Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162801
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, srpanj 8, 2006
“Sposobnost uživanja u prirodi znak je višeg stupnja kulture”, tko god je to smislio, zvuči pretenciozno. Da li su ljubitelji prirode akademici? Netko će se uvrijediti, a netko bi se mogao umisliti. Što s onima koji jedva čekaju da bace dekicu na livadu i zapale roštilj? Ne uživa svatko na isti način, ne uvijek, ne bilo gdje. Da budemo kulturniji krenuli smo u prirodu.
Lani smo pet puta bili na Snježniku. Ovo će biti prvi puta ove godine. Izabrali smo vrijeme runolista. Kod doma “Sušak” parkiramo i najavljujemo se za ručak gazdarici. Dobrodošlica prvim gostima i ponosno isticanje 12C, na Zavižanu je samo stupanj manje. Pripremili smo se za iznenađenja. Uspon je bio brz. Rimska vrata, kratko se zaustavljamo zbog ljiljana i vidika na Risnjak. Tek na izlasku iz šume na prve livade usporavamo. Bijeli raskidani oblaci kao pahulje u pravcu Gerova, samo da ne nestanu prije nego dođemo na vrh. Prema Krku i Cresu vidik zatvoren, pogodila ih je lošija prognoza. 
U ovo doba smo uvijek na Snježniku zbog ljiljana, ali ovaj puta je sve bujalo. Otrovna bijela čemerika je nadrasla bijeli stolisnik i još bijeliji karanfil, narančaste ljiljane, indigoplave zvončike, pjegave kaćune, rijedak planinski zvjezdan ili Aster alpinus, pakujac, jedini crveni pjenišnik poznatiji kao rododendron, a iz kleke viri ljubičasta mliječ. Pazimo da ne stajemo izvan staze. Ne stane sve u jednu sliku. Na vrhu nije baš ugodno. Sa zapada upravo nešto sivo leti. Brzo slikanje vidika i uspomena za dnevnik. Zaboravio sam da nosim stativ u ruksaku. Vrag odnija prešu, rekla bi punica. Spuštamo se kosom prema sjeveru ne bi li našli runoliste. Nije moguće da ih još nema. Na terasi zatvorenog doma se oblačimo, Mirjana stavlja na sebe sve što je uzela i još nije dosta. Termometar pokazuje 15C. Do Guslice dolaze oblaci i tope se kao šećerna vata. Balkon doma je jedan od najljepših vidikovaca, čak i po ovakom vremenu. Treba to očuvati, jer to je kultura svejedno kojeg stupnja. Marendamo i krećemo prema Guslici, jer na toj stazi mora biti bjelolista ili stelle alpine ili Edelweissa ili Leontopodium alpinum. I evo ih, skoro gazimo po njima. Ima ih, Snježnik ih čuva, a i planinarska kultura. Jedan mladac stiže kroz Grotlo i već juri natrag kao da je nešto zaboravio, onaj anonimus bi rekao kulturu. 







U “našoj oazi” ribizle u cvatu, kranjski (zašto nisu naši) ljiljani, alpske pavitine kao zastori preko stijena, samo nedostaju martagoni, tek su u pupu. Osjeća se miris uvenulog medvjeđeg luka, a još je imao nekoliko mjeseci života do jeseni.
Prokleti kulturni crv mi ne da mira, a ovo je ipak samo dnevnik ili danas nije.

drifter_i @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.