Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
petak, svibanj 14, 2010
Svaki dan sam provjeravao prognozu, tako i ovaj četvrtak. Vidi se malo poboljšanje u petak. Animiram ekipu. Kandidata ima, ali nažalost radni je dan, a u subotu i nedjelju je ponovo pogoršanje. Period cvatnje degenije je petnaestak dana i sad treba iskoristiti trenutak ili čekati slijedeću godinu. 


Nekad lječilište Andrije Štampara




Škriplin - Polyporus squamosus ( jestiv kad je mlad)

Krenuli smo u petak od Dabarske kose Premužićevom stazom prema odvojku za Bačić kuk. Na raskršću Ripinovac skrećemo prema Budakovom brdu. Oblaci su još na svim okolnim vrhovima.


Bačić kuk lijevo i Prikinuto brdo desno


Pag i otoci


Bačić kuk


Ekipica na Budakovom brdu 1318 mnv


Žigljen na Pagu


Paški zaljev

Na travnatom prijevoju Soline počelo se rasčišćavati, pa se ukazao Bačić kuk, Prikinuto brdo i greben Budakovog brda. Raspoloženje na visini. Ispod tamnih oblaka provirio je Pag. Što smo se više penjali oblaka je bilo manje. Na hrptu Budakovog predivan prizor. Vidi se Veliki Kozjak, Šatorina, a ispred njih Lisac i Laktin vrh. Prema jugoistoku Dabarski kukovi od Bačića do Kize. Na moru Pag, Vir, čak i Lošinj se vidi. U povratku planiramo od Ripinovca stazom prema Bačić dulibi. Tu dionicu još nismo prolazili. Prošle godine kad smo bili u Bačić dulibi nismo znali za dvije nove planinarske kuće Anu i Katu. Sad je prilika za obilazak.


Bačić kuk iz Bačić dulibe




Planinarska kuća Kata


Planinarska kuća Ana




Cesta kroz Kukaline






Ravni Dabar i kuk Čelinac

Susrećemo dvije obitelji Došen, malo i veliko, svi u poslu. Uređuju se kuće za sezonu, koja je već počela. Za prvi maj bilo je stotinjak alpinista u dulibi. Koja je gužva tek bila na stijeni Bačić kuka?!
Od Bačić dulibe nastavljamo cestom da bi vidjeli i prošli kroz Kukaline. 4 kilometra cesta prolazi usječena kroz Dabarske kukove iznad Došen Dabra i Ravnog Dabra, kroz handmade tunele ispod kuka Kukaline, da bi se na Dabarskoj kosi sastala s Premužićkom.
Hodali smo prekrasnim krajem, popeli se na Budakovo brdo po lijepom vremenu s dalekim vidicima, upoznali marljive Došen ljude porijeklom iz Dabrova, vidjeli dvije nove planinarske i nekoliko obnovljenih kuća i pronašli degeniju, endemsku vrstu, koja raste samo kod nas. Dan koji ćemo upamtiti.


Velebitska degenija


Degenia velebitica



"Niska trajnica (stabljika do 10 cm visoka); listovi linealno lancetasti, srebrnastobijeli; komuščice jajolike, pri vrhu stisnute, gusto dlakave; planinska tičila (Velebit). Velebitska degenija – Degenia velebitica (Deg.) Hay. " (prof. dr. sc. Radovan Domac).
Ime je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu, koji ju je otkrio. Brzopleto je svrstao degeniju u  krivi rod, a konačno je August Edler von Hayek, jedan od naboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.


Degenija s Velog vrha iznad Tomišine drage

Pronađena je na tri utvrđena lokaliteta, Kapela, srednji Velebit i južni Velebit. Na stazi degenije od Kozice do Sibinja smo bili prije mjesec i pol dana i to je površinom najveći lokalitet. Lokalitet na srednjem Velebitu je najmanji površinom i brojem primjeraka.


Ekipica koja je "otkrila" degeniju

Ova ekipa je našla degeniju na dva lokaliteta. Preostala je još Šugarska duliba, planirat ćemo to iduće godine.

drifter_i @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 7, 2009
Došao je taj dan

Kroz prozor bungalova vidi se vedro nebo, a i bura ne šuška kao prošlih dana. Takav dan volim. Lakše se ustaje. 

Vidik s Dabarske kose


Na Dabarskoj kosi bistar vidik na Pag. Premužićevom stazom, sad već poznatom dionicom, trebali bi naići na skretanje za Bačić kosu. Pola sata do skretanja za Visibabu i još pola do našeg raskršća. Na prijevoju iznenadila me ruševina katnice, vidi se dobro građene u svoje doba. Na ovakvoj vjetrometini sagraditi kuću, mora da ima neki valjani razlog. Kod Prpe saznajemo da se radi o jednom od napuštenih lječilišta Andrije Štampara, znanstvenika, specijalista higijene i socijalne medicine. 

