Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, lipanj 12, 2010
Samo sam spomenuo Vratarski kuk i prijedlog  je prihvaćen bez dvoumljenja i to sad za ovaj vikend. To mi je u planu sigurno dvije godine, kao i Hajdučki kukovi. Pogotovo zato što se područje kukova na sjevernom Velebitu sve više zatvara za planinare. Brišu se markacije, ne održavaju se staze, postavljaju se rampe i sl. Komisija HPS-a je sve to prihvatila još 2008. Mogao bi se raspisati referendum o tome među planinarima s iskaznicom.  Ostavljena je jedna staza za Golubić i jedna za Vratarski koje vape za obnovom markacija. Da nije bilo planinara i zaljubljenika u prirodu danas ne bi bilo nacionalnog parka. Sve staze koje danas koristi nacionalni park otkrili su i markirali planinari. O rampama na šumskim cestama čitao sam i čuo svakojaka opravdanja, koja uglavnom ne drže vodu. Bicikli, motori i offroad komarci mogu kroz Lomsku dulibu i oko Lubenovca, a planinari moraju paziti na svaki korak kao da je minirano. Nekoliko godina smo koristili godišnju kartu, sad ni toga više nema, a cijena ulaznice je povećana. Preostaje da se zaposlimo u NP. Da se razumijemo i ja sam protiv devastacije prirode i ovakve bisere kao što je Velebit treba svakako zaštititi, ali sve ima svoje granice.
 

Na Premužički


Obavezno slikanje







Pisati o kukovima, a ne spomenuti Premužićevu stazu, koja sve to povezuje, nije planinarski. Krajač i Premužić su nam sve to omogućili. Da se zaljubimo u Velebit, u stijene, u vidike, da dotaknemo nebo, da se isprobamo, da se upoznamo, da dolazimo opet i opet.


Gorska ili planinska sasa - Pulsatilla alpina

Od Zavižana do odvojka za Vratarski trebalo nam je 2 sata. Staza se spušta u Fabin dolac kroz šumu do raskrsnice, lijevo za Škrbine drage i Lomsku dulibu, a mi smo išli desno prema Vratarskom sedlu. Kratko kroz šumu, a onda počinje penjanje po stijenama. Složili smo štapove, jer su postali suvišni. Skakanje po stijenama, provlačenje kroz kleku i penjanje na sve četiri. Tu smo imali malih problema s oznakama, koje su inače stare i isprane.


Vratarski s grebena, još pola sata


Ovako je kroz kukove


Između i po stijenama


Evo ga

Krenuli smo na kameni greben i ustanovili da je to prema Novotnijevom kuku. Bilo je ipak korisno, jer smo se mogli orijentirati, vidio se i Vratarski na koji smo krenuli. Od tog mjesta nešto više od 0:30 do vrha, koji se nalazi usred kukova. Svojom visinom većinu nadvisuje, a s Gromovačom je u nivou 1676 mnv, oba su Rožanski. S druge strane Lubenovačkih vrata su nešto niži Hajdučki kukovi.

Veliki Kozjak s Vratarskog


Golubić i Kuk


Veliki Rajinac i Golubić


Odmor na vrhu 1676 mnv


Nije nam se dalo natrag

Ukupno nam je trebalo 4 sata. Druga dionica je zahtjevna i tu smo izgubili nešto više vremena. Staza nije opasna ili ništa opasnija od drugih staza po stjenovitim vrhovima. Mala ekipa, nas četvoro, sretni i očarani pothvatom uživali smo u vidicima. Sreli smo isto tako vesele Slovence i par iz Sisak-Zagreb. Viđeni su medvjedići i divokoza, oni bez straha i iznenađenja skaču po svojem i našem Velebitu.
Drugi dio ekipe je pored Velikog Zavižana išao i na Gromovaču. Mora da smo ih vidjeli na vrhu, blizu je gola vršna stijena Gromovače, a i satnica se poklapa.







U povratku je sve bilo poznato, ništa nismo morali otkrivati i to je sigurno utjecalo na vrijeme, 3:20 do novog velikog parkirališta.


Ekipe su se spojile

Zaslužili smo velebitsko pivo kod Ante. Popili smo puno tekućine, nikad toliko. Takav je dan bio da smo hlapili, nismo nosili uzalud.


Ova se vrata ne mijenjaju, ne farbaju, ne prodaju

drifter_i @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.