Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, rujan 12, 2009
Zov Dolomita

Petak je bio. Kava u podne, kud se ide ovaj vikend, kakvo će biti vrijeme, kako peta, i kad sam čuo Dolomiti, a to je bilo već drugi put ovih dana, zovem planinarku. Nije se predomišljala kao obično, odlučno je rekla da, ne možda, nego DA s uskličnikom.
Nismo znali ni gdje točno idemo, samo da ćemo prespavati u nekom domu tamo gore. Pokret je bio u 6:00, ma ne baš na minuticu. Osim šofera sve smo znali bar iz viđenja ili iz ćakula. Puno je vožnje. Krajolici poznati iz vremena shopinga. Šiljasti vrhovi do neba ili bolje do oblaka, približavali su se svakim trenom. Vidi ovaj, vidi onaj, to ti je taj, ma nije nego onaj, tu smo bili lani sjećaš se, i tako dječački razdragano, slušamo, upijamo i pomalo sa strahopoštovanjem prema tim visinama razmišljamo kako ćemo mi doživjeti. Mora da je to magnetizam, privlačnost čovjeka i planine, otkrivanje sebe i svijeta. 

Padola, najbliže mjesto do našeg cilja

Pokret


Ostavljamo autobus i vozača, koji nije toliko "munjen" da ide s nama, na parkiralištu kod rifugio Lunelli već na 1568 mnv. Nekoliko staza vodi do slijedećeg doma. Mi smo se prepustili vodiču i njezinoj procjeni, da bila je dama. Ustanovili smo sutradan da je to bio najteži uspon. 

Passo Monte Croce Comelico



Na Passo Monte Croce Comelico bio je prvi odmor, bijela cesta po kojoj je zabranjena vožnja. "Nema sajli" i tih i sličnih željeza, tako su nam rekli, ali na one druge dvije staze. Trebali smo biti na Velebitu, koji nas je vrag ovdje tjerao. Malo kroz šumu, malo po sipini, a u zadnjoj dionici, koju je teško opisati, jer sam pazio gdje stajem i što hvatam, po strmoj nestazi s onim sajlama  i klinovima kojih "nema". 
Ovo je lakši dio puta




"Sad smo brzo" čujem i nadam se da nije u pitanju zec na 100, pa na 50 itd. Pri vrhu uspona, uvučena u stijene, kamena kuća s krasnom terasom. Baracca del Comando Popera iz I. svjetskog rata, a poslije rifugio Olivo Sala na 2094 mnv, već ima tako bogatu povijest da je trebao postati muzej i da ga može neko čuvati i brinuti o njemu, bio bi. Ledenjaci na padinama Grupo Popera bili su grobovi alpinaca iz tog rata, da li još kriju tijela i predmete. 

Forcella Popera, ex rifugio Olivo Sala

Sasso di Selvapiana, iznad su vrhovi skupine Popera

Sottogruppo Croda Rossa, vrhovi Pala i Triangolo

Passo della Sentinella i sottogruppo Croda Rossa

Vidik na Val Padola i Karnijske Alpe

Uspomena

Gdje je šta?

Vidik prema rifugio Berti

Podskupina Croda Rossa


Vidikovac na 2125 mnv otkriva ono zbog čega smo došli. Creston, bolji naziv za taj profil se ne može naći, skupine Popera uzdiže se do preko 3000 m. Slušamo o borbama doslovno po vrhovima tih planina, a tek zime koje su preživjeli, ili nisu. Najšira sipina koju vidimo vodi prema Passo della Sentinella, to je cilj jedne grupe za sutra. S kišom smo uletjeli u dom. Domar kaže da je vrijeme ovdje prevrtljivo, po dva tri puta dnevno se mijenja. 

Ovo smo izbjegli


Smjestili smo se i krenuli ispitati najvažnije prostorije, šank i večerašnji menu.
Kiša je sipila, a mi smo se vlažili pivom. Irma the Sweet i moja planinarka degustirale su grappe, di mugo, di achillea, del rifugio, di genziana, a bilo je još i za sutra. Pjer, nekad poznat kao Komarac, priča o svojim receptima, a kad on opisuje salatu moraš staviti barbajol, jer ti sline cure. Unikatna Ajkula bacila je čini na jednog Austrijanca. Frane nas je svojim sjećanjima vratio u prošli milenij. Bruno, picca scandalo, je zaključio da neki planinari ne idu u Dolomite, jer nema pečata na vrhovima. Vrijeme je proletilo, a da nismo ni primijetili da se razvedrilo. Izašli smo na terasu i uživali u bojama zapada na vrhovima Karnijskih Alpi. 

Zbirka grappa

Zalaz


Držeći se kućnog reda otišli smo ne baš rado na spavanje. Nikad na većoj visini nisam spavao, baza doma je na 1950, plus drugi kat, plus gornji krevet.
Drugo jutro smo kroz zamagljeni prozor gledali vedro nebo. 

Jutro

Rifugio Berti

Snimanje u svim pozama


Nisam dobro spavao, stalno mi je svirao mobitel "tata kupi mi auto ...", a ostavio sam ga doma. Planinarka mi je tresla krevet, a ustvari pilio je susjed. Vrijeme dozvoljava lijepe i zanimljive izlete. 

Gobba piccola (lijevo) i Gusella del Lago (u sredini)

Jezerce u Vallon Popera

Ljepika alpska - Adenostyles glabra (alpina)
dugo mi je trebalo da otkrijem šta to smrdi u planini


Do malog jezerca u Vallon Popera na 2142 mnv išla je cijela grupa i tu smo se razdvojili. Jača grupa se sipinom, malo u cik-cak, a više ravno gore, penjala do Passo della Sentinella. Mi ostali išli smo sipinom do podnožja skupine Popera, podskupine Croda Rossa s vrhovima Pala i Triangolo di Popera. Ostaci bunkera i rovova nijemo govore o ratu, o životu i smrti, o nepotrebnim žrtvama, ne ponovilo se, a ponavlja se, učimo, a ne naučimo. 

Krećemo prema bunkerima

Triangolo

Bunker

Triangolo iz drugog kuta

Na obrambenoj liniji, u pozadini Croda Sora i Colesei 2371 mnv

Rov s vidikom na Vallon Popera


Opet se razdvajamo. Nama je dosta pa se vraćamo u dom. Spremamo se za silazak do rifugio Lunelli. Za tridesetak minuta pridružuje nam se grupa koja je otišla do još jednog vidikovca na 2371, Croda Sora i Colesei. Za jedan sat, laganom stazom u ovim uslovima, spustili smo se do autobusa. 

Spuštanje po serpentinama


Po ovoj stijeni smo išli gore, BR....

Potočić žubori

Rezime

Rifugio Lunelli

Profesor Frane

Ne treba viagra u ovim krajevima


Za ručak imaju izbor pašti i palente s prelivima, maneštru i gotovo, čak ni vino nije tako dobro kao gore. Ovdje je parkiralište puno vozila, a gore se sol nosi u ruksaku. 


drifter_i @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.