Napušteno lječilište na Bačić kosi


Putokaz nas vodi šumskom stazom prema Ripištu, raskršću puteva za Budakovo brdo i Skorpovac te Bačić kuk i Bačić dulibu. Sad smo blizu. Naš prvi cilj je stjenoviti kuk, ustvari skup monolitnih kamenih kukova. 


Stijene u krateru Bačić kuka


Penjemo se i ulazimo u krater s dolcem u sredini. Divlje. Tu počinje uspon na vršnu stijenu. Natpis upućuje na vidikovac desno i to ćemo kasnije. 

Upozorenje!


Trebalo nam je više od 0:15 veranja do vrha. Ima i komad sajle. Desetak metara grebena s kojeg se vidi sve.
 
Vidik s Bačić kuka na Soline i Budakovo brdo

Staza na vrh Bačić kuka


Prema Bačić dulibi provalija od par sto metara. Nije teško prepoznati Šatorinu. Pag i more su preko Prikinutog brda. Zeleni i obli Budak prema zapadu. Ni jednu sliku nisam napravio prema drugim kukovima jer su bili prema suncu, a toliko smo ga čekali. Ovo je sigurno najviši od Dabarskih kukova, a najljepši, moći ću reći kad više njih prođem.
 
Vrh Bačić kuka


Metalna kutija na vrhu je bez poklopca, komadići papira i polomljena kemijska. Da li treba komentar.



Silazak je teži. Vidikovac kroz usjek je na Bačić dulibu, ali najinteresantniji je kameni stup kao obelisk, kojem ne vidiš bazu jer je stotinjak metara niže. Ovuda vodi sajla i metalne stepenice u dubinu, u podnožje Bačić kuka, u Bačić dulibu. 

Vidikovac na Bačić dulibu

Obelisk

Još jedan snimak kroz usjek 


Vraćamo se do Ripišta (Ripinovac) i idemo desno na Budakovo brdo. Na prijevoju Soline počinju livade. Jedna nemarkirana staza vodi na Prikinuti vrh, a u suprotnom pravcu počinje grebenska staza na naš cilj. Preko sedla putokaz je za Premužićevu stazu. Bila bi to prekrasna staza koja bi od Dabarske kose grebenom Visibabe i Prikinutog brda vodila na vrh Budakovog brda. Djelomično je već markirana. Vidici s ovih nižih vrhova nisu ništa lošiji, jer bi staza vodila  livadama.
 
Škriplin - Polyporus squamosus
jestiv više puta kad je mlad


Prijevoj Soline


Od Solina lagan je uspon do vršnog grebena Budaka, koji je dug oko 1 km. Negdje oko Solina je stanište velebitske degenije. Cvijeta u svibnju, ali zato sada ima planinske čuvarkuće, otrovnog žutog jedića, strogo zaštićene bresine, primorske, hrvatske ili dalmatinske, ne znam koje.
 
Otrovni jedić - Aconitum anthora

Vidik na Bačić kuk s Budakovog brda

Prikinuto brdo


Ovdje ne moraš paziti ni lijevo ni desno gdje staješ, nema provalije. Sve je pitomije, kontrast u odnosu na Bačić kuk. Dva susjedna vrha slične visine, a potpuno različita. Nezaboravno. To sam dugo čekao i nisam se razočarao. Vidik na Paški zaljev, grad Pag, najviši vrh Paga Sveti Vid, Zrče, Staru i Novu Novalju i sve do Luna, bijeli otok okružen plavim. 

Vrh Budakovog brda

Šatorina s Budakovog brda

Greben Budakovog brda


Vraćamo se na Soline i skrećemo prema Premužićki. Za manje od pola sata smo, spuštanjem kroz šumu, na prepoznatljivoj stazi. Opet mi pada ideja, koja sigurno nije nova, obilježiti dionice Premužićeve staze na svakih 10 ili čak 5 km, tada bi i vremenska orijentacija bila jednostavnija. Sad već ima raznih uređaja, pedometar, GPS, kojima bi se to jednostavno izmjerilo i obilježilo. 

Vidik na Pag


Do raskršća za Bačić kuk, na kojem smo jutros skrenuli, trebalo nam je pola sata. Znači do Dabarske kose nam treba još jedan sat.

drifter_i @ 08:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.