Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, listopad 23, 2011
Planinarenje po Ivanščici

Prije dvije godine obilaznicom Čevo – Grebengrad hodali smo od Podevčeva do Mađareva. U isto doba godine, doba kestena i jabuka. Ovaj put krenuli smo od Mađareva do Grebengrada i Velikog Lubenjaka. Šumskom cestom samo za terence, boljom nego što je bila nekad, hodamo jer druge staze nema. Izlaskom na čistinu uočava se dom i nekoliko autohtonih kuća nekadašnjeg naselja. Napravljeno je proširenje za buduće parkiralište. Uređuje se okoliš planinarskog doma, mlada travica je tek niknula. Dom je zatvoren.



Obnovljena kuća "Gojzerica"



Veliki Lubenjak 590 mnv



Jesenji tepih na stazi za Veliki Lubenjak



Ruševine Grebengrada





Planinarska kuća Grebengrad



Interijer

Nastavljamo do Velikog Lubenjaka još dvadesetak minuta s nadom da će netko otvoriti dom do našeg povratka. Trebao sam jedan dnevnik za prijatelja, koji je sada na Žumberku. Dežurni Ivo Loborec je već zapalio kamin. Posljednji primjerak dnevnika, uzorak, dobio sam na račun starog poznanstva. Nakon marende i toplog čaja opraštamo se uz "doviđenja".



Jesenje boje



Gleda nas



Cesta je dobra

Od Mađareva vozimo u Prigorec polazište za vrh Ivanščice. U kolovozu smo bili na Ivanščici stazom preko izvora Mrzljak, prije toga od Beleca preko Minđalovca i Židovine, a prvi put preko Konja. Danas idemo cestom za koju kažu da je dobra i stvarno je dobra. Gužva na parkiralištu i u domu. Još je i oblak zatvorio sve vidike, nismo se dugo zadržali. Opazili smo oznake IPO, nešto novo se sprema, možda Ivanečka planinarska obilaznica?

Planinarenje po Trakošćanu

Tražimo cestu za Trakošćan. Naš skupocjeni navigator ili putni vodič ne pozna Trakošćan, ni mjesto s poštanskim brojem, ni dvorac koji je poznat na široko. S druge strane granice nude nam se seoske zbirke i sl. Rekao bih da naš turizam ima još puno potencijala.
Vozimo po putokazima krivudavim zagorskim cesticama. Došli smo na vrijeme za jednu dulju posjetu. Tražimo žig. "Pokvaren je, nema tinte, ne mogu ga naći" sumnjiva objašnjenja. Zovemo neke planinare iz Savjeta ZPP-a, čude se, savjetuju nam slikanje. Na ulazu u dvorac – muzej nakon slikanja dobijamo i neki stari pečat.



Dvorac



Umjetno jezero









Malo dvorište



Svi smo prvi puta u dvorcu. Nekad se masovno išlo na izlet u Trakošćan. Kako smo to propustili? Većina prostorija je otvorena za posjetitelje. Svaka prostorija ima svoju priču. Začuđuje nas sačuvani originalni i bogati inventar, koji je "preživio" rat i ostale nedaće. Namještaj, slike, kaljeve peći, oružje, rezbarije i intarzije, biblioteka, arheološka zbirka, ratni i lovački trofeji, stilovi od gotike, renesanse, baroka, rokokoa, neogotike, neorenesanse govore o dugoj i bogatoj povijesti dvorca i vlasnika. Od 16. stoljeća do 2. svjetskog rata u vlasništvu je obitelji Drašković iz koje su potekla četiri hrvatska bana.



Grb Draškovića



Nadgrobna ploča



Jedna od spavaćih soba



Rezbarena vrata s grbom

Fotografiranje je zabranjeno, ali morao sam prekršiti pravila, pazeći da ne "flešam" po slikama. Da li zato nedostaje unutrašnje rasvjete? Zašto nedostaje vanjske rasvjete? Za danas se muzej zatvara i za drugi put treba još više vremena rezervirati, jedan sat je premalo. Park s jezerom ostao je za to drugo doba.



Jedno svjetlo za cijeli dvorac





Kapelica Sv. Križa

drifter_i @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 23, 2010


Približavali smo se Belecu i već iz daleka se vidio toranj crkve. Takvih je u Zagorju puno, ali samo na prvi pogled. Crkva je kontrolna točka "Belečkog planinarskog puta" i žig se nalazi u crkvi.













Kad smo ušli bilo je jasno zašto su nam prijatelji preporučili da svakako pogledamo tu crkvu. Stao sam kao ukopan, zaprepašten onim što sam vidio. Barokni oltari na kojima sjaji pozlata, mnogobrojne figure anđela i freske kojima se prostor proširuje. Nema slobodne zidne površine. Kontrastna šarena unutrašnjost prema jednostavnoj vanjštini crkve, okružene visokim ogradnim zidom s kapelicama i ulazima. To je crkva Sv. Marije Snježne u Belecu i svatko ko se jednom zatekne tamo neka je obavezno razgleda.


Stari grad Belecgrad s Minđalovca


Ne možeš se izgubiti


Vrh Belige 974 mnv

Putokazi, kojih je jako puno i na pravom mjestu, vodili su nas dobro markiranom stazom preko sedam vrhova, Minđalovec, Židovina, vrh Ivanščice, Hanjžica, Belige, Babin zub i Osinec do ruševina starog grada Belecgrada i planinarske kuće. Ispenjali smo visinsku razliku preko 1100 m, nekoliko puta forsirali potoke, navlačili i skidali kabanice zbog pljuska, na mjestima gacali do gležnja u blatu, uživali u rijetkim vidicima i prošli stazu za 7:30.


Vidik s Osinca


Vrh Ivanščice 1061 mnv


Planinarski dom "Josip Pasarić"


Grebengrad s Babinog zuba


Putokazi


i još putokaza

U planinarskom domu "Josip Pasarić" na vrhu Ivanščice imali smo duži odmor zbog ručka i pljuska zbog kojeg se nismo popeli na piramidu s koje se pruža dobar vidik na zagorske brege, ali to ćemo jedan drugi put. Opis puta iz dnevnika je savršen tako da nismo ni koraka lutali. U planinarskoj kući "Belecgrad" posljednjoj kontrolnoj točki dnevnike nam je ovjerio  Štef, predsjednik planinarskog društva.


Dečki z bregov


Planinarska kuća Belecgrad

Od vrha Beliga pa sve do planinarske kuće pratila nas je muzika, po čijem smo taktu skakutali preko sat vremena. "Dečki z bregov" su zabavljali planinare kod doma i na plesnom podiju. Veselo smo se oprostili od domaćina i krenuli prema Rijeci nakon još jednog lijepog dana u našim planinama.

drifter_i @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.