Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, prosinac 18, 2011

Stipčev vrh i Badnjina
Otvorenje obilaznice "Podgorske staze" bilo je na proljeće. Izabrali smo zimu za nastavak obilaska. Nema poskoka, nije pretoplo, nema snijega, ali zato ima bure, ima dalekih vidika. Zbog kratkog dana odlučili smo se za obilazak u dva dijela.



Građena staza kod Čačića



Markacije su dobre



Na Stipčev vrh krenuli smo iz Čačića na magistrali. Građenom i dobro označenom stazom došli smo u podnožje Stipčevog vrha. Lijevo prema zapadu za desetak minuta je vrh na 545 metara s otvorenim vidikom na more i otoke. Staza nastavlja uzbrdo još 1:30 do napuštenog sela Radlovca.



Stipčev vrh 545 mnv





Izdržali su i bure i suše

Vraćamo se do auta. U Cesarici, koja je u ovo doba godine pusta, parkiramo. Slijedeći cilj je uvala Badnjina.



Crkva Sv. Jelene u Cesarici







Bivša markacija

Početak staze lako nalazimo, ali u nastavku od kontejnera HPT-a markacije su devastirane. Slikam jedno stabalce s kojeg je oguljena kora s markacijom. Uočljiva je staza kojom dolazimo do zadnje kuće. Zaustavlja nas lavež. Upozoreni smo na tu opasnost. Dočekuje nas domaćin i nakon "ne bi vam htio oduzimati vrijeme" žali se na planinare, koji mu prolaze kroz dvorište. Zove nas na rakiju, gostoljubiv je Joso, ali ne da svoje. Priča nam o starini na Jasenovači podno Kurozeba. Ponosno pokazuje slike obnovljene očeve i djedove kamene kuće. Pitamo ga za stazu prema Pejakuši, a on se sjeća kako je materijal nosio na leđima, "nije staza teška". Nakon opetovanog poziva na rakiju nastavljamo.



Oaza u kamenjaru



Raskršće u kanjonu



Badnjina



Cesarica u predvečerje

Rubom pašnjaka, zelenog bisera u sivom kamenjaru, približavamo se Badnjini. U kanjonu skrećemo prema moru. Iznad plaže je kontrolna točka. Staza nastavlja prema selu Trolokve, a mi se vraćamo do auta.
Nakon izvještaja o stanju markacija, već sutradan se javio ekspresni Boris. Promijenio je dio "inkriminirane" staze i popio čašicu prijateljstva s Josom.


Pejakuša
Opet smo u Cesarici, tjedan dana kasnije. Ekipa u malo izmjenjenom sastavu, s boljim prosjekom godina. Pridružio nam se Danilo, un Sardo. Došao je na Velebit učiti hrvatski. Internacionalna ekipa.
Bura 20 m/s, srednja s jačim refulima, tlak preko 1030 hPa, vidljivost do 50 km, temperatura oko 80C, idealno za planinarenje. U Dokozićima se raspitujem za stazu i požarnu cestu. "Do Pejakuše imate 1:30-2:00, ako ste u kondiciji" kaže Dokozić, koji vjerojatno trči za divokozama. Na požarnoj cesti su odroni i ne savjetuje vožnju.



Požarna cesta







Slijepa cesta



Stari put





Pet puta građeni put prelazi tu cestu, sve do mjesta gdje ona završava s proširenjem, okretištem. Zaustavljam se često i snimam otoke. Svakim metrom drukčija slika. More pjeni samo ispred Cesarice. Otvara se Novalja i Zrče. Sve više otoka se ocrtava na horizontu, preko Paga Cres, Lošinj, Ilovik, Premuda, Silba, Olib, Molat i Dugi. Sardinija je lijepa, ali nema otoka, kaže Danilo, a u meni himna. Za sat i pol smo tek na Starom putu, i njega presjeca staza. Još jedan sat do Pejakuše. Kao u Kamenjakovom dnevniku, iako su vremena malo "nategnuta".



Pejakuša



Nebo je krov



Kuća Ante Vrbana



Staza nastavlja prema Skorpovcu

Nailazimo na gromače kojima se ograđivala obradiva zemlja. Blizu smo. Sve je zaraslo. Evo i prve kuće. Krova nema. Nakon par minuta dolazimo do nekadašnjeg planinarskog skloništa, kuće Ante Vrbana, domara na Ograđenici. Trebalo je tu preživjeti, opstati. Pričao nam je Joso o poskocima, vukovima i veprovima. Dva-tri sata do struje i ceste, a koliko do marketa i kafića. Neki se ipak vraćaju, bar kao vikendaši. U Skorpovcu i Radlovcu se obnavljaju starine. Nekoliko dana bi uživao u istraživanju, upoznavanju, obnavljanju i sigurno pobjegao. Samo bi vidikovac uzeo sobom. Čačići, Vrbani, Dokozići, Milinovići, oni mogu.





