Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, lipanj 18, 2011
Bačić kuk
Nakon tri godine izbor je ponovo pao na Bačić kuk. Dabarski kukovi su nepogriješiv odabir, a pogotovo najzapadniji i najviši među njima. Samo neko nevrijeme može pokvariti planove. Izabrao sam stazu koju još nismo penjali. Od Bačić dulibe ravno gore u stijene, "Brđina staza".



Kroz Kukaline



Početak "Brđine staze"



Tamo negdje se moramo popeti

Vremenski kratkom, s tehnički zahtjevnom dionicom "Prpana", pokazalo se najljepšom i najatraktivnijom stazom, jasno osim samog uspona na vrh. Kroz bukovu šumu smo se uspinjali oko 40 minuta (po slikama).



U podnožju stijena



Obelisk







Divokoze





Na strmini pod stijenama je sipar na kojem smo zastajali zbog vidika. Svaki korak mora biti odmjeren i siguran. Oko nas se uzdižu tornjevi i glatke stijene. Brzo nam je prošlo vrijeme do "Prpane". Nisam stigao ni reći da ću prvi ispitati metalne stepenice, sigurnosti radi, i usprkos natpisu na stijeni "OPREZ", penjanje je počelo. Stigao sam par snimaka napraviti i ostao sam zadnji. Dvije metalne stepenice i sajla na vrhu su dobro i sigurno rješenje za svladavanje usjeka kojim se ulazi u grotlo Bačić kuka.



"Prpana"



Još jedan pogled



U grotlu

Još jedan pogled unatrag, na kameni obelisk i zelenilo dulibe. Silazak u grotlo do velike gromade. Tu ostavljamo sve suvišno i slijedi završni uspon od 10-15 minuta. Jedna kratka sajla i klin jedino su osiguranje po stijeni. S vrha nismo imali vidik, oblaci su prelazili i zatvarali. Silazak je bio lakši, bar se meni tako činilo.



Travnato Prikinuto brdo



Stijene pod vrhom



Bačić kuk 1304 mnv, nema mjesta za sve



Kad Pjer priča o klopi treba staviti barbajol

U podnožju odlučujemo se za povratak drugim putem, preko Ripinovca, važnog raskršća za Budakovo brdo, Premužićevu stazu i Bačić dulibu. Ovom stazom do auta smo došli za 1:10 od grotla. U Bačić dulibi srećemo Ivana vlasnika "Kate", planinarske kuće. Kaže da smo bili na Samogredu, njihov stari naziv za Bačić kuk. Sjećamo se prošlogodišnjeg susreta. Priča o svadbi sina i proslavi ovdje u dulibi. Mi smo tada tražili degeniju. Pokošen travnjak, renovirane starine, nove drvene kuće, život se vraća u Dulibu.



Gore smo bili



Lukovičavi ljiljan - Lilium bulbiferum



Planinarska kuća "Ana"



Kod planinarske kuće "Kata"

Odmor i marenda. Predlažem popodnevni program, posjet špilji Samograd u Perušiću.

Samograd i Medina špilja
15 kilometara od Gospića u pravcu Perušića je pećinski park Grabovača. Ne bi ni znao za špilju Samograd da nisam imao dnevnik "Špiljama lijepe naše". Tako sam i došao do informacija o špiljama, pećinama i jamama na brdu Grabovača, u čijem se podnožju nalazi Perušić. Do sada sam posjetio desetak špilja i divio se njihovim speleotemama, a ova mi je bila nepoznata.







Špiljski ljudi







Špiljski nakit









Ljudski tragovi plavom bojom



Nakon prvih par metara počinje svjetlucanje po saljevima i stalagmitima bijele boje. U nastavku kamenice, kaskade, balkon u bojama otopljenih minerala, najčešće smeđe, rijetko zelene i bijele, karakteristično za ovu špilju. Špiljski biseri nastali igrom kristala. Provlačimo se kroz uski prolaz ispod mosta, čak dva sigasta mosta su poznata u Samogradu. Nakon jednog sata vodič, entuzijast, predlaže posjet još jednoj, Medinoj špilji.



