Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, svibanj 6, 2006
Auto smo parkirali kod šumarije na Stalku. U 9 sati pokret KPP-om za Kolovratske. Za 20 min izlazimo na asfaltiranu cestu, koja neznamkamovodi. Teren je pogodan za gljivarenje, treba to zapamtiti. Nakon još jednog sata evo i slijedeća cesta dobrog makadama. Oznake su za sada dobre. Još 15 min i stižemo do stare planinarske kuće u Dulibi, a sada niti skloništa. Korisna je šterna s pitkom vodom (tako piše) i krov nad glavom. Nastavljamo dalje prema planinarskoj “Zelenoj kolibi” ili novoj Dulibi do koje nam treba 1 sat. Drvosječe su nemilosrdno zatrle stazu.
Nema žiga KPP KT-7 i žiga kolibe (njihovi otisci se vide na zidu), možda su ih posudili puhovi čije se rupe vide na podu, a možda su to stari žigovi iz Dulibe, a novi nisu stigli. Šparhet je OK, a ima i posuđa. 

stara Duliba, nekad planinarsko sklonište

Stiže crni Citroen s ekipicom iz Poreča, koristili su se Poljakovom knjigom i Smandovom kartom i uštedjeli ovaj dio puta. Za drugi put treba kod šumarije Mošune skrenuti desno na makadam koji vodi u Dulibu i opet desno prema PLK Zelena koliba, jer lijevo ide onaj makadam, koga smo pregazili. Sve je puno bijelog buna, pitam se zašto je zaštićen kad ga ima toliko i još k tome otrovan, plavi tepisi nezaboravka, šumarica, dimnjače i još za sada nepoznatih. 

bijeli bun, zaštićen i otrovan

Bijelom cestom produžujemo do podnožja KOLSTJ (tako piše na putokazima). Nakon 30 min (2 km) odvaja se staza u brdo. Za 45 min po strmini evo nas na cilju. Ekipica “Picugi” ima švedski stol uz obaveznu pljosku, zaobljena prirasta srcu, s odličnom biskom. Sonyjeva kamera za uspomenu. Niskoprofilni, ne prolazi na tehničkom, žig je na samom vrhu 1091 mnm. Vidik tako-tako, jedva se vidi Bjelolasica, ali stijene su interesantne. Dobili smo informaciju za štapove. 

vrh Kolovratske stijene

Povratak uz crne misli, ali stižemo za 3 sata na Stalak, možda nas je potjerala najava neverina uz par kapi kiše ili zbog pijače koju smo ostavili u autu za rezervu. Na cijelom izletu smo pojeli po pola sendviča (pršut i sir s pomidorom i jajem, nije za bacit!), ali doma smo napravili fritaju sa šparogama i šampinjonima, salata kristalka i medvjeđi luk i sve zalili Bavaria-Malt. Izgubio sam dvije kile ko obično, a planinarka niš.
VU=3:00, DP=12km, VR=-200/300m, T=SN
drifter_i @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 0
TagList
Index.hr
Nema zapisa.