Bedž

 

drifter_i @ 08:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 29, 2011

Znatiželja me je ponovo dovela u Skorpovac. Prošle godine je sve bilo pusto, kao i sve ove godine od kad je mjesto napušteno. "Terasa" za skupljanje kišnice i šterna obrasle, nitko ih više ne treba.
Danas je tu kontejner - planinarsko sklonište o kojem brine planinarsko društvo "Sv. Šimun" iz Markuševca. Šterna i oko nje sve je očišćeno. Došao je ponovo život. Ljudi puno, planinari, organiziran je pohod i otvorenje nove obilaznice "Podgorske staze".

Planinarsko sklonište u Skorpovcu

Novo sklonište u Skorpovcu

Šterna u Skorpovcu

Obnovljena šterna

Rano smo došli i krenuli u pohod dok još nije toplo. Premužićeva staza, koju je presjekla šumska cesta, vodi nas kroz bukovu šumu. Zaštićeni smo od bure, koja je još jučer rastjerala olujne oblake. Zapadnim rubom Vrbanske dulibe staza vodi paralelno s cestom do Splovina, gdje cesta završava.

Raskršće kod Splovine 

Raskršće nakon Splovina

Za jedan sat došli smo do raskrsnice puteva, Kugina kuća desno, Premužićka ravno, a mi nastavljamo prema Radlovcu lijevo. Novo skretanje vodi na Kurozeb. Napuštamo šumu.

Bilo Kurozeba

Bilo Kurozeba 

Dolina Radlovac

Radlovac - dolina



Uspon na Kurozeb, vidik na Rab

Vidik na Pag s Kurozeba

Vidik na Pag s Kurozeba

Kurozeb 1167 mnv

Kurozeb 1167 mnv

Dva mušketira na Kurozebu

Dva mušketira na Kurozebu



Odmor u zavjetrini

Pred nama je izduženo kamenito bilo na kojem se jedva ističu dva vrha, od kojih je onaj viši na 1167 mnv. Bura nas je nemilosrdno propuhala. Jedva smo se držali na nogama podupirući se štapovima. Vidik na vrhu je predivan, zahvaljujući upravo toj buri. U podnožju Prizna i Cesarica, tamno plavi kanal i kameniti Pag, plaža Zrće, Novalja, a u daljini Osoršćica. Snimam panoramu i u desnom uglu otkrivam rapske zvonike. Okrećem se prema Radlovcu, livade i šumarak u kojem se vidi jarko crveni krov.

 

Približavamo se Radlovcu

Spuštamo se nakon uživanja u razgledavanju Budakovog brda, kraj kojeg proviruje stijena Bačić kuka, Lisca prema istoku i vrhova prema sjeveru koji zaklanjaju Šatorinu.



Terasa za skupljanje kišnice 



Urušeno grotlo šterne

Kapelica Sv. Roka

Kapelica Sv. Rok



Vraća se život u Radlovac

Približavamo se napuštenim stanovima. Kraj puta je urušena šterna s velikom terasom. Kapelica Svetog Roka je obnovljena, a i nekoliko kuća, od kojih je i bivše planinarsko sklonište. Kamen klesan i slagan bez ikakvog veziva, grotla šterni u jednom komadu, rešetkasti poklopci ručne izrade, sve to govori o bivšim stanovnicima. Čačić, koji obnavlja starinu, priča o pedeset dimova u nekadašnjem Radlovcu.



Voda je značila život

Bivše planinarsko sklonište u Radlovcu

Do 2003. je ovdje bilo planinarsko sklonište



Grotlo šterne



Polje u Radlovcu

Vraćamo se istim putem, Premužićevom stazom. Srećemo prijatelje Ljerku i Mladena, toliko su puta bili u ovim krajevima da nam imaju što pričati, a i pokazati snimljenim materijalom. U Skorpovcu otkrivam napuštene kuće, katnice. U šumi su, zaklonjene od pogleda. Zadnja stanovnica je tu živila do 1987. Sad s još većom znatiželjom čekam knjigu o stanovima na Velebitu profesorice Lemić.



Katnica u Skorpovcu



drifter_i @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.