Ulaz u Medinu špilju




Desetak minuta dalje ulazimo u jednu manju, ništa manje interesantnu. Sige bijele i smeđe boje u jakim kontrastima i preljevi zlatne boje, koje nisam nigdje do sada vidio.



Zlatni preljevi










Temperatura u špiljama je bila 14 stupnjeva, idealna za posjetu u ljetno doba. Još je prirodne i kulturne baštine u općini Perušić, izvor Like, Kosinjski most, Pisani kamen, Perušićka kula, stijena Kalić. Ulazimo na autocestu kod Perušića i jurimo doma puni dojmova.

drifter_i @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 14, 2010
Svaki dan sam provjeravao prognozu, tako i ovaj četvrtak. Vidi se malo poboljšanje u petak. Animiram ekipu. Kandidata ima, ali nažalost radni je dan, a u subotu i nedjelju je ponovo pogoršanje. Period cvatnje degenije je petnaestak dana i sad treba iskoristiti trenutak ili čekati slijedeću godinu. 


Nekad lječilište Andrije Štampara




Škriplin - Polyporus squamosus ( jestiv kad je mlad)

Krenuli smo u petak od Dabarske kose Premužićevom stazom prema odvojku za Bačić kuk. Na raskršću Ripinovac skrećemo prema Budakovom brdu. Oblaci su još na svim okolnim vrhovima.


Bačić kuk lijevo i Prikinuto brdo desno


Pag i otoci


Bačić kuk


Ekipica na Budakovom brdu 1318 mnv


Žigljen na Pagu


Paški zaljev

Na travnatom prijevoju Soline počelo se rasčišćavati, pa se ukazao Bačić kuk, Prikinuto brdo i greben Budakovog brda. Raspoloženje na visini. Ispod tamnih oblaka provirio je Pag. Što smo se više penjali oblaka je bilo manje. Na hrptu Budakovog predivan prizor. Vidi se Veliki Kozjak, Šatorina, a ispred njih Lisac i Laktin vrh. Prema jugoistoku Dabarski kukovi od Bačića do Kize. Na moru Pag, Vir, čak i Lošinj se vidi. U povratku planiramo od Ripinovca stazom prema Bačić dulibi. Tu dionicu još nismo prolazili. Prošle godine kad smo bili u Bačić dulibi nismo znali za dvije nove planinarske kuće Anu i Katu. Sad je prilika za obilazak.


Bačić kuk iz Bačić dulibe




Planinarska kuća Kata


Planinarska kuća Ana




Cesta kroz Kukaline






Ravni Dabar i kuk Čelinac

Susrećemo dvije obitelji Došen, malo i veliko, svi u poslu. Uređuju se kuće za sezonu, koja je već počela. Za prvi maj bilo je stotinjak alpinista u dulibi. Koja je gužva tek bila na stijeni Bačić kuka?!
Od Bačić dulibe nastavljamo cestom da bi vidjeli i prošli kroz Kukaline. 4 kilometra cesta prolazi usječena kroz Dabarske kukove iznad Došen Dabra i Ravnog Dabra, kroz handmade tunele ispod kuka Kukaline, da bi se na Dabarskoj kosi sastala s Premužićkom.
Hodali smo prekrasnim krajem, popeli se na Budakovo brdo po lijepom vremenu s dalekim vidicima, upoznali marljive Došen ljude porijeklom iz Dabrova, vidjeli dvije nove planinarske i nekoliko obnovljenih kuća i pronašli degeniju, endemsku vrstu, koja raste samo kod nas. Dan koji ćemo upamtiti.


Velebitska degenija


Degenia velebitica



"Niska trajnica (stabljika do 10 cm visoka); listovi linealno lancetasti, srebrnastobijeli; komuščice jajolike, pri vrhu stisnute, gusto dlakave; planinska tičila (Velebit). Velebitska degenija – Degenia velebitica (Deg.) Hay. " (prof. dr. sc. Radovan Domac).
Ime je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu, koji ju je otkrio. Brzopleto je svrstao degeniju u  krivi rod, a konačno je August Edler von Hayek, jedan od naboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.


