Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, listopad 30, 2011
Knežićevom "Majstorskom cestom"



Josip Kajetan Knežić 1786 - 1848 ®



Cesta od Sv. Roka je odlična

Kad sam se pripremao za izlet na Tulove grede tražio sam prilaze autom. Jedan prilaz je od Obrovca, drugi od Sv. Roka i novoprobijeni od Libinja. Raspitivao sam se, "guglao" i otkrio da se radi o Knežićevoj cesti. Graditelj planinskih cesta major Josip Kajetan Knežić trasirao je novu cestu od Obrovca do Malog Alana, u to doba granice Dalmacije i Hrvatske, a zatim i nastavak prema Svetom Roku. Otvorenje te suvremene komunikacije proslavljeno je na velikoj svečanosti 1832.



Granični kamen na Malom Alanu





Damir Tomljanović Gavran





Slika iz 1832 s otvorenja "Majstorske ceste" ®



Spomenici iz 1851 i 1867

Cesta se penje na Mali Alan 1044 metra s usponima do 5,5%. Od 2007.  proglašava se kulturnim dobrom i zaštićena je Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Vjerujem da će se ova "Majstorska cesta" čuvati i održavati pogotovo što se na nekoliko mjesta urušava. Od Svetog Roka do Malog Alana vozili smo 11 kilometara, oko tri km asfaltom i ostalo dobrim makadamom. Granični kamen je još na svojem starom mjestu iz 1832. godine. Do burobrana na visini od 850 mnv, gdje počinje staza za Tulove grede, ima još 10 kilometara. Parsto metara u nastavku je kapelica, spomenik poginulim braniteljima iz domovinskog rata, i vidikovac na Obrovac, Novigradsko more i sve do Zadra.







Crkva Sv. Franje

 Cesta se počinje spuštati. Na nekim mjestima je voda odnijela šljunak i napravila jarke. Do crkve Sv. Franje na oko 700 metara ima još 2-3 kilometra. Nakon još jedne velike serpentine dolazi se na asfalt iznad tunela. Do raskršća na cesti Gračac – Jasenice bilo je ukupno 38 kilometara. Za cestu prema Libinju savjetovali su nam "bolje ne, jer je izlokana, jedva prolaze terenci".

U minskom polju



Kad smo došli

Nekoliko vikenda smo odgađali ovaj izlet zbog bure i kiše. Kroz Liku sve do Sv. Roka pratila nas je magla i niska naoblaka. Pouzdali smo se u dobru prognozu. Na najvišoj točki ceste, na prijevoju Mali Alan, dočekalo nas je sunce. Ugodno je hladno sa slabim vjetrom. Prolazimo burobran da bi došli do kapelice i vidikovca. Metalna rešetkasta vrata iskrivljena, natučena, nagađamo da li od bure ili od noge. Poštovanje Gavranu, Marinu i svima koji su se žrtvovali za Hrvatsku na obroncima Velebita.









Markacija

Počinjemo uspon po travnatoj padini. Oznake su dobre. Ispred nas poznate stijene. Gledam ih i divim im se uvijek u prolazu s nove i stare ceste. Iz rđavosmeđe trave uzdižu se bijele stijene, buket kamenih figura, vjekovima obrađivane, prane, brazdane i glađene. Nalazimo neku sličnost s Dabarskim kukovima, ali ipak unikatne i prepoznatljive Grede. S obje strane staze upozorenja su na opasnost. Straha nema, samo oprez. Stalno pronalazim nove kadrove, forme, figure, boje, sjene. Ovdje se priroda zaigrala. Zastajem, okrećem se, upijam. Svakim korakom novi doživljaj. Nadnaravna ljepota izaziva uzbuđenje. Osjetila kipe. Čitao sam o legendama, govore o zmajevima i nevidljivim vilama. Počinjem vjerovati, jer je to pravo mjesto. Jato crnih čavki dočarava mistiku mjesta i trenutka.



Ovo nije pečat





Najviše snimana stijena





Novom sajlom u dolac





Uspon



Do ovdje smo došli



Radosna ekipica



Izmamilo ga sunce (® Zvone)

Za manje od sata dolazimo do kutije, kontrolne točke nekadašnje obilaznice "Po planinama SR Hrvatske". Žiga odavno nema, mogao bi opet biti. Po novopostavljenoj sajli spuštamo se u nepoznato. Vidim utabanu stazu, markacije nema. Biram smjer uspona po golim stijenama. Preplašio me poskok i sam preplašen. Sunčao se. Lijeno se povlači. Na vrhu uspona, gdje se otvara goli glatki vrh sa zastavom, odustajemo. Nismo znali kako dalje. Dvije-tri marke i komad sajle dobro bi došli.









Odrezano nožem



Oaza



Tulove grede



Odmorište Marune



Iznad tunela Sv. Rok

Na povratku stajemo kod crkve Sv. Franje. Podsjeća me na kapelu Sv. Mihovila u Majoriji ispod Vratnika.



Majorija, grobnica J. K. Knežića

 

drifter_i @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.