Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, rujan 4, 2011
O Dinari je puno toga napisano i rečeno (HPS). Neću ništa novo pokazati ni na slikama. Koristili smo postojeće informacije. Nije nam prvi put, ali i da je, znam da je od Brezovca uspon 3 sata. Znam da je Dinara bez vode, bez hlada, gola, izložena suncu i vjetru. Znam da je do Glavaša spuštanje 4 sata, a visinska razlika 1280 metara.



"Dinara express 2" 



Badanj 1281 mnv



Sutrašnji cilj



Stjenovite linije

Izabrali smo najlakšu turu. Kombijem "Dinara express 2" od Guga do planinarske kuće na Brezovcu. Brdska cesta nije za gradske limuzine. Najdosadniju dionicu od Guga do livada Brezovca smo na taj naćin "preskočili". Nakon kratkog odmora, bez prtljage, popeli smo se na Badanj. Sat gore i sat natrag. Osjetili smo Dinaru, boje, mirise, gdje je Sinjal, Kijevski Bat, Promina, Peručko jezero, Svilaja, Crnopac, a gdje smo mi.



Glad je vrag



Noćno druženje



Susret s prijateljem

Zapaljeni roštilj je već čekao, pivo se hladilo u bunarskoj vodi, planinarski doživljaji uz vatru i zvjezdano nebo. Uz tapkanje puhova u potkrovlju i daleko zavijanje utonuo sam u san.



Ekipa je kompaktna



Sklad kamene galerije







Mali odmor



Jutro između Dulera i Samara



U 6 nije trebalo nikoga buditi. Jutro tiho, vedro, toplo. Predlagao sam dvije grupe, da se ne čekamo, već da u startu sporiji krenu ranije. Nitko ne ostaje, svi kreću. Do vrha se kolona razvukla. Petnaestak minuta je bila razlika. Zanemarivo.



Još malo



Uspomena





Sinjal 1831 mnv



Bila jednom kleka



Još jedan pogled na vrh

Preko granice diže se oblak dima, a i ovdje na samom vrhu su ostaci izgorene kleke. Grupna i pojedinačne na vrhu Hrvatske za uspomenu, naravno i žig. Pozdrav prijateljima u Jadranovu, blago njima u moru. Dan za uživanje (kako nam je bilo 2008.). Jedino nam vrućina na silasku može pokvariti doživljaj. Do Martinove košare na Torinama je bilo podnošljivo toplo. Sakrili smo se pod krov skloništa, jedini hlad na daleko. Očekivao sam povjetarac iz pravca Uništa, a dočekao nas je fen iz Glavaša. Još 1:30 je trebalo izdržati do kontejnera u Glavašu i osvježenja bunarskom vodom u hladovini.



Spuštanje



Torine i Martinova košara



Administracija u hladu skloništa



Ispred Martinove košare



Polovica puta



Planinarska kuća Glavaš

10 pari koljena je izdržalo, samo jedan žulj, tekućine je bilo dovoljno. Trebalo je još doći u Guge. Usta su mi bila suha da nisam mogao govoriti. Gdje naći izvor piva i radlera. Morali smo se vratiti u pakao Knina.



Brrrrrrrrrrrrrrr

Kad sam u lipnju predlagao Dinaru, srpanj i kolovoz su otpali kao pretopli. Početak rujna nam se činio pogodan. Da li smo trebali odgoditi?

drifter_i @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 8, 2009
Četvrti dan na Baškim Oštarijama

Izgleda da je bura otjerala sve oblake iz Like. Opet je taj dan. Nema dileme, idemo na Ljubičko brdo. To je bilo u planu prvi dan, ali ... 

Hotel Velebno, u pozadini Ljubičko brdo


Prilazne puteve smo snimili. Izabrali smo teži put za gore, a lakšim ćemo dolje. Nekoliko staza vodi na Ljubičko brdo, jedna od Stupačinova kraj izvora Kamenica u podnožju Kize, a zatim kraj Medvjeđeg kuka na vrh. Mi smo izabrali jugoistočni grebenski put, a u povratku travnatim djelom grebena i desnim blažim spustom kroz bukovu šumu na Karolinsku cestu. Osim ovih ima još strma staza kroz šumu, a počinje/završava na istom mjestu gdje smo se mi spustili.