Degenija s Velog vrha iznad Tomišine drage

Pronađena je na tri utvrđena lokaliteta, Kapela, srednji Velebit i južni Velebit. Na stazi degenije od Kozice do Sibinja smo bili prije mjesec i pol dana i to je površinom najveći lokalitet. Lokalitet na srednjem Velebitu je najmanji površinom i brojem primjeraka.


Ekipica koja je "otkrila" degeniju

Ova ekipa je našla degeniju na dva lokaliteta. Preostala je još Šugarska duliba, planirat ćemo to iduće godine.

drifter_i @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 5, 2009
U carstvu poskoka

Stigli smo na Baške Oštarije da ostanemo do nedjelje, a bura dere i nosi oblake iz Like. Prema Pagu gledamo sunce, možda bi bilo bolje da smo na kupanju. Javljamo se Prpi da smo stigli. Pitamo za vrijeme. Kaže da je to tu normalno. Plan sam radio za stolom u idealnim uvjetima, karte, upute iz Poljaka, PC s prognozama vremena (najmanje tri), a sad sve naopako. Neke vrhove ne želimo penjati po lošem vremenu jer nemamo vidike i zato mjenjamo plan, ustvari radimo novi. Idemo do Ravnog Dabra, pa po dabrovima i dulibama na cestu do Kukalina. Dalje ćemo kako bog da, to tako ovdje prakticiraju. 

Planinarski dom Prpa


Prvi smo puta ovdje među kukovima. Fascinira taj niz kamenih vrhova. Kad smo bili na Kizi divio sam se tim stijenama i sa strahopoštovanjem mislio na penjanje po njima. Kad si ispod njih izgledaju opako. 

Kuk Čelina iznad Ravnog Dabra


Već tu u Ravnom Dabru kod doma, bivše škole, ispod kuka Čelina, osjećam napetost. Pitam Milu Prpića, domara, za put i tajming. Nisam očekivao ovoliko ljudi kod doma, a on mi objašnjava da je to godišnji susret raseljenog naroda ovog kraja. Tomljenovići, Došeni, Prpići, Devčići grle se i nazdravljaju.

Spomen ploča u Ravnom Dabru



 
Odlučili smo se za šetnju do Došen Dabra, doline okružene kukovima i brdima. Vide se ostaci života, šterna, gromače, stazice, voćke. Nastavljamo kružno do Bačić dulibe, duliba vjerojatno zato što nije zatvorena sa svih strana, nalazi se u podnožju kuka koji je jedan od naših ciljeva.
 
Bačić kuk iz Bačić dulibe


Bačić kuk je za planinara pojam, a sad sam tu. Vide se penjači-pauci. Nadam se da će se vrijeme popraviti, jer nema smisla ići na njega po ovakvom. Sladimo se malinama sve uz stazu. 

Ovu maču moraš slijediti


Uspon nas vodi na cestu koja povezuje Dabrove sa Štirovačom. Vraćamo se i očekujem Kukaline. Gledao sam slike, ali jednostavno ne vjeruješ da je ljudskim rukama probijena živa stijena, dva tunela kroz monolit. Iza Kukalina staza nas vraća u Ravni Dabar, a novoprobijenom cestom nastavljamo do Dabarske kose.

Tunel kroz Kukaline

 








Na Dabarskoj kosi odlučujemo se za Premužićevu stazu iako se vrijeme ne popravlja, dapače. Idemo na Visibabu. S nje je vidik na more s jedne i kukove s druge strane, ali ne danas. Na Visibabi je magla, a niski oblaci  lete prema moru nošeni jakom burom. Na vrhu kutija s otvorenim poklopcem bez žiga i upisne knjige,  kao da vrh nije spomena vrijedan. 

Visibaba 1160 mnv


Vidik s Visibabe na Pag


Žuti kuk, Kiza, Grabar i kuk od Karline plane iz Baških Oštarija


Dosta za prvi dan. Večernja šetnja do hotela "Velebno" i tamno velebitsko. Povratak u bungalov "Škrbina", nazvan po jednom od kukova, na spavanje.

Domaća atmosfera u domu


drifter_i @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.