Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
ponedjeljak, svibanj 4, 2009
Još uvijek nam nije bilo dosta planinarenja, međutim danas putujemo doma. Nismo mogli planinariti, blagovati na otočiću Sv. Marije i putovati 12 sati u istoj obleki. Stvari smo morali spakirati i staviti u autobus već ujutro.
Prošetali smo se od Pomene do mjesta Goveđari i spustili na Pristanište. 
Goveđari:
Goveđari
Crkva Sv. Nikole:
Crkva Sv. Nikole u Goveđarima

S već spomenutim brodicama prevezli smo se na otočić. Opet sam posjetio samostan i crkvu da napravim fotosession neometan. 
Crkva Sv. Marije - detalj:
Crkva Sv. Marije - detalj
Crkva S. Marije - detalj:


Riblji ručak je bio oproštaj od otoka ribara. Marina smo zamolili da nam recitira pjesmu Enesa Kiševića, predhodno skinutu s net-a, i mislim da smo ga pogodili u žicu. Zahvalan sam mu na predavanjima, šalama, planinarenju, upoznavanju života na otoku, gostoprimstvu. Došao sam planinariti i vidjeti Mljet, a vratio sam se bogatiji za jedan doživljaj koji neću zaboraviti.
Polače, prolaz kroz zidine:
Polače, prolaz kroz rimske zidine
Skradin, odmorište na povratku:
Skradin, odmorište na povratku

drifter_i @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 3, 2009
Budim se u 4 sata. Odlučio sam da idemo s Marinom, biti će sigurno zanimljivo.
Pred hotelom se formiraju grupe, biramo "A". Marin će nas voditi na Planjak i Grabovu glavu, dva brda u Nacionalnom parku. Put je prolazio ispod Montokuca i nije nas trebalo puno nagovarati da se i na njega popnemo. Uvjerio sam se da je vidik prekrasan. Malo i Veliko jezero su ispod nas. Vide se Goveđari, Solinski kanal s eko branom, a Soline su zaklonjene borovima. Od Solina vodi staza do Montokuca i to bi svakom preporučio. 

Goveđari s Montokuca:
Goveđari s Montokuca
Vidik s Montokuca:
Vidik s Montokuca
Solinski kanal s eko branom:
Solinski kanal s eko branom
Veliko i Malo jezero s Montokuca:
Malo i Veliko jezero s Montokuca

Vraćamo se dio puta i nastavljamo do Planjka. Na vrhu opet metalna konstrukcija i napušteni vojni objekt. Trebalo bi ga obnoviti, a u planu je da postane planinarska kuća. S terase je vidik na uvalu Polače i otoke Moračnik, Kobrava i Tajnik, a preko Mljetskog kanala i do Pelješca. 
Mljetski kanal s Planjka:
Mljetski kanal s Planjka
Vidik s Grabove glave:
Vidik s Grabove glave
Uvala Grabova s Grabove glave:
Uvala Grabova s Grabove glave
Planjak s Grabove glave:
Planjak s Grabove glave

Grabova glava izgleda blizu, a ipak nam je trebalo pola sata do tog vrha. S 384 metra je odličan vidikovac. Prema jugoistoku strši oštri vrh Velog Grada. Gledam Malo i Veliko jezero zapadno, dva otočka bisera, a dole kao ispod nogu Grabova uvala. Sam vrh je stjenovit. Ulazimo u šumu do male livade s lokvom gdje se divlje svinje kaljužaju. Konačni cilj je mjesto Blato. 
Blatina i Blatsko polje:
Blatina i Blatsko polje
Blatina:
Blatina

Marin nas plaši strminom koju moramo proći do Blatine, velike lokve i jezera za velikih kiša. Kad se otvorilo Blatsko polje bili smo blizu nakon 6 sati hoda. Slane srdele u maslinovom ulju i vranac u blatskoj konobi bili su kao nagrada na cilju. 
Orhideja bezostruška:
Bezostruška
Bezostruška:
Bezostruša
Blato:
Blato

Mislio sam da je današnja skitnja po otoku završila, kad Marin predlaže obilazak Polače. Kroz mjesto smo morali proći do Pomene i opet kroz uski prolaz u zidinama.
"Gospodo, ovo je druga po veličini rimska palača na našoj obali poslije Dioklecijanove" kaže vodič i privlači našu pažnju. Opet smo imali sat povijesti koji prolazi u trenu. 
Rimska bazilika u Polačama:
Rimska bazilika u Polačama
Katedra:
Katedra
Ekipica "Ajmo Rijeka":
Ekipica "Ajmo Rijeka"

Današnji dan neću zaboraviti.

drifter_i @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 2, 2009
Rekli su nam da je noćas bio potres u Pelješkom kanalu. Možda nas se Mljet htio otresti.

Spremni za novi dan:

Spremni za novi dan

Biramo grupu koja ide na Veli Grad. Autobus nas iskrcava u Babinom polju. Čekamo vodiče. Već je tu na početku došlo do nesporazuma. Oni čekaju na drugom mjestu. 

Babino Polje, mjesto sastanka:
Babino Polje, mjesto sastanka

Počinje uspon. Na livadi iznad mjesta je malo nogometno igralište na kojem su domaći uvijek favoriti. Vrh se počeo udaljavati. Nitko od nas nije bio prije. Provlačimo se stazom koja nije markirana od 1996. Vodič je nekoliko puta gubio stazu. Napokon je palo pitanje gdje mi to idemo. Vodič kaže da nas vodi do jedne špilje, pa onda do druge, a na vrh nije imao namjeru ići. Nastalo je komešanje i uvjeravanje tko je šta čuo, tko je u pravu. Dogovorili smo se da se podijelimo u dvije grupe, špiljari na jednu stranu, a mi za vrh na drugu. Svi skupa nastavljamo ipak do špilje Ostaševica udaljene parsto metara. Špilja nije bila vrijedna ovolikog truda. Tu se razdvajamo. Nisam pitao poslije kakva je ta druga špilja. 

