Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, ožujak 26, 2011
Dabarske kukove neću nikad "osvojiti". Neke sam već više puta ispenjao, a neki su neosvojivi. Od prvog do zadnjeg, od najjužnijeg do najsjevernijeg, od Filipovog kuka do Bačić kuka čini se da su jako blizu. Kad se počneš penjati vidiš i osjetiš koliko su daleko. Možeš ih obuhvati sve jednim pogledom. S koje strane je pogled ljepši? Sa Šatorine, Lisca ili s Budakovog brda na sjeveru? Sa Sadikovca ili s Ljubičkog brda na jugu? Bočno, zapadno, s "morske" strane s Badnja, Butinovače ili Visibabe? Iz sredine s Kize? Iz kosa, istočno, s Jadičevca ili s Metle? Posjećujemo ih zimi i ljeti. Pratimo izlaz i zalaz. Koliko smo koraka napravili, kolike noći spavali u ovom kraju?



Totem za Toma - na Filopovom kuku



Filipov kuk sa staze, u daljini Veliki Sadikovac

Opet smo došli. Filipov kuk nas je izabrao. Najjužniji od kukova, visok ili nizak samo 1055 metara. Nastavak je ili početak Ljubičkog brda. Zaklonjen je višim, većim, dužim brdom i možda zato zanemaren, kao da je u autu. S njega se ne vidi more, samo potok i to Crni. Njegovim podnožjem prolazi Karolina. Visoka okomita stijena uz samu cestu privlači pažnju svakog planinara koji ide na Crni vrh ili Metlu. Ispod stijene počinje staza za Ljubičko brdo. Kroz divlju krašku prirodu uspinje se staza do stijene na kojoj je natpis "Filipov kuk - teže", pa se pitaš, ako je ovo bilo lako, kako je tek dalje. Nastavljamo tim putem.



Filipov kuk 1055 mnv



Početak je dobar



a zatim kao pauk



Filipova "glava"

Na vrhu smo te okomite stijene i vidimo natpis Filipov kuk. Žiga nema, a trebalo bi ga biti. "Matica" je prošle godine izdala novi dnevnik "Velebno" s tom kontrolnom točkom. Niz još viših stijena se nastavlja i markacija po njima. Penjemo se očekujući da je žig tu negdje. Nema nikakvog osiguranja, a ove stijene su samo za krakate. Na vrhu i kraju ove stvarno teže staze skoro sam se po bukvi spustio, pa stablo je markirano i na njemu piše "lakše".



Crni vrh s Filipovog kuka

Sa stijene Filipovog kuka vidjeli smo Crni vrh, vrlo blizu, Metlu i Sadikovac, a dole ponor Crnog potoka. Uspon na Ljubičko se sada čini lakšim.



"vrata"



Crni vrh pa sve do Visočice



Lakša staza



Šafrani



Grebenska staza



Još malo pa smo na vrhu

Nastavak uspona je kroz šumoviti krš, a staza nas zatim kroz "vrata" vodi na travnati greben. Za Ljubičko mi je to najljepša staza. Još pola sata do samog vrha. Božin kuk je sad "dole", a prema zapadu je najviši dabarski kuk od Karline plane.



Vidik na Metlu



Padina Ljubičkog brda i Božin kuk



Otvoreni vidici



Ljubičko brdo 1320 mnv



Kuk od Karline plane



Jadičevac s Ljubičkog brda

Na vrhu 1320 mnv je križ, koji se vidi s oštarijske visoravni. Uživamo u zavjetrini i biramo put za spuštanje. Jedan vodi preko Karline plane, kraj Medvjeđeg kuka, sajla je skinuta, na Prpić kosicu i cestu. Drugi se strmo spušta na Karolinu i ne preporučam ga za koljena. Treći smo prošli na gore. Četvrti je najlakši za uspon i biramo ga za spust. Treba se vratiti istim putem po grebenu i skrenuti desno prije "vrata". Staza ulazi u šumu i postepeno se spušta na Karolinu gdje izlazi i drugi strmi spust.
Očekujem da nas Bačić kuk uskoro izabere.

drifter_i @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 7, 2010


Cumulonimbusi u zaleđu

Na cesti od Karlobaga prema Baškim Oštarijama treba skrenuti za Ledenik. Asfaltnom cestom do zadnje kuće, jedine naseljene, u selu Budaci. Mate je obično negdje oko kuće, ima radionu na otvorenom. Staza počinje kraj lajavog psa. Uspinje se kamenjarom i makijom. Pogled ne može pobjeći od istaknute stijene Velinca, a vidik je otvoren prema moru i Pagu. Na budačkim livadama čuje se zvono stoke.



