Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
petak, svibanj 26, 2006
Ne spavamo već od 4:00. Adrenalin kuha. Krećemo u 6:00. 180 km za 3 sata. Parkiramo kod ulaza 1. Ulaznice bez popusta, jer planinari nemaju popust, a od lani imamo dokaz, i žurimo na prvi vidikovac.
Turista ko mrava, a fotića još i više. Svaki ima bar po dva u ruci, stative, plus kamere, odnosno bar tako izgleda dok blicaju. Planiramo samo kratak obilazak, slap Plitvice, Šupljara, vidikovac iznad nje i panoramskim vlakom do ST2. 

virimo iz Šupljare

Od ulaza 2 tražimo početak staze za Medveđak. Pitamo trojicu “rangera” i jedva nalazimo marke. Blankinim putem, ugodnom šetnicom kroz bukovu šumu, stižemo do vrha, ali ne za 1 sat, kao što piše u “bedekerima”. Pri vrhu srećemo Solo(!) Japanca s nordijskim štapovima. Ko’ kaže da nismo slični. S vrha vidik na Ličko Petrovo Selo i Drežnik Grad i još puno kućica koje mi sliče na sela, a ne na grad. Istočno se vidi Grmeč, a u podnožju bi trebao biti Bihać. Oštri Medvjeđak, ili Medveđak, je na sjeverozapadnom kraku Ličke Plješivice ili Plješevice (bogatstvo jezika). Žig je nagrada za onoga tko ga nađe, 884 mnm. Prema zapadu nema vidika, ali zato ima mušica. Stabla su narasla od 1986., kad je izdanje iz biblioteke posuđene knjige Željka Poljaka. I mi i sendvič krećemo nizbrdo. Za 1 sat smo na polaznoj poziciji. 

Veliko jezero

Dok čekamo vlak (Mercedesov dizelaš) častimo se makijatom i pjenušavom Žujom Cool. Vožnja od ST2 do ST4 došla je kao odmor, pa smo odmah nastavili, željni Gornjih jezera. Prošćansko jezero se još uvijek ne obilazi vlakićem iz “tajnih” razloga. Batinovac, Veliko i Malo jezero i zapadnom obalom Galovca došli smo Velikom Prštavcu do brade. Obilazimo i s donje strane Prštavce i bacamo kovanice sa željom da dođemo opet. 

Brada na Prštavcima

Ovo proljeće smo zakasnili, sve je previše zeleno, lišće zaklanja vidike, početak maja bi bio idealan. Galovački buk, mali Burgeti i P2. Čekamo brod za P3. Nema pataka, nema da ne plaše turiste ili su se sakrile da ih turisti ne plaše. Sva voda Gornjih jezera je nahrupila među stijene Donjih jezera. Milanovački slap skače i pjeni u jezero Milanovac. Pored Milkinog slapa još je svježi vijenac. Istočnom obalom Gavanovca dolazimo do Velikih Kaskada. Osjeća se miris otopljenog vapnenca. Idemo vidjeti Slap na sunčevom zalazu. Ne samo u različito godišnje doba, nego i u različito doba dana treba to doživjeti, a doći bez aparata, bilo kakvog, je grijeh. 

slap Milke Trnine

Od Vratnika lovimo zlatni zalaz, a budući da vozimo u koloni čekam Senj da ga snimim. U Senju je bilo kasno, tješim se da bi bio kič. Doviđenja. 
VU=1:15, DP=5km, VR=200m, T=L
drifter_i @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 0
TagList
Index.hr
Nema zapisa.