Igralište za visinske pripreme:
Igralište
Gdje idemo?
Gdje idemo?
Špilja Ostaševica:
Špilja Ostaševica

Marija iz Babinog polja je vodič naše grupe. Nakon dva i pol sata dolazimo na vidikovac Rogovići. Do vrha je ostalo oko pola sata po kamenjaru. Veli Grad sa 514 metara dominira cijelim otokom. Vide se oba kraja otoka udaljena oko 37 km, a mi smo negdje u sredini. Širok je u ovom djelu 3 km. Jedino metalna konstrukcija kvari ugođaj. Spuštamo se stazom kojom bi za sat vremena stigli na vrh iz Babinog polja. 

Babino Polje s Rogovića:
Babino polje s Rogovića
Uspon na Veli Grad:
Veli Grad
Veli Grad, na vrhu:
Veli Grad, na vrhu
Crkva Sv. Pavla, jedna od devet u Babinom Polju:
Crkva Sv. Pavla u Babinom Polju

Nakon pet sati po suncu pivo i hladovina najviše paše. Ukrcavamo se u autobus i vozimo do Saplunare, mjesta na jugoistočnom kraju otoka. Tu nas je kiša spriječila da prošetamo do najljepše plaže i kupanja za najhrabrije. Nakon što je prestala kiša vraćamo se do Pomene na sjeverozapadnom kraju otoka. U hotelu nas čeka obilan švedski stol. 

Večer u Pomeni:
Večer u Pomeni

Tražimo plan za sutra da ne dođe do nesporazuma kao danas. Nagovaraju nas da idemo na Grabovu glavu i mjesto Blato, a u povratku obilazak Polače s rimskom palačom i bazilikom. Tura je interesantna, ali inzistiram na Montokucu, brdu od 253 metra koje dominira jezerima. Predpostavljam da je s njega dobar vidik, iako kažu da je s Grabove glave bolji i to oni koji nisu bili na Montokucu.

drifter_i @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 1, 2009
Počinjem od Prapratnog, jer 12 sati puta treba zaboraviti. Dok čekamo trajekt gledam dugačak grbavi otok. Nekoliko mjeseci planiramo ovaj pohod pa sam čitao i slušao o Mljetu. Zeleni otok, uvale s plažama, najviši vrh samo nešto viši od 500 metara, stvorio sam sliku pitomog pejsaža. 

Prvi kontakt s Mljetom:
prvi kontakt s Mljetom

Iskrcavamo se u Sobri, mjesto i uvala dobro zaštićeni od vjetrova. Autobus vozi uskom asfaltnom cestom, koja krivuda penjući se između brda, malo po jednoj, pa po drugoj strani otoka. Vidi se Pelješac prema sjeveru, a onda pučina prema jugu. Vidljivost je bila dobra pa mi se učinilo da vidim Italiju. Kad smo prolazili kroz Babino polje, mjesto dugačko par kilometara, upozoravaju nas na Veli Grad najviši vrh otoka i jedan od ciljeva pohoda. Jedino se na tom brdu vide stijene i klifovi, jer sve drugo je obučeno u šumu alepskog bora i crnike. Spuštamo se do mora u mjesto Polače s ostacima rimske palače. Njihova vozila su bila puno manja, pa naš bus jedva prolazi kroz otvor na zidinama. Cesta se opet penje prema selu Goveđari, koje je najstarije na otoku. Kad smo prošli preko polovice dužine otoka stigli smo u Pomenu, najzapadnije mjesto Mljeta, u uvali s par otočića kao štitovi. Tipično turističko mjesto, restorani i hotel. Ovih nekoliko dana smo tu doma. 
Nakon smještaja idemo u šetnju do ručka. Malo jezero je zeleno od šume koja se u njemu kupa. Bočata voda u uskom kanalu između Malog i Velikog jezera teče kao potok. 

Mali most između Malog i Velikog jezera:
Mali most između Malog i Velikog jezera
Talijanski kaćuni
talijanski kaćuni

Poslije ručka brodicama Nacionalnog parka vozimo se do otočića Svete Marije s benediktinskim samostanom i romaničkom crkvom iz 12. st. Vodič i domaćin Marin uveo nas je u povijest otočića. Naučio sam nešto novo o tom vremenu, stilu gradnje na vrlo zanimljiv način. 

Otočić Sv. Marije:
otočić Svete Marije
Vodič i domaćin:
vodič i domaćin kaže "Gospodo"
Samostan Sv. Marije – detalj:
Samostan Sv. Marije - detalj
Samostan Sv. Marije – kapitel:
Samostan Sv. Marije - kapitel
Crkva Sv. Marije – grobnica sina kralja Tomaša:
Crkva Sv. Marije - grobnica sina kralja Tomaša
Samostan Sv. Marije – detalj:
Samostan Sv. Marije - detalj
Samostan Sv. Marije – kula:
Samostan Sv. Marije - kula
Samostan Sv. Marije – detalj:Samostan Sv. Marije - detalj


Još nam nije bilo dosta pa smo nakon iskrcaja na "kopno" u Pristaništu prošetali oko Velikog jezera do rimskog mosta, odnosno mjesta gdje je bio. U selu Babine kuće degustirali smo odličan bijeli rukatac.

Pustinjska ruža –Carpobrotus edulis:

Zalaz na Malom jezeru:
zalaz na Malom jezeru

Umoran nakon neprospavane noći i cijelodnevnog šetanja jedva sam čekao krevet. Moram se odmoriti za sutrašnji dan.

drifter_i @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.