Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, srpanj 9, 2011
Kozjak mi je ostao u sjećanju po kiši i nikakvom vidiku, ali i po laganom obilasku. Mokri do kože unatoč kabanicama spasili smo se tada u kući na Alanu. Trebalo je ponoviti istu turu po "normalnom" vremenu i uživati u vidicima, kao što se s okolnih vrhova divimo Kozjaku. Ljetna vrućina nas je ustvari natjerala da to i ostvarimo.



Lugarnice više nema, ime je ostalo



U krateru Kozjaka



Malo po stijenama



Završni uspon



Veliki Kozjak 1629 mnv

Od bivše lugarnice do vrha, stazom kroz šumu po hladovini, za 1:20 dolazimo na vrh. Usput smo zveckali lončićima, pjevali, dozivali se, ne bi li otjerali stanovnike. U dnevniku u kući Alan upisali su se planinari, kojima se ukazao medvjed u jedan u noći. Nismo ih sreli jer su ti "noćni" planinari nastavili Premužićevom stazom na jug, a nismo sreli ni medvjeda.



Vidik na jugoistok

Doživljaj na vrhu Velikog Kozjaka je razlog našeg planinarenja. Bijela stijena izranja iz tamnozelene šume i vidi se od Zavižana na sjeveru do Bačić kuka na jugu. Sad smo mi u toj poziciji da promatramo sve te vrhove, pogotovo one u blizini, Rožanski vrh, Seravski, Goli, Vratarski kuk, Golubić, Kuk, Veliki Rajinac, Goljak i livadu Lubenovca. Po oblačnom i kišnom vremenu svejedno je gdje se nalaziš. Možeš se jedino pohvaliti da si bio. Šta si vidio? Kako izgleda vrh? Planinarenje nije hodanje zbog hodanja.



Kozjak sa staze za Obli kuk



Krajačev, Vratarski, Golubić, Kuk i Lubenovac dole u sredini

 



Obli kuk 1501 mnv



Veliki Kozjak s Oblog kuka

 Povratak je obavezno preko Oblog kuka. To bi bio planinarski grijeh, biti na Kozjaku, a ne obići Obli kuk. Najbliži vrh s kojeg je prekrasan vidik na stijenu Kozjaka. Za manje od sata bili smo na stijeni, koja je 120 metara niža. Staza preko vrha nastavlja prema šumskoj cesti i lugarnici, kod koje smo ostavili auto.



Putokaz na sedlu



Livada pod Kitom

Zečjak je bio naš slijedeći cilj. Krenuli smo od prijevoja Veliki Alan. Kroz bukovu šumu do livada oko Kite, laganom stazom dolazimo do raskršća. U povratku ćemo na Kitu. Tri vrha su ispred nas. Dva moramo obići bočno, jednoga lijevom stranom, drugog desnom, malo gore do 1600, malo dole na 1550, a na kraju livadom na sam vrh. Zečjak sa 1622 metra je ipak drugi po visini na srednjem Velebitu, iako Šatorina ima istu visinu. Milimetri su u pitanju.



Goljak i Veliki Kozjak sa Zečjaka



Seravski vrh sa Zečjaka



Mišnjak sa Zečjaka 

More! Trajekti voze između Mišnjaka i Jablanca. Osoršćica zapadno, Šatorina južno i "naš" Kozjak sjeveroistočno su orjentiri. Na kamenu s natpisom, kod kojeg se slikamo, neki pušač je ostavio kutiju cigareta i upaljač. Zaključili smo da je izabrao trenutak i mjesto za odvikavanje. Sunce je zagrijalo. Vruće je čak i na ovoj visini i uz lagani povjetarac. Kojim putem se vratiti? Varijanta spuštanjem do Premužićeve staze, padinom Buljme, rubom livade Mirovo, do spomenika i cestom ili istim putem natrag do auta. Tabananje cestom oko sat vremena nije nam se sviđalo pa smo se odlučili za ovu drugu.

 

Napuštamo Zečjak



Povratak istim putem



Početak staze za Štirovaču na Velikom Alanu


Kod raskršća za Kitu navijam za skretanje u desno. Za pet minuta bi bili na vrhu, ali ne slušaju. Od drugog djela ekipe nisam ni očekivao, ali od moje planinarke da ide na Kitu. Kod doma na Mrkvištu, u hladovini, uz hladni radler, s dežurnim domarima ogovaramo ovo vruće ljeto.



