Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, veljača 28, 2009

Dan predivan i krenemo mi na Bitoraj. Do Vrata smo došli u 8:45. Malo leda je na cesti, ali znali smo da je to zimski pohod. Planinarka je stavila žabice, gumene s klinovima, i ide nam to. Tragova života ima, među ostalim i neposlušni mali medo koji neće da spava. 

mali i veliki medo

Nakon 1:30 smo na ledu u koji ne možeš ni štap zabiti, ni žabice više ne pomažu. Trebalo bi nam još manje od pol ure do skloništa. Probao sam okolo uz bukve i ode, odsklizao sam se oko 5 metara, ona kaže 10, pa 8, pa 7, uglavnom odustajemo. Bitoraj nas ipak čuva, a mi poštujemo planinu. Ovo je prvi put da nismo došli do cilja. Predaja.
Vraćamo se i susrećemo par D i M iz Zagreba. Opremljeni su svim i svačim pa ih naše odustajanje nije preplašilo. Možda ih je to još više potaklo. Izmjenjujemo mobitele radi planinarskih informacija. Pričali bi mi još, ovakvi susreti su ko stvoreni za to, koja Špica ili Korzo, ali vrijeme leti. Odlučujemo se za Tuhobić, to nam je usput.
Oko podne smo u podnožju na Gornjem Jelenju, gdje piše 1:30 do gore. Snijega ima, ali leda ne. Meki snježni tepih je amortizer za zglobove. Za manje od 2 sata smo na vrhu. Promet velik. 
Dolaze iz svih pravaca. U dnevniku smo našli imena prijatelja, došli i otišli prije nas u pravcu Fužinskog Benkovca. Tuhobić je poznati vidikovac, ali ne danas, sunce, vedro i sumaglica. Jedva se vidi Jelenčić. 

Bitorajka (s dozvolom autora MS)

Javlja se par s Bitoraja, uspjeli su, sklonište je otvoreno pa će prespavati. Zimski pohod je ipak uspio. Bitoraj će pričekati.
PS Ostao je plavi spomen na pad ...

drifter_i @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 20, 2006
Planirali smo Tuhobić iz Zlobina, duže je (2 sata), ali ljepše od onoga s Jelenja (1:30), jer ide južnim padinama s livadama. Raspitivali smo se kod mještana za put i više to neću prakticirati, pa oni imaju neke svoje staze Uputili su nas nemarkiranim kolnim putem. Probali smo, vratili se, jer ne znam bismo li stigli. Autor uputa je spomenuo put preko Prdočaja, a nama je bilo neugodno pitati. Od kapelice Sv. Roka, gdje je putokaz za Jelenčić, krenuli smo oko 10 sati. Odmah smo naišli na đurđice, koje su nas pratile skoro cijelim putem. Rezao sam lešnjakove štapove, jer narudžba nije stigla. Nakon pola sata prošli smo putokaz na stablu za Jelenčić i nadali se da idemo dobro. Naišli smo na raskršće Jelenčić – Zlobin – Plase – Turčinovo, e to Turčinovo, koje nismo imali na karti, nas je pokolebalo i krenuli smo na Jelenčić. Sigurno je sigurno, a preko Jelenčića ćemo doći do Tuhobića. 
Penjali smo se putem koji je postavljao neki međed – puta nigdje, samo oznake po stablima. Nakon 15-20 min naišli smo na putokaze koji kažu da smo išli težim putem, i to saznaš kad dođeš gore. Sve je bilo puno mjesečnice srebrenke – Lunarie. Na Jelenčiću (1106 mnm, kao i Tuhobić) nam je sve bilo poznato, vidik ograničen na Fužine i Bajer, žiga nema, a tekica pljesnjiva. S kantom od par kila sam se opalio po prstu. Uzajamno fotografiranje za dnevnik, ovaj put s C-220Z i SP-350. Kratko uvjeravanje i pokret za Tuhobić. 

vidik ispod oblaka

Našli smo planinski ribiz u cvatu. Vrijeme nepredvidljivo, oblaci su šišali iznad glave, sunce je tu i tamo probijalo, a mi smo se hrabrili. Došli smo do sedla i raskršća Zlobin – Plase – Tuhobić – Risnjak – Lič – Viševica. Na to smo trebali doći iz Zlobina prema papirnatom planu. Izašli smo iz šume i po hrptu blagog uspona išli ka cilju. Crni oblak nas je pokrivao, pritiskao vlagom i letio prema sjeveru. Vrh se nije vidio. 

olovno nebo

Čim se otvorio vidik, škljocali smo. Južna padina je bila travnata, puna kaćuna. Ipak je trebalo izabrati ljepši dan. Na drugoj strani autocesta ulazi – izlazi iz planine. Pogledom smo tražili Bitoraj i Viševicu. Stijena Vranjak kod Liča i polje s crkvom MB Snježne, sve smo poznato pronašli i bez dvogleda. Visoke kamene oznake s markama su nas vodile kroz maglu. Na vrhu nešto srušeno, kažu da je geodetski stup. Metalni žig uzidan, a jednako izgraviran gumeni u kanti. U dnevniku smo vidjeli da su prije nas bile dvije ekipice oko 11 i 12 sati, koje su se žalile na kišu. Nismo ih sreli pa pretpostavljamo da su išli od Gornjeg Jelenja. Igrali smo se skrivača s oblacima. Nismo vidjeli Risnjak i Snježnik, ali otvarao se Kvarner. Mahao sam Madyju u Omišlju. 

markacija

bazgin kačun

Bili smo umorni i gladni pa smo krenuli za sedlo i dolje putem kojim bismo u Zlobin trebali stići za 1:40. Jeli smo u hodu. Naišli smo na kolni put za Satničko s amfiteatrom, mjesto susreta partizana - veterana. Poslije NOB spomenika usred šume, skrenuli smo na stazu, strelica na stijeni za partizanski logor. Nabrali smo medvjeđeg luka i maslačka. Kod dalekovoda smo nastavili po sluhu kolnim putem umjesto markiranom stazom. Po satnici smo došli do vodospreme, barba kaže šterna, i prepoznali smo put kojim su nas uputili. Sati je bilo 17 kad smo se spuštali prema Hreljinu i slušali klapu “Fortunal” s “Pismom soli”, koja nas je pratila i prošle subote na povratku iz Ćićarije.
Pogledao sam doma u specijalku i našao Turčinovo, mislim da smo u povratku s Tuhobića išli tim krajem.
VU=2:30, DP=8km, VR=250m, T=SN
drifter_i @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.