Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, svibanj 7, 2011
Na Planinu od mora
Pitao me prijatelj zašto idemo u Šugarsku kad imamo žig. Šugarska duliba je sjecište planinarskih puteva. Od Baških Oštarija prema Stapu vodi VPP u dvije varijante, a od mora se dvije staze penju na Planinu s usponom od nule do 1200 mnv. Izazov koji je nas motivirao je degenija, koja cvate u ovo doba. Izabrali smo stazu od Lukovog.



Oznaka na magistrali



Treba se popeti preko ovih brda

Na betonskom stupu je oznaka početka staze. Natpis na stupu stoji već jako dugo i zato moram komentirati podatak o 4 sata uspona. Po Smerkeu je 4:30 do kontejnera, po Poljaku je 4-5 sati, po Čaplaru je 4 sata. Na planinarskom forumu informacija o 5:30, a od poznanika 5:00. Mi smo sa odmorima i marendom trebali 5:45. Pitam se za koga piše 4 sata. možda za trickera, za Brajkovića. Spuštali smo se 4:00 neto i mislim da se ne može na gore postići slično vrijeme. Realnije bi bilo da na stupu piše 5 sati.



Premužićeva staza



Na svakom koraku vidikovac



Postepeno se uspinjemo



Dan je bio bez vjetra, vedar, po nekima pretoplo. Meni je sve odgovaralo, biometeorološke prilike idealne, vidljivost jako dobra, na svakoj fotografiji puno boja i kontrasta, priroda je dala sve od sebe, čak je i kamenjar bio zelen, more kao ogledalo.



U punom cvatu



Veliki odmor



Jasenak - Dictamnus albus

Prva dionica ide kraj ograđenog vojnog područja sve do Premužićeve staze građene 1936-7, do koje nam je trebalo nešto manje od jedan sat. "Turistička staza" s vidicima prema Pagu, građena je tako da se postepeno diže do oko 800 metara, točnije 766. Tu je prvo raskršće, a mi smo krenuli desno. Usponom kroz bukovu šumu dolazimo do prijevoja Jasenovac na 1060 metara, kraj kamene glave Velikog Jasenovca ili kuka od Jasenovca. U Bukovoj dragi treba potražiti markaciju na lijevom rubu livade.



Uspon na Ripište



Raskrsnica na Ripištu



Krug 1341 mnv

Na prijevoju smo bili nakon četiri i pol sata siti i napiti. Finalni uspon na travnato Ripište, gdje se otvara vidik na Krug, Šiljevaču i Veliki Stolac. Još malo i ugledali smo kontejner. Čitavo vrijeme sam brinuo kako ćemo spavati ako sklonište bude prebukirano. Ispred kontejnera se vide planinari. Kapacitet je 11, ustvari 10, a koliko je njih? Pročitali su našu obavijest na forumu, ali i njih je mamila degenija. Napunili smo kontejner do vrha. Došli su usponom od mjesta Križac 3 km južnije od Lukova, stazom koja se rjeđe koristi.



Sklonište u Šugarskoj dulibi

Zbacili smo teške ruksake, skinuli cipele, zapalili vatru u šparhetu ne bi li skuhali čaj. Zadimili smo kontejner da se nije moglo disati, a voda nikako da zakuha i tako dva sata. Promijenili smo ložača pa je sve krenulo, čaj, juhice, pa opet čaj. Tek što smo legli, a bilo je više nego rano, stigla su dvojica iz pravca Stapa. "Proširili" smo kontejner i svi smo stali, nedostajale su jedino spužve. 

U potrazi za degenijom
Prije 6 smo svi bili na nogama. Danas je u planu uspon na Stolac i potraga za degenijom. Staza za Veliki Stolac uspinje se djelom kroz bukovu šumu, dalje travnatom padinom do pod sam vrh, koji je živa stijena djelomično pokriven kamenjem.



