Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, veljača 6, 2011
U listopadu prošle godine svečano je otvorena obnovljena "Ljubavna cestica" ("Vrijeme koje nismo proveli u ljubavi izgubljeno je vrijeme" ). Tridesetih godina prošlog stoljeća ing. Ante Premužić je projektirao šetnicu, koja je privukla mlade ljubavne parove ("Ljubav je ovisnost")  pa je tako i prozvana. Pogodili ste, to je Ante Premužić projektant planinarskog puta od Zavižana do Baških Oštarija. Prepoznaje se njegov "stazopis".

 

Ljubavna cestica




Premužićeva staza

Prospekt šetnice može se dobiti u TIC-u Crikvenica. Parkiralište ispod nadvožnjaka obilaznice je idealno mjesto za start. Na početku ulice braće Car je putokaz koji treba slijediti. Staza vodi padinom Sopaljske, pedesetak metara iznad ceste za Tribalj, s vidikom na potok Dubračinu i padinu brijega Kotor na suprotnoj južnoj strani. Do gradine Badanj je nešto više od 2 kilometra. S gradine je otvoren vidik na Vinodol od Triblja do Bribira i sve one stijene, koje čine granicu prema Gorskom kotaru, a izgledaju kao neprohodni bedem.



Gradina Badanj



Vidik na Grižane 



Ostaci zidova





Vidik na gradinu

Staza se postepeno penje do Vidikovca gdje se sve to vidi još ljepše. U nastavku staze je raskršće za Lokvicu i Kavranovu stenu. Svakako se treba popeti na vrh 301 mnv bez obzira na  "težak uspon". Upozorenje se odnosi na 150-200 metara staze kroz kamenjar. Ova dionica nije dio "Ljubavne cestice" ("Ljubav nema godine").



Na vidikovcu 



Raskršće za Lokvicu 



Ljubavna staza



Lokvica 



Za Kavranovu stenu



Kamenjar - težak uspon



Kavranova stena 301 mnv



Vidik na stjenovitu barijeru i brda u zaleđu

Na vrhu je veliki križ i otvoren vidik prema moru i otocima, Učki, brdima i planinama Gorskog kotara. Prema sjeverozapadu brdo se uzdiže do najvišeg vrha Kuk s 357 mnv, a na jugoistoku preko rasjeka i korita Dubračine je najviši vrh Drenin s 381 mnv. Na oba vrha vodi "Staza kuša i krša", ali to je jedan drugi izlet.



Staza vodi kroz šumu crnog bora

Istim putem se treba vratiti do raskršća za Lokvicu da bi nastavili kroz šumu crnog bora kojim je pošumljena Sopaljska. Staza izlazi na vrhu Basaričekove ulice, kojom se spuštamo do mjesta gdje smo započeli šetnju. Orijentir neka bude zvonik crkve Sv. Antona.

 

Zvonik crkve Sv. Antona

Ne idite sami na ljubavnu stazu ("Ljubav je rat i mir"), savjet je moje planinarke.
Dužina ove preporučene staze je oko 6 kilometara, visinskom razlikom od 300 metara i može se proći za 1:30-2:00.



Crkva UBD Marije i samostan



Glavni oltar



Jedan od vitraža



Kapitel kod ulaza

Vrijedno je posjetiti staru crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na lijevoj obali ušća Dubračine, s kamenim rebrima u svodu, s ikonom Marije i Isusom iz 14. st. na glavnom oltaru i s drvenim kipovima Sv. Antona i Sv. Pavla iz 17. st., a najstariji su kapiteli kod ulaza sačuvani iz predhodne još starije crkvice na Kotoru po kojoj je Crikvenica dobila ime.

drifter_i @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 3, 2010
Iz centra Bribira počinje uspon građenom stazom do vidikovca "Slipica" na 446 mnv. Uspon je kratak, ali strm, na putokazu piše 0:35, ali realno treba malo više. 


Bribir sa prilaznog puta


"Staza ljubica"

Vidik je na Senjski kanal i Velebit, otoke Krk, Cres i Lošinj, Učku u cijeloj dužini, Vinodolsku dolinu, a pod nogama nam je Bribir. Odsječene litice ili griže su kao granica mediteranske i kontinentalne klime,  vegetacijskih zona s kaduljom ili kušom i koviljem ili stipom na livadama i šumska zajednica hrasta medunca i crnog graba, uz makljen, drijen i šmriku je zadnja prema kontinentalnoj vegetaciji. 


Raskrsnica na litici

Staza kojom smo došli je jedan od pristupnih puteva "PP" do "Staze litica". Na raskrsnici čitamo da staza prema jugoistoku vodi do Zagona i Ledenica, a prema sjeverozapadu sve do Zebra i vidikovca "Mahavica" iznad Triblja, do planinarske kuće Kurin može se prema sjeveroistoku. 


Vidik na Sv. Juraj


Vidikovac "Slipica"


Bribir s vidikovca - zoom

Naš današnji cilj su, osim "Slipice", vidikovci "Kacalj", stijena s križem i "balkonom" na oko 500 mnv i stari granični bunker prema vidikovcu "Klamaruša", koji smo obišli prošli vikend. To nam se činilo vremenski ostvarivo, ali ... 


