Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, svibanj 9, 2010


Planinarski dom Putalj pod stijenom Kozjaka

Od Putalja, onom boljom cestom, za 2:30 dolazimo do ulaza u Park prirode Biokovo. Kod dežurnog Parka, ujedno HGSS-ovca, dobijamo najnužnije informacije, među ostalim i to da dom pod Vošcem ne radi zbog nedefiniranog statusa. To nas podsjeća na planinarski dom na Snježniku sa sličnom sudbinom do nedavno.
Asfaltirana cesta, sagrađena početkom pedesetih, vodi kroz borovu šumu, zatim serpentinama, na plato s crkvicom Sv. Ilije i vidikovcem na 900 mnv. Dalje cesta vijuga kroz Biokovo otkrivajući obrađene vrtače, ponikve i obnovljene kamene kuće. 



Sv. Ilija



Ex planinarski dom pod Vošcem



Kapetanov dolac s domom pod Vošcem

Parkiramo na raskršću za Vošac na 1300 mnv, oko 21 km od ulaza. Na vrhu se iz daljine uočava kamena kuća planinarskog doma. Oko 0:30 nam treba do vrha 1422 metra visokog vidikovca, za koji kažu da jedan od najljepših na Jadranu. Morali smo vjerovati usprkos oblacima koji su stalno letjeli skoro kroz nas. Na ogradi terase sušilo se toliko odjeće da sam pomislio da će nas na vrhu dočekati naturisti. Od Makara se za 2:30 na Vošac  popeo Metkovčanin, čiji prijatelj vjerovatno "Toma", mu to nije vjerovao bez obzira na sve moguće dokaze. Baterija fotoaparata mu je "izdahnula" pa nije ni taj dokaz imao.



Vidik kroz oblak



Brač



Vošac 1422 mnv

Na trenutke smo koristili rupe u oblacima za snimke i osjećali se kao na visokom balkonu koji gleda na Makarsku pod nogama, Bašku vodu i Tučepe, desno i lijevo, i Brač preko mora. Dom je bio zatvoren, ali na zidu kraj vrata nalazio se uzidani žig vrha, pitam se do kada. Od raskršća i auta uputili smo se cestom do Sv. Jure. Nekoliko uspona postoji do najvišeg vrha, a ovaj cestom je najlakši. Očekivali smo vidike prema Bosni i prema moru i kako cesta vijuga sve smo to i vidjeli. Do vrha nam je trebalo 2:00, kraj zatvorenog doma pod Sv. Jurom, serpentinama s kojih je otvoren vidik, do antene i crkvice Sv. Jure na 1762 mnv. Na stijeni gdje je trebao biti žig drugog po visini vrha u Hrvatskoj samo je glatka mesingana trokutasta pločica. Dom zatvoren, a nedjelja je, nema žiga, nema upisne knjige, kao da nisi ni bio. Treba nositi, pored svega, fotoaparat i to sa punim i rezervnim baterijama.



Na raskršću smo parkirali



Vošac

Cesta je graditeljski pothvat i trebalo bi je uvrstiti u zaštićene spomenike, bar zadnju dionicu. Nismo očekivali toliki promet, bicikli, motori, automobili raznih registarskih oznaka i nekoliko taxi-kombija s turistima.



Sv Jure 1762 mnv



Planinarski dom pod Sv. Jurom



Cesta ide u cik-cak



Snijeg se još nije otopio







Vidik od kapelice



Tu je trebao biti žig



Kapelica Sv. Jure



Vidik do Matokita





Tučepi

S Biokova smo trebali do Kune Konavoske i planinarske kuće Pavlić, da budemo što bliže Sniježnici, međutim to do daljnjega nije više za planinare, pa smo se odlučili za Gradac uz koji nas vežu uspomene od prošle godine.

drifter_i @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.