Veliki Stolac 1406 mnv, stari naziv Kovačeva peč



Vidik prema sjeverozapadu

Sunce je bilo na izlasku, oko 7 smo bili na vrhu, sjene su bile tamne, otoci čisti sve do Osoršćice, kukovi prema sjeverozapadu, od kojih pogledom tražim Ždrilski, jedan od slijedećih ciljeva. Šatorina u daljini, a u suprotnom pravcu Visočica i niz južnovelebitskih vrhova, prekrasno. Što god bi napisao o ovom ne bi bilo dovoljno, treba doći i uživati.



Encijani

Vraćamo se do kontejnera da se nakrcamo. Teren koji ćemo pretraživati je u pravcu sjeverozapada i pravca povratka.



Degenia velebitica



Našli su je



U punom cvatu

Bruno je ponovo bio prvi koji je našao biljku s potjernice. Raštrkani žuti buseni isticali su se na sivom siparu, planinskom točilu. Raširili smo se tražeći svaki svoj najljepši grmić, snimali i međusobno se dozivali "vidi ovaj", "dođi da se slikamo".



Velebitski endem

Dugo sam čekao i planirao ovaj dan. Treće nalazište velebitske degenije, nakon Kozice i Solina. Zato sam išao u Šugarsku dulibu, privukao i zarazio prijatelje tom idejom. Neću raspravljati o planinarima i kornjačama, tko duže živi, ali ima nas fanova, fanatika i entuzijasta, koji satima gaze kamen zbog jednog malog žutog grmića, jednog vidikovca, jednog trenutka nadahnuća.



Encijani



Tragovi života





Totem



 



Gdje smo mi to bili!



Svi su na broju

Realizirali smo plan i mogli smo se vratiti. Stalno smo se vraćali na raspravu o vremenu uspona i odlučili da ćemo pažljivo pratiti spuštanje. Staza je dugačka 8 km, visinska razlika je skoro 1200 metara, oznaka težine je N2. Dužinu staze nismo mogli provjeriti. Vrijeme koje smo postigli čini nam se prilično dobro. Uslovi (vjetar, kiša, magla) su bili jako dobri. Nosili smo tekućinu, hranu, vreće i sve za dva dana boravka, bez toga bi sigurno bili brži, ali ...



Morske kupke

drifter_i @ 17:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 14, 2010
Svaki dan sam provjeravao prognozu, tako i ovaj četvrtak. Vidi se malo poboljšanje u petak. Animiram ekipu. Kandidata ima, ali nažalost radni je dan, a u subotu i nedjelju je ponovo pogoršanje. Period cvatnje degenije je petnaestak dana i sad treba iskoristiti trenutak ili čekati slijedeću godinu. 


Nekad lječilište Andrije Štampara




Škriplin - Polyporus squamosus ( jestiv kad je mlad)

Krenuli smo u petak od Dabarske kose Premužićevom stazom prema odvojku za Bačić kuk. Na raskršću Ripinovac skrećemo prema Budakovom brdu. Oblaci su još na svim okolnim vrhovima.


Bačić kuk lijevo i Prikinuto brdo desno


Pag i otoci


Bačić kuk


Ekipica na Budakovom brdu 1318 mnv


Žigljen na Pagu


Paški zaljev

Na travnatom prijevoju Soline počelo se rasčišćavati, pa se ukazao Bačić kuk, Prikinuto brdo i greben Budakovog brda. Raspoloženje na visini. Ispod tamnih oblaka provirio je Pag. Što smo se više penjali oblaka je bilo manje. Na hrptu Budakovog predivan prizor. Vidi se Veliki Kozjak, Šatorina, a ispred njih Lisac i Laktin vrh. Prema jugoistoku Dabarski kukovi od Bačića do Kize. Na moru Pag, Vir, čak i Lošinj se vidi. U povratku planiramo od Ripinovca stazom prema Bačić dulibi. Tu dionicu još nismo prolazili. Prošle godine kad smo bili u Bačić dulibi nismo znali za dvije nove planinarske kuće Anu i Katu. Sad je prilika za obilazak.


