Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
četvrtak, kolovoz 24, 2006
Osoršćica je bila planirana već ranije, i to iz Nerezina preko Počivalice na vrh Sveti Mikul, a povratak Rudolfovom stazom.
Našli smo putokaz, parkirali i gledamo brdo tik ispred nas. Izgleda ogromno, a vrh Televrin ili Televrina je samo 588 ili 589 mnm (na istoj karti dva naziva i dvije visine). Na groti je oznaka 1 H, očito smo na stazi kojom smo se trebali vratiti. Strma je, a toplo je. Prati nas borova šuma s malo hlada. Nova grota se zove “Via Franz Josef”, pa još jedna “Prinz Rudolf 1887”, zavodimo turiste. Nekoliko parova je u povratku, ako smo mi krenuli u 8, kad su oni? Gledamo Nerezine ispod nas. Nekad je to bilo malo mjesto, manje od Osora, ribarsko. Na velikoj raskrsnici prije vrha skrećemo lijevo, desno je Televrin i dalje planinarska kuća “Sveti Gaudent”. Kapelica Sveti Mikul je kao na slici, a vidikovac tek. Vidljivost doduše nije kao prekjučer. Južni kraj Lošinja je u maglici, Male i Velike Srakane vire iz mora,  iza njih Susak, a skoro ispod nas Unije s Ernestovom uvalom Vognišća. Još prema zapadu nazire se rt Kamenjak. Zapadna padina je blaža, a oko mi stalno zapinje za uvalu i rt Tomožina. Kapelica je ipak glavni motiv, slikamo je izvana, iznutra, čak sam se popeo na krovište pomoću gromobrana. Knjižurina posjetitelja je na oltaru. Mi smo 15. danas, a ispred nas sami Slovenci. Čudno, ali ima i Talijana na vidikovcu. Tolika je gužva na vrhu da sam zaboravio da u ruksaku nosim stativ, nismo ga upotrijebili, a ni pljosku. 

Lošinj


Sveti Mikula

Tražim stazu za povratak. Marke me vode na rub vidikovca i hrbat prema jugu. Dva sata je do Nerezina kružnim tokom, ali u obratnom smjeru. Po običaju tražimo poziciju za papanje, u hladu, s vidikom. Ne bi nam bilo lako da smo ovom stazom išli uzbrdo. Nije toliko strma, već vodi preko golog krša. Prolazimo ispod stijena koje smo prozvali Osorskim bijelim stijenama, drukčije bi bilo teško izgovoriti. Pogađamo gdje bi mogla biti Počivalica. Mjesto za odmor je u hladu, zaklonjeno od vjetra i kiše, uz neku vodu, s izlizanim drvom ili grotom za sjedenje. Od svega ništa, vrh Počivalice 247 mnm je vidikovac. U nastavku nailazimo na raskšće za Ćunski i Tomožinu. Na ovoj dionici nema prometa. Staza sa zapadne padine prelazi na istočnu. Prolazimo iznad ruševine Velog dvora kaštela Klarić omeđenog stupovima dalekovoda (grijeh). Kraj staze su dva stabalca planike, sad već zaštićene. Nekad ih je po Cresu i Lošinju bilo puno. Plodove ovdje zovu mogunje, sad su grestive, sazrijevaju tek na jesen. Na cestu izlazimo kod kapelice Svete Marije Magdalene gdje nalazimo putokaz.
Treba pamtiti do drugog puta, a ovo je podsjetnik. Vraćamo se par sto metara prema centru ili prema Osoru do prvog putokaza (isti su) i auta. Kad smo dolazili, uočili smo terasu kafića kod benzinske pumpe i sad smo je posjetili. Bavica s mora nas je ofriškala i ono zna se.

drifter_i @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 0
TagList
Index.hr
Nema zapisa.