Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, veljača 19, 2012
Po Lubenovcu se zaštita prirode poznaje!







Krajačev kuk i Veliki Lubenovac

 



Livada Veliki Lubenovac



Vratarski kuk s Golubića



Kuk s Golubića



Kuk, Veliki Kozjak i Lubenovac s Golubića

 



Golubić s Kuka



Kuk s Golubića

Lubenovac je livada u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Smještena na visini 1300 mnv, 1 kilometar dužine i oko 500 metara širine, ukupne površine oko 60 hektara. Manje od točkice na globusu. Smrekova šuma spušta se padinama kukova, koji ju okružuju. Graniči sa strogim rezervatom Rožanskih i Hajdučkih kukova razdvojeni Lubenovačkim vratima. Izazovan Krajačev kuk, kršan i krševit Vratarski kuk, divlji i neistraženi Kuk i Golubić, spojeni prekrasnom Bernardovom stazom, čine barijeru prema sjeveru. Goli i Vučjak prema zapadu, uočljiv i istaknut Veliki Kozjak i "mali" Obli kuk prema istoku i jugoistoku okružuju taj geomorfološki fenomen. Sve vrhovi preko 1600 metara. Pristupne šumske ceste su iz pravca Alana i kroz Vranjkovu dragu iz pravca Mrkvišta. Ostali prilazi su planinarske staze, s Premužićeve staze između Golog i Krajačevog, iz Tromeđe u Lomskoj dulibi i iz Fabinog dolca u blizini Rossijevog skloništa.  Planinari su i jedini posjetioci i čuvari ove jedinstvene prirode. Nisam u tom parku našao ni otpadka, jedino su utabane staze i oznake naši tragovi. Nekad su Podgorci dolazili sa stokom na bogatu ispašu i boravili u ljetnim stanovima. To su sada samo uspomene. Zima ovdje traje šest mjeseci, a ljeti se noću temperatura spušta ispod 100 C. Nezaboravna je magla koja se skuplja preko noći i kao vata prekriva cijelu livadu, a kad ju sunce rastopi otkriva nezaboravne vidike.



Veliki Kozjak

 

 



Tu je bilo sklonište na Lubenovcu





Veliki Lubenovac

12.11.2004. izgorilo je planinarsko sklonište Lubenovac, zabranjuje se obnova, a od nedavno su Vratarski, Kuk i Golubić nepristupačni za namjernike. Sad se događa nešto neprirodno, neobjašnjivo, nesavjesno. Novac ruši još jednu barijeru. Pokušava se opravdati napad na prirodu mehanizacijom i betonom pod krinkom revitalizacije, naučnog proučavanja i sl. Priroda se mijenja, ne moramo je mi mijenjati. U parku i oko njega nalazi se nekoliko objekata u funkciji, planinarski dom Zavižan pod Vučjakom s meteorološkom stanicom, Rossijevo sklonište na Premužićevoj stazi usred Rožanskih kukova, planinarska kuća Apatišan, planinarska Careva kuća na Begovači, planinarska kuća na Mrkvištu i gostoljubiva planinarska kuća Alan mogu zadovoljiti svakog gosta.
Velebit je utočište medvjeda, vuka, divlje mačke, divokoze i rijetkog velikog tetrijeba. Po hrvatskoj sibireji, velebitskom zvončiću i degeniji poznati smo u svijetu, a livade su vrlo važne za očuvanje te raznolikosti i jedinstvenosti. Do kada će divljač biti ovdje zaštićena. Kad ju uznemirimo u njihovom području bezglavo juri preko saobraćajnica. Može bježati na sigurno jedino u žicu kod Kutereva, gdje ima priliku za mirnu starost.



Vratarski, Kuk i Golubić s Velikog Kozjaka



Veliki Kozjak s Oblog kuka



Lubenovac s Oblog kuka



Vratarski kuk



Veliki Lubenovac



Veliki Kozjak s Vratarskog

Čitam i slušam o kultiviranju livade Veliki Lubenovac. Komercijalizacija uništava sedrene barijere na Plitvičkim jezerima. Slična sudbina očekuje NP Krka i Veliku Paklenicu. Na redu je Mala Paklenica, a prirodna baština je neprocijenjiva. Što ćemo ostaviti u nasleđe?
Još jedno netaknuto područje na Velebitu očekuje posebnu zaštitu. Od Konjskog do Šugarske dulibe s bukovom prašumom u Raminom koritu i najvećim prirodnim staništem velebitske degenije, rezervat je koji se nije eksploatirao. Neka tako i ostane. Prepoznajmo zaštitu. Otkrijmo dobre namjere.

drifter_i @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, srpanj 9, 2011
Kozjak mi je ostao u sjećanju po kiši i nikakvom vidiku, ali i po laganom obilasku. Mokri do kože unatoč kabanicama spasili smo se tada u kući na Alanu. Trebalo je ponoviti istu turu po "normalnom" vremenu i uživati u vidicima, kao što se s okolnih vrhova divimo Kozjaku. Ljetna vrućina nas je ustvari natjerala da to i ostvarimo.