Putokaz na Karolini za Ljubičko brdo


Dužni smo ostali Ljubičkom brdu još kad smo bili na Kizi. Na spuštanju s Kize koljeno moje planinarke je iskočilo, a trebali smo se popeti i na to brdo. Prošlo je nešto manje od dva mjeseca i sad to nadoknađujemo. Ortoped je preporučio hodanje kao terapiju, ali bez pretjerivanja. Toga se i drži, pored masti od gaveza, hladnih gelova i bandaže.
 
Planinarski dom "Vila Velebita"


Svratili smo do planinarskog doma "Vila Velebita" da se pozdravimo s domarkom iz Gospića.
 
Sova (Bubo bubo) na Filipovom kuku

Stijena Filipovog kuka


Crkva je startna pozicija. Makadamom do drugog raskršća, onog za Filipov kuk. Sve podsjeća na Bijele stijene, kao da smo tamo zalutali, flora, stijene, čak nam se i staza čini poznata s preprekama, srušenim stablima. Tako sve do izlaza iz šume, oko jedan sat. Ovo je grebenska staza, zato smo je i odabrali. Travnata padina s vidicima. Sad više ne trebaju marke. Hodaš kuda ti se sviđa. Cijela oštarijska dolina je pred nama. Vidi se koliko su šumoviti Metla, Oštri Kozjak i Crni vrh. Veliki Sadikovac i naročito vrhovi južnog Velebita su malo "mutni", naročito lička strana. Ljubičko brdo je jugoistočna granica kukova, Budakovo brdo je sjeverozapadna i oba su travnata, a Dabarski kukovi između njih su šiljasti i stjenoviti. Najbliži nam je Božin kuk i već spomenuti Medvjeđi kuk, oni niži se ne vide.

Metla, Oštri Kozjak i Crni vrh s Ljubičkog grebena

Veliki Sadikovac i oštarijska dolina s Ljubičkog brda

Greben Ljubičkog brda

Božin kuk s Ljubičkog brda

Križ na vrhu Ljubičkog brda 1320 mnv

Greben Ljubičkog brda





Žuti kuk


Nakon ručka mali odmor. Badanj smo ostavili za šetnju pred zalaz. Idemo stazom u pravcu Stupačinova odnosno prema Kizi. Prije skretanja za Premužićevu stazu lijevo počinje uspon.
 
Badanj

Badanj 1164 mnv i kukovi u pozadini


Još malo pa smo u hladu. Badanj je beznačajan vrh što se tiče visine i uspona, ali s njega je dobar vidik na jugoistočnu skupinu kukova, Žuti, Kiza, Grabar, kuk od Karline plane, Medvjeđi i Božin kuk.
 
Žuti, Kiza i Grabar

Basača i Pag u pozadini

Oštarijska dolina


Oštarijska dolina je sva otvorena, vidi se Basača, a preko nje i Pag. Stazom preko vrha dolazimo do Prpić vrška. Tu čekamo zalaz. Lagano se spuštamo prema Prpić polju i bungalovima.

Zalaz

Crna čemerika - Veratrum nigrum (otrovna)

Život na Velebitu

 
Četiri dana smo bili u carstvu poskoka, a nismo vidjeli ni jednu zmijicu. Dnevno smo prelazili dvadesetak i više kilometara. Nagledali smo se pejsaža. Snimili masu slikica. Pun dnevnik pečata. Upoznali jedan od najljepših dijelova Velebita. Ostalo je još puno destinacija za hodanje i penjanje. Samo da je bilo više vremena. Na buru se ne možemo žaliti, jer ona je tu uobičajena. Jedino je naoblaka smetala, ali vratit ćemo se opet.

Naš domaćin Vlado Prpić


drifter_i @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 27, 2008
Već se duže vrijeme spremamo na Dinaru. Najviša planina u Hrvatskoj, čitamo i slušamo sve najljepše. Namjeravamo kolima do Knina, negdje prespavati i penjati se drugi dan od Glavaša. Povratak istim putem zbog prijevoznog sredstva.. Preporučaju nam da ne idemo usred ljeta zbog vrućine, ne po nevremenu jer se nemaš gdje skloniti, ne zimi zbog leda itd. Iz tih razloga odgađali smo planinarenje nekoliko puta. I onda se ukazala prilika. Priključili smo se grupi koja ide autobusom na dva dana sa spavanjem u Brezovcu.
Autobus nas je trebao iskrcati u Glavašu, ali nije mogao skrenuti na sporednu cestu kod Kijeva, zbog iskopanog kanala. Brza promjena plana i odlučujemo se za Guge. Podijelili smo se u dvije grupe. 

