je "nadnaravno lijepo" (Željko Raukar, novinar). U skloništu "Vlaški grad" planirali smo noćiti. Da li je neuredna baraka ili bliski susret s medom bio presudan, ali brzo smo se složili da nastavimo do skloništa "Ivine vodice". Ako bude prebukirano morati ćemo nastaviti do Borisovog doma. Imali smo sreće, veliko društvo na "Ivinim vodicama" je nakon odmora produžilo, a mi smo ostali sami.



Pluća Paklenice



Krvotok Paklenice

Nedjelja je bila najlakši dan. Spuštanje do Paklenice, stazom 8 uz potok stižemo u Pariće na naručenu maneštru. Padelu smo ispraznili, domaćinima obećali ponovni posjet i svratili do doma da se oprostimo od Valtera. Po stazi kolona šetača, na parkiralištu automobila kao da je utakmica. Napokon smo ruksake ubacili u bunker, obukli tenisice i krenuli do kampa na kupanje.

 

Akt

Četiri dana prekrasnog vremena, četiri dana hodanja po nacionalnom parku Paklenica, četiri dana s teretom na leđima, tri noći spavanja u vrećama, boćanje na Strugama, Vaganski i Sveto s otvorenim vidicima, sve to neću nikad zaboraviti. Plan je ostvaren. Nigdje nismo žurili, nigdje nismo kasnili.



Parići

Hvala Valteru, Branku, Dadu i Žutom što su pratili naše kretanje. Hvala Zdenki, Brunu i Zvonku na društvu, strpljivosti i podršci. Hvala mojoj planinarki.



Kupanje za finale

drifter_i @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 19, 2010
Troglav je najviši vrh Dinare s 1913 mnv, a zbog pogreške u procjeni smatralo se da je Sinjal s 1831 mnv najviši.  Planinski masiv Dinara je na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, kao i svi naši Dinaridi, i dugačak je 84 km. Sinjal je u Hrvatskoj iznad Knina, a vrh Troglav je u Bosni i Hercegovini iznad Livna. U lancu Troglava, od Uništa do Kamešnice, 17 vrhova je preko 1700 metara, a 4 od njih su u top10 hrvatskih vrhova.

 



Vidik sa Svilaje

Troglav je bio glavni cilj četverodnevnog izleta u BiH. U planu je bio još Malovan 1826 mnv i Konj na Kamešnici 1856 mnv.

Nakon noćne vožnje stižemo u selo Sajkoviće. Presjedamo u kamion, koji će nas voziti makadamom još jedan dio puta. Tu vožnju smo nazvali raftingom po suhom, a samo djelomično se može usporediti s vožnjom od Guga do Brezovca s Dinara-expresom.



"Mery" staza gore, klasična lijevo



Snijeg, sipar, stijene, kao u Dolomitima





Odmor



Slijedi najteži dio uspona



Kockavica, zaštitni znak Dinarida





Blizu vrha

Dijelimo se u dvije grupe. Jedna grupa ide "Mery" stazom, strmom i atraktivnom, a druga klasičnom stazom na Mali Troglav. U početku idemo kroz šumu. Nakon sat hodanja po blatnjavoj stazi, kako ćemo se po njoj vratiti?, dolazimo do snijega. Zbog tog snijega, ali i zbog stijena i sipara, ovo dalje prema vrhu podsjeća me na Dolomite. U šumi su nas napadali rojevi komaraca i to naročito na mjestima na kojima se ne možeš braniti. Mazali smo se svim i svačim što smo imali pri ruksaku, ali nije puno pomagalo. Čudio sam se kad smo krenuli zašto je vodič sav zamotan, ima duge rukave i rukavice,  a nije bilo hladno. Do vrha smo imali idealno vrijeme, a onda u desetak minuta prolom. Jedva smo stigli žig otisnuti, nekave tamne slike napraviti za uspomenu, i tuča je sve izbombardirala. Htio sam vidjeti Svilaju na kojoj smo bili pred deset dana i bilo što u tom pravcu. Ništa od toga, sve je bilo crno i išlo prema nama. Navukli smo kabanice i razbježali se. Drugom "klasičnom" stazom smo se spuštali po tobogan stazi. Na zbornom mjestu je bilo puno prljavih guzica i crvenih plikova od komaraca. Opet smo se ukrcali u rafting-kamion i još brže došli u Sajkoviće. Naš autobus nam je sada izgledao kao da ima 5 zvjezdica.