Lugarnice više nema, ime je ostalo



U krateru Kozjaka



Malo po stijenama



Završni uspon



Veliki Kozjak 1629 mnv

Od bivše lugarnice do vrha, stazom kroz šumu po hladovini, za 1:20 dolazimo na vrh. Usput smo zveckali lončićima, pjevali, dozivali se, ne bi li otjerali stanovnike. U dnevniku u kući Alan upisali su se planinari, kojima se ukazao medvjed u jedan u noći. Nismo ih sreli jer su ti "noćni" planinari nastavili Premužićevom stazom na jug, a nismo sreli ni medvjeda.



Vidik na jugoistok

Doživljaj na vrhu Velikog Kozjaka je razlog našeg planinarenja. Bijela stijena izranja iz tamnozelene šume i vidi se od Zavižana na sjeveru do Bačić kuka na jugu. Sad smo mi u toj poziciji da promatramo sve te vrhove, pogotovo one u blizini, Rožanski vrh, Seravski, Goli, Vratarski kuk, Golubić, Kuk, Veliki Rajinac, Goljak i livadu Lubenovca. Po oblačnom i kišnom vremenu svejedno je gdje se nalaziš. Možeš se jedino pohvaliti da si bio. Šta si vidio? Kako izgleda vrh? Planinarenje nije hodanje zbog hodanja.



Kozjak sa staze za Obli kuk



Krajačev, Vratarski, Golubić, Kuk i Lubenovac dole u sredini

 



Obli kuk 1501 mnv



Veliki Kozjak s Oblog kuka

 Povratak je obavezno preko Oblog kuka. To bi bio planinarski grijeh, biti na Kozjaku, a ne obići Obli kuk. Najbliži vrh s kojeg je prekrasan vidik na stijenu Kozjaka. Za manje od sata bili smo na stijeni, koja je 120 metara niža. Staza preko vrha nastavlja prema šumskoj cesti i lugarnici, kod koje smo ostavili auto.



Putokaz na sedlu



Livada pod Kitom

Zečjak je bio naš slijedeći cilj. Krenuli smo od prijevoja Veliki Alan. Kroz bukovu šumu do livada oko Kite, laganom stazom dolazimo do raskršća. U povratku ćemo na Kitu. Tri vrha su ispred nas. Dva moramo obići bočno, jednoga lijevom stranom, drugog desnom, malo gore do 1600, malo dole na 1550, a na kraju livadom na sam vrh. Zečjak sa 1622 metra je ipak drugi po visini na srednjem Velebitu, iako Šatorina ima istu visinu. Milimetri su u pitanju.



Goljak i Veliki Kozjak sa Zečjaka



Seravski vrh sa Zečjaka



Mišnjak sa Zečjaka 

More! Trajekti voze između Mišnjaka i Jablanca. Osoršćica zapadno, Šatorina južno i "naš" Kozjak sjeveroistočno su orjentiri. Na kamenu s natpisom, kod kojeg se slikamo, neki pušač je ostavio kutiju cigareta i upaljač. Zaključili smo da je izabrao trenutak i mjesto za odvikavanje. Sunce je zagrijalo. Vruće je čak i na ovoj visini i uz lagani povjetarac. Kojim putem se vratiti? Varijanta spuštanjem do Premužićeve staze, padinom Buljme, rubom livade Mirovo, do spomenika i cestom ili istim putem natrag do auta. Tabananje cestom oko sat vremena nije nam se sviđalo pa smo se odlučili za ovu drugu.

 

Napuštamo Zečjak



Povratak istim putem



Početak staze za Štirovaču na Velikom Alanu


Kod raskršća za Kitu navijam za skretanje u desno. Za pet minuta bi bili na vrhu, ali ne slušaju. Od drugog djela ekipe nisam ni očekivao, ali od moje planinarke da ide na Kitu. Kod doma na Mrkvištu, u hladovini, uz hladni radler, s dežurnim domarima ogovaramo ovo vruće ljeto.



