Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, srpanj 24, 2011
Dvije planine između Gračaca i Knina

Planinarke su odlučile, idemo na Poštak. Duga vožnja, nestabilno vrijeme, a vrh je biser. Rizik. Ako bude oblačno, kišno, slaba vidljivost, ponoviti ćemo. Stjenovit je prema sjeveru,  travnatih padina prema željezničkoj prugi i cesti. Željeznička stanica Zrmanja imala je veliku zidanu zgradu, a sada je tu bijeli kontejner. U selu se neke kuće obnavljaju. Stari vjetrobrani uz prugu i nove vjetrenjače na jugozapadnim padinama upozoravaju na buru.



Željeznička stanica Zrmanja kod Otrića



Sve treba snimiti



Ovdje se mogu ostaviti cipele



Kravljak ili vrijemekaz, kad je zatvoren biti će kiše

 



Stijena u pozadini nije vrh Poštaka

Vidik je otvoren cijelim putem od mjesta Otrić, zaklonjenog u podnožju, do golog vrha. Padina Poštaka poznata je po stalnom postavu kamenih figura. Staza prolazi pokraj i obavezno treba skrenuti. Ulaz košta samo par minuta. Svemirac, meni više sliči na svemirku (kako znam!), najpoznatije je djelo prirode. Kiša nas je počela močiti već na početku uspona i na sreću prestala, čak se i sunce pojavilo, prije svemirca. Snimao sam iz mnogih kuteva, šteta što je trava bila mokra. Osvjetljenje slabo, nema kontrasta, nema sjena, pozadina neutralna, oblaci blješte, katastrofa. Već zbog ovog treba doći opet.



Izložba kamenih skulptura



Svemirac ili



svemirka



Uspomena











Nalazimo se ispod stijene, ne znamo je li to vrh, a nešto nas gleda. Divikoza ili dvonožac? Nakon kraćeg oštrog uspona, odmah poslije kamene galerije, izlazimo na prijevoj s dalekim vidikom. Ispod staze zanimljive stijene, a ispred malo šume, kojoj je dio izgoren. Par koraka kroz šumu i dalje sve po travnjaku u dugačkoj serpentini do vrha. Susrećemo jednog planinara, dolazim od "Ljubine poljane" pohvalio se i nastavio trčkarati. Opet navlačimo kabanice. Oblak je sjeo na glavu Poštaka. Baš sada! Ništa nismo vidjeli. Ljutito udaram žig u dnevnik.



Jugozapadna padina obiluje kamenim figurama



Malo šume ima pa još izgorene



Na prijevoju





Lanac Poštaka iz Otrića

Na povratku prije ulaza u šumu, kiša je opet prestala, napokon odmor i marenda. Crni oblaci prijete. Žurimo dolje. U cipelama su mi žabe. Spas je u autu. U visini galerije po treći put  oblačimo kabanice. U Otrić dolazimo po suncu. Presvlačenje. Domaćin nas poziva na kavu, a mi smo u zakašnjenju. 4:30 gore i dole, a u planu nam je još Oklinak na Tremzini. Dobili smo upute i krećemo prema Gračacu do nekadašnje željezničke stanice Malovan 11 kilometara od Otrića.
Nadvožnjakom preko pruge i makadamom kraj rampe, kojoj smo uzeli lokot za svaki slučaj, još dva kilometra do proširenja i okretišta. Staza vodi čitavim putem kroz šumu, većim djelom po vlaki. Šumari su sav otpad bacili na stazu, bar je takav dojam. Za jedan sat se može na  Oklinak s 1187 mnv, najviši vrh Tremzine.



Crnopac s Oklinka



Poštak s Oklinka



Oklinak 1187 mnv



Oblak se spušta, jedva se vidi cesta

Jedva smo stigli par snimaka napraviti i ovjeriti dnevnike kad nas je pokrio oblak s jugoistoka. Pada oklada hoće-neće kiša. Do auta je bilo bježanje i zbog rampe. Stigli smo se još i presvući, a onda je počelo padati i pratilo nas je sve do Rijeke.

drifter_i @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.