Ekipica na Troglavu 1913 mnv

Domaćini iz PD Kamešnice, smjestili su nas u još nedovršeni sportski centar u Podgradini blizu Buškog jezera. Cijeli drugi kat je bio naš ove tri noći.



Sportski centar u Podgradini, drugi kat je planinarski

Drugi dan u planu je uspon na Malovan.Vozimo se prema kupreškoj visoravni. Snimili smo mjesto gdje ćemo ručati u Šuici. Uspon smo započeli kod osamljene kuće na cesti u podnožju Malovana. Staza ide po livadama i čini se lagana. Upozorili su nas na minsko polje pa smo se kretali strogo u koloni. Što smo se više penjali bilo je sve strmije. Kolona se rastegnula. Vidik je bio odličan, šta će tek biti na vrhu? Vrh koji smo gledali cijelim putem nije bio Malovan. Tek kad smo izašli pod sam taj vrh ukazao se naš cilj. Tad je počelo, pljusak odjednom s jakim vjetrom. Vodič nas je skupljao kao ovčice u stado  i "tjerao" natrag. Od cijele kolone na vrhu su bili tek trkači.



Padina Malovana







Sve strmije



Mještanima smo napravili promet s medom i pijačom. Jedva smo dočekali restoran "Kod starog". Izabrali smo pastrve i čitlučku blatinu. To se tako dobro sljubilo da nam se raspoloženje popravilo nakon što smo pokisnuli izvana. Originalna konobarica "Zdenka", tako smo je mi krstili, sa svojim "a `đe me nađe", nakon naše   molbe da nam donese maslinovog ulja, pokazala je bosansku duhovitost.



"Kod starog" u Šuici



Popodne smo posjetili franjevački samostan na Gorici kraj Livna. Arheološka zbirka, sakralna zbirka, knjižnica, zbirka oružja, numizmatika, kolekcija slika Gabrijela Jurkića je veliko kulturno blago. U sklopu samostana je i crkva Sv. Petra i Pavla, završena 1906., s velikim oltarom od kamena, drva i obilnom pozlatom. U bočnim udubinama, nišama, su zaštitnici Bosne Sv. Ilija i Sv. Juraj.



Sv. Ilija i Sv. Juraj u bočnim nišama, zaštitnici Bosne



Dva dana smo gledali Kamešnicu uzdignutu odmah iznad  Podgradine i to njezin jugoistočni krak s najvišim vrhom Konj. Treće jutro smo trebali ispenjati ponos ovih planinara. Izgradili su dom o kojem su nam puno pričali, a staza do njega prolazi kraj nekoliko izvora i izlazi na vidikovac. Vrijeme je bilo protiv. Kiša i naoblaka   nisu obećavali skoro poljepšanje i morali smo odustati. Završili smo  u Duvnu ili Tomislavgradu u razgledavanju i šopingu. Ne tražite u Tomislavgradu Tomislav pivo, nema!



Bazilika i samostan u Tomislavgradu





Vlaho Bukovac - Isus prijatelj malenih



Buško jezero

Popodne oko 15:00 jedna manja ekipa je odlučila krenuti. 1:30 treba do planinarske kuće i još toliko do Konja. Računica kaže da bi se mogli vratiti do 21:00, a to znači po mraku. Dvoje trkača je uspjelo i to do 20:30, a ostatak grupe je došao do pl.kuće. Zaslužili su pljesak i obilnu večeru. Te smo se večeri oprostili od planinarskih entuzijasta iz Livna, jer smo rano ujutro kretali za Bihać.



Pointilizam na fasadama u Bihaću



Nadgrobni spomenici



Rafting na Uni, još jedno kupanje



Kosac, radio je u 3. maju do mirovine

Prokletstvo vremena, rojevi komaraca, potres od 6 stupnjeva po Mercaliju s epicentrom kraj Livna, minska polja, kabriolet kuće - ostaci zadnjeg rata, pored svega toga moram reći da nam je bilo lijepo i nezaboravno. Ne kažu uzalud da su planinari neki čudni ljudi. Obećali smo Kamešnici da ćemo se vratiti.

drifter_i @ 08:34 |Komentiraj | Komentari: 0
TagList
Index.hr
Nema zapisa.