Pisani kamen

Vraćamo se doma preko Krasna i Oltara, a došli smo Jadranskom magistralom i remek djelom cestogradnje od Jablanca na Alan. Jednoglasno smo za ovu drugu varijantu kao bržu i ljepšu..

drifter_i @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 26, 2009
Nakon 3 godine

Mogli smo birati Šatorinu ili Veliki Kozjak. Bili smo na oba vrha i zato je teško bilo izabrati. Vidici s jednog i drugog su prekrasni. Jedan je stjenovit i šiljat, a drugi je travnat i obli. Visine su im slične. Veliki Kozjak s 1629 mnv spada u Sjeverni Velebit. Šatorina s 1622 mnv je najviši vrh Srednjeg Velebita, iako i Zečjak ima 1622. Možda je prilazni put presudio. Na Šatorinu vodi odvojak Premužićke, građena staza blagog uspona, ugodna čitavom dužinom, od Štirovače 2:30 do vrha. Za Veliki Kozjak je trebalo ići od "Careve kuće" na Begovači šumskom cestom 6 km do Velikog Lubenovca i 2:00 uspona na vrh. Meni su livade Velikog Lubenovca ljepše od Štirovače. Šta je na kraju presudilo? Dali to što smo lani bili na Kozjaku, a na Šatorini pred tri godine? Ne znam, ali slijedeći put idemo na Kozjak!
Dan stvoren za planinarenje, vedro, ne pretoplo, a u Senju nas je zaustavila rampa. Zabrana zbog jake bure. Čuđenje, pitanja, razočaranje. Gubimo vrijeme. Povratak na rivu. Policajac odobrava kad je čuo gdje idemo. Olakšanje. Jurjevo, Oltari, Krasno i uspon uskom za ovakav autobus, ali asfaltiranom cestom do Begovače. Kratko zaustavljanje tek da bi grupa za Kozjak izašla. Na Mrkvištu opet kratka pauza. Planinari iz Senja su tu već treći dan na logorovanju. Za ručak nećemo dobiti ništa jer je došlo do nesporazuma. Na to smo bili spremni. 

Štirovača, živa voda

Putokaz na Štirovači


Na Štirovači obavezno slikanje i degustacija velebitske vode. Razdvajamo se u dvije grupe, jedna će na vrh, a druga do Dokozina plane, livade s koje se vidi Šatorina.
 
Šatorina, Premužićeva staza

Putokaz ispod vrha


Sad čitam kako nam je bilo pred tri godine, toplo i puno planinara. Bio je Dan planinara Hrvatske. Danas je optimalno, čak se nisam ni oznojio. Grupa se razvukla. Nekoliko njih je udarilo tempo koji ne mogu pratiti. Staza pri vrhu obilazi i u spirali izlazi na otvorenu oblu livadu s geodetskim stupom. Bistro je na sve strane. Prošli put nisam bio na drugom vrhu, koji izgleda iste visine. Sjećam se snijega koji je zaostao neotopljen u međusedlu, sad ga nema. Snimam panorame. 


Šta se vidi?

Vidik na Dabarske kukove

Šatorina, drugi vrh

Šatorina s drugog vrha


Gledamo Kizu na kojoj smo bili pred mjesec i pol dana. Dabarski kukovi, Bačić kuk, a Budakovo brdo mi je opsesija, sve to imam u planu. Na Pag ima i ljepših vidikovaca. 

Vidik na Pag


Prema sjeveroistoku sve do Plješivice s repetitorom vide se vrhovi Sjevernog Velebita. Na Kozjaku bi mogli već biti naši. U daljini proviruje ogulinski Klek i to treba zapamtiti. Grupna slika i povratak.
 
Sudeći po slici neki su došli bosi

Planinski kotrljani

Planinski ili alpski kotrljan - Eryngium alpinum




Modroljubičasti kotrljan uz stazu je neodoljiv, napravili smo desetak snimaka te zaštićene biljke. Tu mu je stanište zato i nosi naziv planinski ili alpski. Na Risnjaku ga ima malo, ali na Velebitu je u velikim kolonijama. Putokazi za Matijević brijeg i Ograđenicu mame.
 
Putokaz


Žao mi je što moramo ostaviti sve ovo. Vrijeme leti. Spuštanje je pjesma. Na Dokozina plan brzo stižemo da još jednom pogledamo vrh na kojem smo bili. Prije tri godine mi je vrh odavde izgledao obrašten, toliko je planinara bilo na njemu. 

Dokozina plan, vidik na Šatorinu


Na Štirovači punimo boce vodom, koja izgleda djeluje. Svake godine kad dođem na te livade izgledaju mi sve manje, kao da smreka krade livadu. 


Kako je vama bilo?

Roza čufić, važan detalj na Velebitu!


Kad smo se skupili krećemo uz kratko zaustavljanje na Mrkvištu. Na Begovači nas čeka grupa s Kozjaka i tu nastaje prekid u komunikaciji.
Nema više.
Mi smo išli gore:
VU=2:10, DP=7,5km, VR=500m, T=SN

drifter_i @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.