Vidik na Pag sa staze





Stijena Velinca



Urodica velebitska - Melampyrum velebiticum



Klifovi kroz koje prolazi staza



Vrh Velinca

Uspinjemo se očekujući da ćemo skrenuti desno od klifova, koji se čine neprohodni, zaobići ih i po grebenu nastaviti prema vrhu. Druga staza, koja od Dabarske kose ide Premužićkom, spaja se tu negdje gore. Prošli smo kroz uski usjek među liticama i našli se na  šumovitoj i pitomijoj uzvisini. Još deset minuta i na vrhu smo. Dva puta se oglasio Matin pas, dolazili su novi planinari.



Velinac 965 mnv 



Vidik s Velinca



Vidik prema Kizi



Ribarica i Cesarica



Karlobag

Teški, sivi oblaci polegli su na vrhove u zaleđu, ali je zato prema moru, jugozapadno i zapadno, vidljivost odlična. Svaka kuća u Karlobagu, Ribarici i Cesarici se jasno vidi, pa čak i u Pagu. Budakovo brdo u zaleđu proviruje preko nešto nižih planina. Kiza i Medvjeđi kuk prema istoku su kao crnobijela fotografija. Nema vjetra, izabrali smo, uz pomoć prognoze, pravi dan za ovaj uspon. Po buri se ne bi usudili. Stazom od Dabarske kose je 2:30, a nama je od auta u Budacima trebao jedan sat.



Povratak



Velinac iz Budaka

Kad smo sjeli u auto počelo je kapati. Krenuli smo na Dabarsku kosu odlučiti gdje ćemo dalje. Oblaci dolaze, prolaze i nestaju. Na Butinovači još nismo bili. Nije daleko, samo 0:45. Valjda nas neće kiša.



Češnjakasti luk - Allium scorodoprasum



Kuk Čelinac i Ravni Dabar



Dabarski kukovi prema sjeverozapadu



Kiza

Staza se blago uspinje, malo po livadi, pa kroz šumarak, do stijena pod vrhom. Vrh je kamena ravan, na koji dolazi put od Kize i drugi od Prpe. Najinteresantniji je vidik u Ravni Dabar i kuk Čelinac iznad planinarskog doma, nekadašnje škole.



Butinovača 1127 mnv



S vrha Butinovače



Bresina točkasta - Micromeria thymifolia

S vrha Butinovače pruža se vidik na sjeverne Dabarske kukove s dominantnim Bačić kukom i ostale kukove s Kizom prema istoku.
U novom dnevniku planinarskog puta "Velebno" Butinovača je kontrolna točka, zasluženo.

drifter_i @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 5, 2009
U carstvu poskoka

Stigli smo na Baške Oštarije da ostanemo do nedjelje, a bura dere i nosi oblake iz Like. Prema Pagu gledamo sunce, možda bi bilo bolje da smo na kupanju. Javljamo se Prpi da smo stigli. Pitamo za vrijeme. Kaže da je to tu normalno. Plan sam radio za stolom u idealnim uvjetima, karte, upute iz Poljaka, PC s prognozama vremena (najmanje tri), a sad sve naopako. Neke vrhove ne želimo penjati po lošem vremenu jer nemamo vidike i zato mjenjamo plan, ustvari radimo novi. Idemo do Ravnog Dabra, pa po dabrovima i dulibama na cestu do Kukalina. Dalje ćemo kako bog da, to tako ovdje prakticiraju. 

Planinarski dom Prpa


Prvi smo puta ovdje među kukovima. Fascinira taj niz kamenih vrhova. Kad smo bili na Kizi divio sam se tim stijenama i sa strahopoštovanjem mislio na penjanje po njima. Kad si ispod njih izgledaju opako. 

Kuk Čelina iznad Ravnog Dabra


Već tu u Ravnom Dabru kod doma, bivše škole, ispod kuka Čelina, osjećam napetost. Pitam Milu Prpića, domara, za put i tajming. Nisam očekivao ovoliko ljudi kod doma, a on mi objašnjava da je to godišnji susret raseljenog naroda ovog kraja. Tomljenovići, Došeni, Prpići, Devčići grle se i nazdravljaju.

Spomen ploča u Ravnom Dabru



 
Odlučili smo se za šetnju do Došen Dabra, doline okružene kukovima i brdima. Vide se ostaci života, šterna, gromače, stazice, voćke. Nastavljamo kružno do Bačić dulibe, duliba vjerojatno zato što nije zatvorena sa svih strana, nalazi se u podnožju kuka koji je jedan od naših ciljeva.
 
Bačić kuk iz Bačić dulibe


Bačić kuk je za planinara pojam, a sad sam tu. Vide se penjači-pauci. Nadam se da će se vrijeme popraviti, jer nema smisla ići na njega po ovakvom. Sladimo se malinama sve uz stazu. 

Ovu maču moraš slijediti


Uspon nas vodi na cestu koja povezuje Dabrove sa Štirovačom. Vraćamo se i očekujem Kukaline. Gledao sam slike, ali jednostavno ne vjeruješ da je ljudskim rukama probijena živa stijena, dva tunela kroz monolit. Iza Kukalina staza nas vraća u Ravni Dabar, a novoprobijenom cestom nastavljamo do Dabarske kose.

