Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, travanj 25, 2010
Putem nas je pratila loša prognoza. Nadali smo se svakim kilometrom da će se popraviti. Obavezno stajemo u Jurjevu, a Jurjica nas časti kavom za imendan.
Na mjesto sastanka s ekipom Naftaplinaca malo kasnimo zbog magle na cesti. U Ljubotiću 4 km iznad Tribanj Krušćice parkiramo. Po lošem makadamu vozimo još do Bristovca, ne bi li skratili vrijeme uspona zbog kiše. Od Ljubotića vode tri staze do Stapa, desna je najduža i njom ćemo se vratiti, lijeva ide preko Bristovca, a srednja je i najkraća. 


Bristovac


Putokaz u Bristovcu - do Stapa 1:00


Krećemo

U Bristovcu na putokazu za Stap piše 1 h, nevjerojatno i šaljivo. Ruksake jedva dižemo na leđa, šta sve nismo potrpali u njih, vreća za spavanje, hrana, pijača, presvlaka, kao da ćemo tjedan dana biti gore. Čeka nas uspon od oko 3:00. Đanky nas vodi dobrim tempom, a kiša čak ugodno hladi. 


Na prvom prijevoju




Ako ne nađeš ovo raskršće na krivom si putu


Treba sve snimiti

Snimamo bez obzira na vidljivost, na objektivu imam kapljice kiše, a bit će ih i na slikama. 
Za nešto manje od tri sata stižemo na Stap, livadu s tepihom mlade zelene trave, okruženu stijenama. Iza malog obronka pojavljuje se krov Tatekove kolibe, kolibice za nas 15. Kako ćemo se smjestiti? Po ovakvom vremenu moramo imati krov nad glavom. 


Tatekov poskok


Tatekova koliba na Stapu


Shema staza


Tatekova shema


Odmor

Vremena imamo za uspon na Debeli kuk. Malo odugovlačimo u nadi da će se vrijeme popraviti. 


Stap, desno se jedva vidi koliba


Sveta vodica kod kapelice Sv. Antuna


Sve je sivo osim nas

Put nas vodi do kapelice svetog Antuna koja je toliko srasla sa stijenjem da je skoro nevidljiva. Molimo za prestanak kiše i krećemo dalje prema Debelom kuku. Znam da je s tog kuka lijep vidik. Dvije satnice se ne slažu, po jednoj sat uspona, a po drugoj sat i pol. Druga je realnija. Na vrhu Debelog oblak, kiša i prilično jak vjetar. Na brzinu smo napravili nekoliko fotografija i pobjegli. Kad smo se spustili ispod oblaka otvorio se na trenutak vidik prema Stapini i preko njega u liniji Bojin kuk. 


Vidik na Stapinu i Bojinac

U povratku idemo čučnuti pod Čučavac, gromadu koja stoji k'o babin zub, Josip Poljak ju opisuje kao "prirodno čudo".


Čučavac

Radi se raspored za spavanje. Hrabra četvorka ide u dva šatora dobrovoljno. Na šparhetu se već kuha čaj i juha. U kući je toplo, ali nema mjesta za sve odjednom. Vadi se gibanica iz ruksaka, Višnja nudi toplu juhu od vrganja a la Stap, a Đurđica reže jeger tako da ga je gušt jesti.
Novi dan ne donosi najavljeno poboljšanje. Bura je pojačala. Ustajanje u 7:00, doručak, u 9:00 grupna slika pred Tatekovom kolibom i lijeno krećemo prema Stapini. 


Drugi dan pred polazak


Stapina 1124 mnv


Oblaci su prelijetali


Stapina iz drugog kuta

Za 0:40 stižemo u podnožje oble i glatke stijene, slične, ma nema slične. Sad mi je jasno zašto je netko unaprijed napravio nadgrobni spomenik u obliku Stapine na groblju u Ljubotiću. 


U srcu Kamene galerije


Hodanje po noževima


Zlatna vrata i zmajeva kresta


Čak ima i žig



Slijedeći cilj je Kamena galerija. Jedva sam čekao da to vidim, čitao sam, gledao slike, zamišljao i sad dok ovo pišem već planiram povratak. Može se od kapelice na Velikom Rujnu za oko 3:00. Obilazak galerije ne skraćivati na manje od dva sata, ne zato što je naporno već zato što zaslužuje. Vidjeti i obići tornjaste kukove, škrape, zmajevu krestu, klisuraste kanjone, ponore, noževe, sa sajlama i bez, izazov je za svakog tko voli krš, mjesta gdje kamen cvjeta.Staza dalje vodi prema jugoistoku, vidik prema Bojincu, Rujnu i Višerujnu, do ravnice na čijem rubu je jama Vrtlina duboka 195 m. 


Na sajli u jami Vrtlina

U grotlo jame spušta se u cik-cak sajla od 200 metara, koju su postavili zadarski planinari. Mlađi dio ekipe se spustio, nažalost bez lampi.Spuštamo se po livadama kraj napuštenih stanova Bilog Sinokosa. Zasjalo nam je sunce pa postaje vruće. Do Ranjevca prolazimo kraj prvih mirila, a sve niže ih je sve više. To su mjesta gdje se polagalo pokojnika dok se pratnja, povorka odmarala. Smatra se da se duša pokojnika zadržala na tom mjestu, koje je obilježeno s dva kamena, zaglavnicom i donožnicom, i naknadno popločano. Po razmaku ta dva kamena vidi se visina pokojnika. Na groblju se nalazi samo tijelo, a duša je na mirilu, zato su to sveta mjesta za domaći puk. Taj se običaj zadržao do polovice prošlog stoljeća. Mnogobrojna su sačuvana mirila u okolici Ljubotića.


Na livadi Bilog Sinokosa


Marohlin ili smrčak


Lastin rep


Odmor


Mirila

U Krušćici močimo umorne noge u moru, pijuckamo pivo, opraštamo se od zagrebačke ekipe i spremamo se za povratak u mekane krevete.

drifter_i @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.