Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, listopad 9, 2010
Omiška Dinara
Više puta smo prošli kroz Omiš i gledali Dinaru. Jednom nije bilo vrijeme za planinarenje, a obično smo negdje žurili. Cijeli ovaj kraj zaslužuje posjet i obilazak, a Dinara pogotovo, svojim izgledom, položajem i poviješću.
Nakon što smo dan ranije obišli Kozjak, prespavali u planinarskom domu Putalj, ujutro bili na Sv. Juri, šetali Kliškom tvrđavom, krenuli smo prema Omišu da bi ispenjali Dinaru.



Početak uspona u selu Čečuci



Vidik sa staze na Omiš i vrh Mošnicu 594 mnv



Malo smo se penjali i slikali



Sad se vidik proširuje



 Iz centra Omiša uskom i strmom cestom za Borak došli smo do napuštenog sela Čečuci. Tu smo parkirali na mjestu gdje se jedva može okrenuti. Očekuje nas dva sata uspona. Vedar dan bez vjetra garantirao je planinarenje s dobrim vidicima. Stalno sam se okretao i snimao. Panorama Omiša i u daljini Splita, Kaštela i Kozjaka kao da me opčinila. Sve do skloništa Imber otvoren je vidik u tom pravcu, a borova šuma štiti od sunca i vjetra, ne samo planinarsko sklonište nego i lovačku kuću koja je malo dalje pod stijenom.



Lovačka kuća



Planinarsko sklonište Imber na Rašeljki



Do vrha 0:45

Nakon razgledavanja i slikanja trebalo nam je još 0:45 do vrha Kula 864 mnv. Zabavljeni ovjeravanjem dnevnika, nedavno postavljenim žigom na stijeni do vršne kamene piramide, primijetili smo dim tek nakon zavijanja vatrogasne sirene. Srećom bio je to samo manji požar.Kao što se moglo očekivati vidik je otvoren sve naokolo. Već razmišljamo o ponovnom penjanju na ovaj vrh slijedeće godine u svibnju za Dan hrvatskih planinara. 



Mošnica, Perun i Split u daljini



Mosor s vrha Kula



Ovjera dnevnika, dim požara iz podnožja



Rogoznica s vrhom Kozji rat 788 mnv, u pozadini Biokovo



Kula 863 mnv, najviši vrh Omiške Dinare



Mikrofon sunčanice - Macrolepiota procera



Tragovi požara 2003.



Čečuci

Žurimo natrag da stignemo u planinarski dom Umberto Girometta na Mosoru prije mraka. Od Omiša do Gornjeg Sitnog vozimo se preko pola sata zavojitom cestom 20 km. U 18:15 krećemo za dom do kojeg nam treba oko jedan sat. Domar Špiro nas je dočekao, rasporedio u sobu i pozvao na večeru. Pričali smo o planovima za sutrašnji dan i promijenili smo smjer kretanja prema njegovoj preporuci, od doma na Vickov stup pa na Veliki Kabal i natrag do doma, zanimljivom kružnom stazom. Slijedilo je brzo spavanje.



Kaštelanski zaliv sa staze za pl. dom U. Girometta 

drifter_i @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 21, 2010
11. tradicionalni zimski pohod na Bjelolasicu

Pohod planiran za subotu prebačen je u nedjelju. U subotu je moralo sve biti odgođeno zbog lošeg vremena, a u nedjelju se razvedrilo i bio je dan kakav se samo poželjeti može. Napadao je friški snijeg, kvartin mjeseca nas je pratio, vidljivost odlična, oblaka malo, temperatura oko nule. Dva autobusa i par auta, planinarska društva Duga, Kamenjak, Knezgrad, Platak i Učka (redoslijed je ABC), sve skupa preko 100 planinara došlo je u Begovo Razdolje. 


Begovo Razdolje, crkva Majke Božje Lurdske


Begovo Razdolje

Kod kapelice, gdje je raskršće cesta, počeo se prtiti snijeg. Za 6 km, do odvojka za Bjelolasicu, trebalo nam je dva sata i još 1:30 do Kule. 


Početak pohoda, po cesti do Vrboske poljane


Snježna Vanda






Ukazao se greben Bjelolasice

Morali smo hodati po uskoj prtini. Samo korak lijevo ili desno i već si u snjegu do riti. Naporno je bilo, da dušu ispustiš, naročito na poznatom usponu do grebena. 


Na grebenu ispod vrha


Kula, skupljamo se na vrhu


Puno nas ima, ali smo mali

Velika grupa se skupila na samom vrhu, a jedna manja je već krenula prema skloništu Jakoba Mihelčića. Kad sam pogledao oko sebe, sav umor je nestao. Na jednoj strani Klek, na drugoj Viševica, Bitoraj, pa Risnjak, treba doći na ovu planinu u ovo doba i to doživjeti, taj kontrast plavog i bijelog. 