Tunel kroz Kukaline

 








Na Dabarskoj kosi odlučujemo se za Premužićevu stazu iako se vrijeme ne popravlja, dapače. Idemo na Visibabu. S nje je vidik na more s jedne i kukove s druge strane, ali ne danas. Na Visibabi je magla, a niski oblaci  lete prema moru nošeni jakom burom. Na vrhu kutija s otvorenim poklopcem bez žiga i upisne knjige,  kao da vrh nije spomena vrijedan. 

Visibaba 1160 mnv


Vidik s Visibabe na Pag


Žuti kuk, Kiza, Grabar i kuk od Karline plane iz Baških Oštarija


Dosta za prvi dan. Večernja šetnja do hotela "Velebno" i tamno velebitsko. Povratak u bungalov "Škrbina", nazvan po jednom od kukova, na spavanje.

Domaća atmosfera u domu


drifter_i @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 14, 2009
Od Karlobaga se uspinjemo zavojitom panoramskom cestom. Prošle godine nismo imali sreće s vremenom, a ovaj put nije bilo oblačka na Velebitu. 
Kubus
Kubus

Kod Kubusa treba obavezno stati. S vidikovca gledamo otoke od kojih je najbliži Pag. Kad se okreneš prema brdima prvo s lijeva je Basača, pa Badanj i naš cilj Kiza. 
Vidik na Pag
Vidik na Pag
Kiza
Kiza

Podijelili smo se u grupe. Grupe "A" i "B" će na Kizu, a oni koji mogu nastavit će na Ljubičko brdo, grupa "C" ili Seniorska foto sekcija će poučnom stazom "Terezijana" dugom četiri kilometra, a "odmetnici" ne znam ni da li oni znaju gdje će. Foto sekcija je imala tri zadatka, snimiti Kubus gdje je start, hotel "Velebno" gdje je cilj i najteži, ali i najljepši zadatak leptira na cvijetu. Kad su nas kasnije GSS-ovci pitali gdje smo bili, rekli smo da nas je bilo po svim brdima uokolo.
Putokaz
Putokaz

Priključili smo se grupi "A". Od Stupačinova oko 1:00 uspona i nađeš se među stijenama. Na Velebitu ima mjesto koje nazivaju "Kamena galerija", a meni i ovo tako izgleda. Uživao sam i snimao, a kako ću tek tamo. Skulpture na sve strane ili imam bujnu maštu. Na slikama se nešto od toga vidi, ali nedostaju dimenzije, naročito ona treća. 
Okamenjeni gušter
Okamenjeni gušter









Pod vršnom stijenom je "veliki odmor". Vade se sendviči, pijača, dnevnici, a skidaju mokre majce i košulje. Samo sam bacio ruksak i štapove i krenuo na stijenu. Trebaju sve četiri, ali nije naporno. 



Na vrhu kao da si u centru, a oko tebe niz Dabarskih kukova, s najbližim Žutim kukom, čak se i Kukaline vide, u daljini Šatorina, na drugu stranu Medvjeđi kuk, Ljubičko brdo, Veliki Sadikovac, prema moru Pag i još toliko ljepote da ti oči bježe na sve strane. Nisam gore došao prvi, ali sam sišao zadnji i bilo je prekratko. 
Kiza, na vrhu stijene 1274 mnv
Kiza, na vrhu stijene
Dabarski kukovi
Dabarski kukovi





Nisam stigao ni popiti, a već se kretalo natrag. U planu smo imali još Ljubičko brdo, a vremena malo. Pojurili smo za skupinom i dogodilo se da je mojoj planinarki iskočilo koljeno. Tako je nespretno stala u toj žurbi da je još s drugom cipelom lupila u prvu. Štapovi su je spasili od pada, ali koljeno je škljocnulo. Da bi uopće stajala morali smo mobilizirati nogu zavojima. Čekala nas je strmina, najteži dio staze. Oslobodio sam je ruksaka i malo po malo došli smo u podnožje uz podršku grupe "B". Do "Velebnog" je bilo ravno i uspjeli smo, ali Ljubičko je otpalo, ostati će za neki drugi put. 
Hotel Velebno
Hotel Velebno

Kod hotela ekipa GSS-ovaca. Imali su vježbu pa smo iskoristili priliku da liječnica, Nataša iz himalajske ekspedicije, izvrši prvi pregled. Gdje se sve nađu Riječani! Ništa nije slomljeno, ali kad dođemo doma treba na hitnu. Naprasno je prekinut jedan planinarski pohod. Opet stajemo kod Kubusa. Skupni snimak i izvještavanje gdje je ko bio. Odmetnici su osvojili Crni vrh, Metlu, Filipov kuk, zajednički s grupom "A" Ljubičko brdo, a foto sekcija je imala brojne snimke, koji se još pregledavaju. U Jurjevu je bila aklimatizacija uz kavu i pivu za finale.  
Sveti Juraj
Jurjevo

drifter_i @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.