Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
četvrtak, travanj 28, 2011
Čekajući lijepo vrijeme 27.04. 

Po povratku sa Visa dogovorili smo sastanak s Lile da preuzmemo ključ Česmine. Kad je čula šta planiramo odgovorila nas je. Po takvom vremenu, a padala je sitna kišica, ne bi ni Splićani išli na Kozik. Priključili smo se drugoj ekipi za Šoltu s nadom da će sutradan biti ljepše vrijeme. Po dolasku u Rogač autobusom smo stigli u Gornje Selo, te za 20 minuta na vrh Vela Straža. Opet busom do Rogača i katamaranom u Split.



Šiljorep - Limodorum abortivum

Popodne smo od Malačke, po nedavno očišćenoj stazi s obnovljenim markacijama, hodali do Crnog kruga na Oporu. Na vrhu je vidik otvoren samo prema Zagori.



Grimizni kaćun - Orchis purpurea

Kozik 28.04.

Očekivani dan je osvanuo bez kiše, uz lagani sjeverac, koji je tjerao oblake prema otocima. Asfaltnom cestom došli smo sve do sela Čotići. S koje god strane gledaš u Kozik izgleda opako. S Kabla greben Kozika je oštar, izgleda da nemaš za nogu stavit, a sad u podnožju jedini mogući put čini se kroz usjek. Visinska razlika je oko 800 metara, a treba je savladati u dva sata po putokazu "Dinarida". Prva staza "Tepla pola" očito ide usjekom. Preporuka je bila da gore idemo od Studenca, kod zelene kamp prikolice, ljepšom stazom, a povratak usjekom. Negdje sam pročitao da su obje varijante jednako duge.

 

Lijevo počinje "Tepla pola"



Posveta prijatelju

Tražili smo početak staze kod prikolice - vikendice i zaključio da se ovuda rjeđe hoda. Markacije su izblijedile, a na nekoliko ključnih dionica ih ni nema.



Na lijepoj stazi 



Vidik prema Omišu



Ovo je lijepo, ali mi idemo desno



Ovako izgleda veći dio staze



Tko me tjera!



Nije sve kamenito

Štapove smo složili i uglavnom koristili sve četiri. Srećom bilo je suho. Vidik je otvoren čitavim putem, koji po kamenjaru ide ravno gore, tu i tamo zaobilazeći veće stijene. Da sam jarac ne bi uspio za dva sata doći do vrha. Tri sata je za nas objektivno i optimalno vrijeme.



Kapelica Sv. Jure na vrhu



S vrha vidik na kanjon Cetine



Vidik na Gornja Poljica



1319 mnv

 Očaran sam bio vrhom, ne samo zato što sam se uspio popeti, već i vidikom. Na 1319 metara je kapelica Sv. Jure po kojoj se vrh češće naziva. Pod nogama su Poljice s jedne i kanjon Cetine s druge strane. Biokovo se tek naziralo u oblaku, ali prema sjeverozapadu je greben Mosora izgledao veličanstveno. Izbrazdana kamenita golet s lako prepoznatljivim vrhovima Velikim Kablom, Vickovim stupom i Ljubljanom. Po grebenu se može "šetati", samo se treba popeti. Pogled mi se spušta prema kolnom putu i livadi od koje smo krenuli. Kako i kuda smo se popeli? Pratim greben i pokušavam otkriti usjek kojim ćemo se spuštati. Do druge raskrsnice nam je trebalo pola sata.



Po grebenu



Prvo raskršće



Drugo raskršće, sad lijevo dolje



Dosadna "Tepla pola"



Brali smo šparuge koje su koze ostavile

 Ravno po grebenu staza nastavlja prema planinarskom domu "Umberto Girometta" odnosno u Gornje Sitno, a mi lijevo usjekom. Pripremili smo repertoar borbenih pjesama za ovu dosadnu stazu. Lagano "Tepla pola" stazom spustili smo se za dva sata, uglavnom bez vidika, ali dobro utabanom i markiranom.

S livade u podnožju ponovo gledam prema vrhu i opet se pitam kako i kuda smo se popeli! Svi smo uzbuđeni i radosni zbog ovog uspjeha, a pogotovo zbog ispunjenog plana, koji smo si postavili. Hvala ti Lile.

drifter_i @ 13:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.