Greben Bjelolasice


Malo su oblaci smetali prema Sloveniji


Vidik na Viševicu i Bitoraj, u prvom planu Vrboska dolina


Vidik na Klek



Ne znam koliko smo se zadržali, ali činilo mi se kratko. Sve slike koje smo napravili uspjele su i po njima sam ustanovio da smo bili gore pola sata. 




Prtina


Ovdje je bilo lako

Spuštanje je bilo teže. Prtina je sličila na stazu za bob koju su neki prošli sjedeći. Moja planinarka je sve to uspješno savladala. Imao sam dereze u ruksaku i nisam ih upotrijebio, da li zbog nedostatka vremena za namještanje ili iz solidarnosti. 



Nezaboravno!

drifter_i @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, rujan 9, 2006
29.10. prošle godine bilo je nezaboravno na Bjelolasici. Niski oblaci svuda oko nas. Prema tornju na Mirkovici procijenili smo visinu naoblake, iskočili su samo vrhovi iznad 1300 m. Trebalo je vidjeti zemlju, pa smo odlučili ponoviti uspon.
Prognoza kaže da će biti vedro i burno. To je bila garancija dobre vidljivosti. Nismo se žurili. U 9:30 bili smo na početnoj poziciji, od Begovog Razdolja 6 km dobrog makadama. 

Begovo Razdolje, crkvica Majke Božje Lurdske

Nosimo malo tekućine, stativ, dalekozor i jakne. Po putokazu imamo 40’ do vrha. Za pet minuta novi putokaz i opet 40’. Nije nas zbunilo, znali smo to od prošloga puta. Na usponu, oko 20 minuta do vrha, raskršće na kojem skrećemo za “KUĆA”. Prema gore je “VRH”. Izbjegavamo strmi uspon, a trebamo posjetiti i planinarsko sklonište. Po stablima A4 papir s tekstom “PUTNIČE NAMJERNIČE, PONESI DRVA, ZIMA JE BLIZU”. Petnaestak minuta blagog uspona i dolazimo na raskrčeni proplanak s kućicom. Sklonište “Jakov Mihelčić” na 1460 mnm izgleda bajkovito. Otvaramo prozore (!) da uđe svjetla i zraka. Iznenađujuće čisto i uredno. Temperatura je 100C, stvarno je zima blizu. Vidik na Bijele i Samarske stijene, sve do Osoršćice kao na dlanu. Mjesta ima za 8 – 12 spavača, ovisi, šparhet i puna špajza. Nakon desetak minuta više nismo sami. Stiže obitelj iz Rijeke, PD Duga. Platak pozdravlja Dugu. Došli su drugim putem. Marendamo i nastavljamo za Kulu. Bura je dosta jaka, ne može se normalno fotografirati. Osim Velebita, koji je u oblacima, u vidokrugu su Višnjevica, Mirkovica, Klek, Bijele i Samarske stijene, u daljini se naziru Obzova i Osoršćica, Viševica, Bitoraj, a između njih Učka. Jugoistočno, malo u sumaglici, vidi se Crni vrh ili možda Drežnički Bitoraj (?), oblaci ometaju procjenu. Ravna Gora i Begovo Razdolje su jedine kuće u tom vidiku s Kule na 1534 mnm. Kako li se zove drugi vrh Bjelolasice, samo 5 metara niži? 

vrh Bjelolasice s Kulom

Livada NK “Planinar” na hrptu Bjelolasice nije pokošena, a golovi su se urušili. Treba što prije odigrati jednu utakmicu, svi smo članovi. Čuje se tutnjava buldožera u pravcu Mirkovice, rade li to cestu između Begovog i Vrela? Bijela cesta postoji, ali nam je nepoznate kvalitete. Preko dva sata smo se zadržali na vrhu. Ne možemo samo tako napustiti ove vidikovce. Jesmo li sve snimili, vidjeli i upili? Stativ smo upotrijebili, dalekozor ne, pljosku ne. Signal mobitela je dobar. Javljamo se djeci da ne brinu (da li brinu?). Spust je ovaj put sa štapovima, pa biramo teži, strmiji, ali još je naporan. Zemlja je mokra, skliska, i nema uporišta za nogu. Koljena trpe. Kod auta smo za čas.
U Begovom posjećujemo grob Jakoba Mihelčića 1858. – 1932., kraljevski nadlugar i prvi hrvatski planinarski vodič. Idemo doma na ručak, a usput ćemo na obredno bezalkoholno u Vratima.Treba naći novi razlog za ponovni uspon. Isplatilo se. Treći put možda po snijegu, bijelo kao Bjelolasica.

snimatelji
                                 

drifter_i @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.