Dinara express

Jedna s Dinara-Expresom do planinarskog doma Brezovac. Njima se plan i nije promijenio. Druga grupa do istog cilja, ali pješke. 




Staza na nekoliko mjesta presijeca makadamsku cestu, a dijelom i ide cestom. Za gradske automobile nije preporučljiva, iako su neki došli do "parkirališta" Suho polje, koje se nalazi na pola puta do Brezovca. Satima smo hodali, kratko se odmarajući i osvrćući se da vidimo gdje smo. a bura umjesto da nas gura uzbrdo gurala nas je nizbrdo i otežavala nam uspon. 

Badanj

na vrhu Badnja

Gledam Badanj ispred nas, vrh od 1281 metar, i pitam se hoću li moći. Obilazimo ga i susrećemo ono čudno vozilo. Na Sahara rally-ju bi sigurno došao do cilja. Vozač nas tješi da smo blizu. Kad smo se zavrtili oko Badnja ugledali smo stazu i nekoliko naših iz prve grupe u povratku s vrha. Ostavljamo ruksake u "garderobi" i penjemo se na Badanj buri usprkos. Na vrhu smo zadnji toga dana. Sad još do planinarskog doma, maneštre, pijače i kreveta. 

planinarski dom Brezovac

U prebukiranom domu raspodjela ležaja i pokrivača. Nama je pripao pod, zasluženo, pa došli smo zadnji. Tad mi je sve prijalo, sve je bilo dobro pa zvalo se to i krumpir gulaš. Nije se puno feštalo, svi smo znali što nas čeka sutra. Gazdin pas se uvlačio čas u jednu sobu čas u drugu, ni njemu se nije htjelo van. Nisam ni trepnuo, bar mi se tako činilo, a već je trebalo ustati. Bez obzira na gužvu i neorganiziranost, dom u Brezovcu je ostao u lijepom sijećanju. Pokret je bio dogovoren za 8:00. Opet su se formirale dvije grupe. Svi idemo gore, ali jedna se vraća u dom i autobus rally-jem se spušta u Guge. Ta grupa će krenuti nešto kasnije, a mi se od vrha spuštamo u Glavaš. 

Sinjal

Vrijeme se pokvarilo, oblaci su pokrili vrh, puše, zahladilo je, 0 stupnjeva. Za 2:45 stižemo na Sinjal, super. Vidljivost nula. Na vrhu se treba slikati da sve bude vjerodostojno. Ovaj žig je ključan u mnogim planinarskim dnevnicima, ali obavezno uz sliku. Brzo smo to obavili iako su mi se baterije fotoaparata ohladile i ispraznile. Na to smo bili spremni i sve je odradio drugi aparat. 

vidik sa Sinjala taj dan

Dok se spuštamo već planiramo slijedeći pohod na Sinjal, jer ono što se sada vidi, Peručko jezero i more, mora biti još ljepše po lijepom vremenu. Ovaj put do Glavaša čini nam se ljepši i njime bi trebalo doći. 

planinarsko sklonište Martinova košara

Kod skloništa Martinova košara je odmor uz marendu, a ima svega čak i Zdenkine rapske torte. 

putokaz

domaća ekipa

pečina na obronku Pekasove drage

Glavaš

Kad smo ugledali kulu bili smo blizu i tada dobijemo poruku da nas prijevoz neće čekati u Glavašu. Moramo produžiti do Kijeva. U Glavašu otvaramo plavi kontejner, novo planinarsko sklonište sa šest ležajeva. Otisnuli smo zadnji žig na tom pohodu. Sad nas još čeka 8 km asfalta do Kijeva. Pokušavamo dogovoriti bilo kakav prijevoz. Tvrda podloga i zadnja dionica, to nam je bio najgori dio puta, nakon spuštanja s 1831 na 600 metara u Glavašu. Na pola puta stopirali smo jedan lokalni BMW. Čovjek pun razumijevanja i sam planinar prevezao nas je u dvije ture do glavne ceste. Možemo se pohvaliti da smo Dinaru propješačili od Guga do Glavaša pa još skoro do Kijeva, a to znači po cijeloj dužini, oko 20+5 kilometara, i to sve zbog jednog iskopanog kanala.
drifter_i @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.