Staza litica

Dan je bio vedar, sunčan, ugodan za hodanje, malo je led škripio pod nogama da nas podsjeti na zimu. Staza je lagana, nema težih uspona i spuštanja. Posebno je zanimljiva bila stijena s križem i dograđenim "balkonom". 


Vidikovci su duž cijele staze


Stijena s križem


Stijena s križem i staza do "balkona"


Ričićko i Senjsko bilo pod snijegom




Vinodol s "balkona"


Vidik do Učke


Staza do "balkona"



Prilaz je malo otežan, zbog odrona. Kacalj na 511 mnv iznad mjesta Podskoči, je vidikovac kojem nije trebalo ništa dograđivati. Zaustavljali smo se gdje god je bio zanimljiv vidik i vrijeme je proletilo. Kratki su dani, moramo još do Bribira prije mraka, kalkuliramo i odlučili smo se za povratak. 






S vidikovca "Kacalj" do Osoršćice


Velebit i Senjski kanal


Zalaz je promijenio boje


Ekipica na "Slipici" uživa u zalazu

U rezervi smo imali silazak još jednim pristupnim putem do Kosavina, dobro građen široki put, ako nas stigne mrak. 
Na sam zalaz bili smo u Bribiru. Bunker će ostati za jedan drugi izlet.
Nalazniku štapova "Nepal" slijedi nagrada, zaboravljeni su kraj klupe prekoputa kioska !!!

drifter_i @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, prosinac 26, 2009
Jedna od vinodolskih šetnica, a ima ih za sada sedam, je "Staza litica" ili staza s oznakom 3. Dugačka je 29 km od Viništa iznad Klenovice do Zebra iznad Drivenika. Prolazi obroncima planinskog masiva Kapele i rubom griža iznad Vinodolske doline. Cijelom svojom dužinom staza predstavlja vidikovac, jer se kreće na visinama od 300 do 800 mnv. Na posebno atraktivnim mjestima postavljeni su i označeni vidikovci, "Gradina" blizu frankopanske  gradine Ledenice na 379 mnv, "Slipica" iznad Bribira na 446 mnv, "Kameni križ", "Kacalj" na 511 mnv, "Klamaruša" iznad Antova na 570 mnv, "Pridva" iznad Triblja na 573 mnv, te vrh Kozak na 669 mnv i travnati Zebar na 748 mnv. Staza se može proći u etapama. Uređeni su prilazni putevi, a od Antova čak ide uska asfaltna cesta do vidikovca "Pridva" i dalje u unutrašnjost visoravni. Ustvari cijeli kraj je isprepleten stazama i makadamskim šumskim putevima, rekao bih da je svaka kuća imala svoju stazu na liticu i dalje na visoravan. Mi smo tako izabrali jednu kojom smo se spustili prema Belgradu i došli na frankopansku gradinu. Ne nagovaram svakog na takvu avanturu, jer ti putevi se više ne održavaju.


Ostaci frankopanske gradine


Grižane, dominira crkva Sv. Martina


Raskrsnica na stazi litica


Staza prolazi rubom litica


Lovačka instalacija


Vidik na Učku


Prilazni put za Antovo


Putokaz


S vidikovca "Klamaruša"


Asfaltna cesta iz Antova s vidikovca "Pridva"


Brda Veliki i Mali Tić


Još jedan vidik


Poučni pano kod gradine Belgrad


Gradina Belgrad


Crkva Marije Snježne u Belgradu

Današnju etapu smo počeli u Grižanama odličnom kavom u "Frankopanu". Prilazni put u serpentinama izlazi na rub litice. Nastavili smo u smjeru sjeverozapad prema vidikovcu "Klamaruša" i dalje do vidikovca "Pridva". Sve je izvrsno označeno i markirano. Ta šetnja je trajala dva sata, a morali smo svako toliko stati i uživati u vidicima. Istim putem smo se i vratili, osim avanture do Belgrada. Dva sata u povratku i opet kava u istom kafiću. Auto nas je čekao na parkiralištu.
Dok smo se vozili prema Triblju i gledali prema liticama, činilo nam se nemoguće da postoji toliko puteva koji vode gore.

Mail-om sam dobio interesantan komentar na ovaj tekst i zato ga prenosim:

"Čitala sam opis vašeg putovanja od Grižana i natrag.  Jedan mali dio mi je poznat.
Naime, moja pokojna mama je rođena u Antovu, a školovala se u Blaškovićima. Ona mi je često znala pričati kako je sa svojom mamom preko brda nosila sol u Gorski Kotar, gdje su je prodavali kako bi došli do novaca.  Istim putem su se vraćali u Antovo.  Nekada je postojala dobra cesta, ali nisu imali ni konja ni mazge.  Kako se taj dio Primorja na taj naćin snalazio, to su i drugi tako putovali i zato ima više staza.  Vjerojatno i danas poneko odlazi tim putem preko brda u G. Kotar."

drifter_i @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.