Bačić kuk iz Bačić dulibe




Planinarska kuća Kata


Planinarska kuća Ana




Cesta kroz Kukaline






Ravni Dabar i kuk Čelinac

Susrećemo dvije obitelji Došen, malo i veliko, svi u poslu. Uređuju se kuće za sezonu, koja je već počela. Za prvi maj bilo je stotinjak alpinista u dulibi. Koja je gužva tek bila na stijeni Bačić kuka?!
Od Bačić dulibe nastavljamo cestom da bi vidjeli i prošli kroz Kukaline. 4 kilometra cesta prolazi usječena kroz Dabarske kukove iznad Došen Dabra i Ravnog Dabra, kroz handmade tunele ispod kuka Kukaline, da bi se na Dabarskoj kosi sastala s Premužićkom.
Hodali smo prekrasnim krajem, popeli se na Budakovo brdo po lijepom vremenu s dalekim vidicima, upoznali marljive Došen ljude porijeklom iz Dabrova, vidjeli dvije nove planinarske i nekoliko obnovljenih kuća i pronašli degeniju, endemsku vrstu, koja raste samo kod nas. Dan koji ćemo upamtiti.


Velebitska degenija


Degenia velebitica



"Niska trajnica (stabljika do 10 cm visoka); listovi linealno lancetasti, srebrnastobijeli; komuščice jajolike, pri vrhu stisnute, gusto dlakave; planinska tičila (Velebit). Velebitska degenija – Degenia velebitica (Deg.) Hay. " (prof. dr. sc. Radovan Domac).
Ime je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu, koji ju je otkrio. Brzopleto je svrstao degeniju u  krivi rod, a konačno je August Edler von Hayek, jedan od naboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.


Degenija s Velog vrha iznad Tomišine drage

Pronađena je na tri utvrđena lokaliteta, Kapela, srednji Velebit i južni Velebit. Na stazi degenije od Kozice do Sibinja smo bili prije mjesec i pol dana i to je površinom najveći lokalitet. Lokalitet na srednjem Velebitu je najmanji površinom i brojem primjeraka.


Ekipica koja je "otkrila" degeniju

Ova ekipa je našla degeniju na dva lokaliteta. Preostala je još Šugarska duliba, planirat ćemo to iduće godine.

drifter_i @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 11, 2010
Vrijeme se pokvarilo i prognoza za slijedeće dane nije bila ništa bolja. Odlučili smo se za povratak. Imali smo u planu popeti se na Sv. Iliju na Pelješcu. Po ovakvom vremena to nije imalo smisla, iako kažu da ne postoji loše vrijeme, samo loši planinari.



Sv. Mihovil u Dugopolju

Kiša nas je pratila do Dugopolja i sela Kotlenice, gdje smo dogovorili posjet špilji Vranjača. Špilja je na privatnom posjedu obitelji Punda i odlično je sačuvana. Domaćin i vodič kratko nam je ispričao povijest špilje. Ime je dobila po crnoj boji vrane.













Od dvije dvorane druga je prepuna špiljskih oblika, a to što ju čini posebnom su različite boje kojima je sve ukrašeno. Prolazom vode kroz tlo bogato različitim mineralima obojili su se stalagmiti, stalaktiti, stalagmati, špageti, zastori, helektiti, helegmiti i kako se sve ne zovu, u plavičaste, zelene, crvene, smeđe i vapnenastobijele tonove. Dvorana je jako dobro osvijetljena i preporučam da se obiđe u oba pravca, staza pravi neveliki krug, a stječe se dojam da ste u različitim špiljama. Na izlazu iz špilje ponovo kiša.








Vraćamo se na autocestu. Vozili smo do izlaza za Gospić i dalje cestom do Baških Oštarija, gdje posjećujemo Vladu Prpića u nadi da ćemo dobiti informacije o degeniji. Rekao je da je jučer, ponedjeljak, degenija bila u punom cvatu i da je njegov prijatelj napravio fantastične fotografije.
Nije imalo smisla ostati i čekati bolje vrijeme. Odlučili smo ići kući te da, shodno prognozi, jedan dan do kraja ovog tjedna ponovimo izlet doBaških Oštarija u potrazi za degenijom.