Pisani kamen

Vraćamo se doma preko Krasna i Oltara, a došli smo Jadranskom magistralom i remek djelom cestogradnje od Jablanca na Alan. Jednoglasno smo za ovu drugu varijantu kao bržu i ljepšu..

drifter_i @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 19, 2009
Bijeg na Velebit

Pobjegli smo od rekordnih temperatura. Planina je mjesto za takav bijeg. Do Kugine kuće, planinarske kuće na Srednjem Velebitu, nismo još bili. Preko ljeta imaju stalno dežurstvo. Raj. Samo treba doći do nje, a to je pothvat. Dva sata vožnje do Krasna. Uskom krivudavom asfaltnom cestom do Štirovače, mimoilazeći se s kamiončinama koji prevoze debla, velebitsko bogatstvo. Zatim slijedi makadamska cesta do cilja. Auto nakon godine dana gubi 10% na vrijednosti, a nakon ovih 10 kilometara također. Na naše iznenađenje pred kućom je pet automobila. Pozdravljamo se s dežurnim planinarima.



Putokazi kod Kugine kuće

 Ovo je polazište za nekoliko pravaca, na stablu je puno putokaza. Mi prvo biramo Lisac. Do vrha ima sat vremena strmom stazom, za koju se pitamo kako po njoj kad je mokro. Ide se kroz šumu, a pred sam vrh počinje livada. Na naše iznenađenje Lisac sa 1449 mnv je lijep vidikovac. 



Lisac 1449 mnv



Vidik na Laktin vrh

Strmina na povratku ipak nije ni naporna ni opasna kako se činilo. Osvježenje i presvlačenje kod auta.
Laktin vrh je slijedeći cilj. Opet staza kroz šumu, što po ovoj vrućini dobro dođe. Sat i pol nam je trebalo do vrha. Vrh je gol, livada. Znali smo to.
 



Greben Laktinog vrha


Trebao mi je vidikovac na Dabarske kukove. S Budakovog brda smo pred petnaest dana gledali i snimali Šatorinu, Lisac i Laktin. Čekali smo da sunce prođe zenit da nam ne smeta u tom jugoistočnom pravcu. Nije idealna vidljivost, ali vidi se niz kukova. Sad smo ga sa svih strana snimili i uživali u vidiku na niz šiljatih stijena od Kize do Bačić kuka. 



Vidik na Dabarske kukove s Laktinog





Veliki žednjak - Sedum maximum


Bačić kuk s Laktinog



Laktin vrh 1504 mnv, u pozadini Šatorina

Za prirodu se baš ne može reći da je nedirnuta. Nekoliko puta smo prelazili šumsku vlaku, a čuje se bager koji već probija novu.




Kugina kuća

 U domu uz pivu i ćakulu brzo prolazi vrijeme, a i ne žuri nam se. Planinarske priče i razmjena informacija s veteranima su više nego zanimljive.




Careva kuća na Begovači

 
Opet onih deset kilometara makadama do Štirovače. Vidjeli smo putokaz za Pisani kamen. To nas već duže vrijeme privlači. Ovo je prilika.
Nakon Begovače skrećemo desno na makadam. Jedan sat je do tog povijesnog dokumenta na stijeni.
Koliko znam takvi dokumenti su po muzejima, a ovaj je na mjestu gdje je i nastao, zahvaljujući svojoj težini od dvije i više tona. 




Natpis na stijeni - Pisani kamen

Tekst u prijevodu: "Po dogovoru granica između Ortoplinaca i Parentinaca. Pristup do žive vode Ortoplincima otvoren  500 koraka i 1 širine."
Razlog spora je izvor žive vode, kojih je na Velebitu malo. Dva plemena se nisu mogla dogovoriti oko izvora Begovača, kako ga koristiti, pa su intervenirali Rimljani. Događaj je iz 4. stoljeća. Tekst je prepisivan više puta i prevođen. Da li je tekst dobro interpretiran, da li je ispravno rekonstruiran, to mi sad nije važno. Mi sad tu stojimo. Zamišljam da su na tom mjestu prije toliko godina stajali predstavnici plemena, odgovorna osoba za pregovore, znalac latinskog, klesar, vojna pratnja i tko zna tko još. To me uzbuđuje, ali i na nešto podsjeća.
U Krasnom je već sunce zašlo, zato žurimo na brdo sa svetištem. Zalaz nije zanimljiv, ali je zato crkvica M. B. od Krasna otvorena. 



Crkvica M. B. od Krasna



Detalj stropa


Oko 22:00 dolazimo doma umorni, žedni i gladni, ali puni utisaka i doživljaja.
 



Na pravom mjestu u pravom trenutku, negdje iznad Sv. Jurja

drifter_i @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.