Gospa od puta

U četiri dana smo prešli 1300 kilometara, jadransku obalu od Rijeke do Dubrovnika, popeli se na Biokovo, upoznali nove krajeve i te uspomene nosimo u sebi da ih prenesemo prijateljima.

drifter_i @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 28, 2010

Jutro u Novom

Trebala nam je jutarnja kava u Novom, nakon promjene vremena. Bdio sam do dva u noći da bi sve satove, mobitele, telefon, radio i štednjak naštimao na novo vrijeme, a zaboravio sam na fotoaparate. 
Na moru bonaca, a nebo bez oblačka, zrak miriši na proljeće. Danas je u planu staza br. 7, "Staza degenije", a ako bude vremena i obilazak tri "oka Vinodola", Kuk, Sviba i Gradina. 


Putokaz u Sibinju


Vjesnik proljeća


Muflonke


Vodna draga


Ekipa u Sušnju


Staza 7 - staza degenije

U Sibinju, gdje staza počinje, na putokazu kaže 5 sati do Kozice. Staza vodi kroz Vodnu dragu postepeno se uspinjući do stijena na vrhu i sela Sušanj. Sipine su slijeva i desna, a na jednoj se čuju, a onda i vide dvije muflonke. U selu Sušanj razdvaja se staza, desno za Malić KT "Senjske obilaznice", a lijevo je naša staza. Do prvih kuća u Piljinoj Dražici hodamo makadamom, a zatim lijevo u borovu šumu do ruba Crvenih greda. Tu su najljepši vidici, a stijene su dobile boju isprane zemlje i ime. Izabrali smo vidikovac u hladu borova, za odmor i marendu. Salata od mrkačića, namaz od oslića, slani inčuni, kolači, opet se iskazala "aš od kopa" Zdenka. 


Marenda


na vidikovcu


Na Crvenim gredama


Tomišina draga

Približavamo se golom Velikom vrhu, brdo od 512 m, i pratimo rub Tomišine drage, koja se u luku spušta i otvara prema kampu Kozica. Bokovi drage su strme sipine bez vegetacije. Prema istoku se vide krila vjetrenjača na Vrataruši, lagano se vrte na povjetarcu. Senjski kanal, Velebit bez oblačka, Krk i Rab su malo mutni, sve je to u vidokrugu. Spuštamo se, u početku kamenjarom, a onda šumicom jasena, graba i komorike. Sad je vrijeme da počnemo brati šparoge. Šparožine ima puno i male mlade izdanke treba otkriti. Bliže kampu i magistrali bilo ih je sve više, ali najviše u grmovima koje je razgrnula Zdenka, a bila je zadnja!
Osim ljubica i presličica ili soldatića našli smo male grmiće sa žutim cvjetovima. Ova staza je dobila ime po biljci takvih karakteristika. Sličnost je velika, ali i sumnja. Naći tako rijetku biljku... Da bi otklonio dileme odlučio sam se priključiti pohodu na degeniju na Baškim Oštarijama, obično u svibnju.


Gromotulja ili ...


a sliči


Vidikovac Kuk


Vidik na Smokvicu i Klenovicu


Cesta - vidikovac


Vidikovac Sviba


Velika Sviba 848 mnv


Frankopanska gradina Ledenice na suncu i mjesecu


Na vidikovcu Gradina

U povratku skrećemo za Krmpote, gdje je prvi vidikovac Kuk. Cestom uzbrdo do Luke Krmpotske i drugi vidikovac Sviba, na padini Velike Svibe 848 mnv. Cijelom dužinom ova cesta je vidikovac, asfaltirana i ugodna za vožnju. Od Batera se spuštamo u Ledenice prema ostacima frankopanske gradine. Na vidikovac Gradina dolazimo na zalaz sunca, za finale jednog predivnog dana. 




drifter_i @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.