Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162798
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
nedjelja, listopad 23, 2011
Planinarenje po Ivanščici

Prije dvije godine obilaznicom Čevo – Grebengrad hodali smo od Podevčeva do Mađareva. U isto doba godine, doba kestena i jabuka. Ovaj put krenuli smo od Mađareva do Grebengrada i Velikog Lubenjaka. Šumskom cestom samo za terence, boljom nego što je bila nekad, hodamo jer druge staze nema. Izlaskom na čistinu uočava se dom i nekoliko autohtonih kuća nekadašnjeg naselja. Napravljeno je proširenje za buduće parkiralište. Uređuje se okoliš planinarskog doma, mlada travica je tek niknula. Dom je zatvoren.



Obnovljena kuća "Gojzerica"



Veliki Lubenjak 590 mnv



Jesenji tepih na stazi za Veliki Lubenjak



Ruševine Grebengrada





Planinarska kuća Grebengrad



Interijer

Nastavljamo do Velikog Lubenjaka još dvadesetak minuta s nadom da će netko otvoriti dom do našeg povratka. Trebao sam jedan dnevnik za prijatelja, koji je sada na Žumberku. Dežurni Ivo Loborec je već zapalio kamin. Posljednji primjerak dnevnika, uzorak, dobio sam na račun starog poznanstva. Nakon marende i toplog čaja opraštamo se uz "doviđenja".



Jesenje boje



Gleda nas



Cesta je dobra

Od Mađareva vozimo u Prigorec polazište za vrh Ivanščice. U kolovozu smo bili na Ivanščici stazom preko izvora Mrzljak, prije toga od Beleca preko Minđalovca i Židovine, a prvi put preko Konja. Danas idemo cestom za koju kažu da je dobra i stvarno je dobra. Gužva na parkiralištu i u domu. Još je i oblak zatvorio sve vidike, nismo se dugo zadržali. Opazili smo oznake IPO, nešto novo se sprema, možda Ivanečka planinarska obilaznica?

Planinarenje po Trakošćanu

Tražimo cestu za Trakošćan. Naš skupocjeni navigator ili putni vodič ne pozna Trakošćan, ni mjesto s poštanskim brojem, ni dvorac koji je poznat na široko. S druge strane granice nude nam se seoske zbirke i sl. Rekao bih da naš turizam ima još puno potencijala.
Vozimo po putokazima krivudavim zagorskim cesticama. Došli smo na vrijeme za jednu dulju posjetu. Tražimo žig. "Pokvaren je, nema tinte, ne mogu ga naći" sumnjiva objašnjenja. Zovemo neke planinare iz Savjeta ZPP-a, čude se, savjetuju nam slikanje. Na ulazu u dvorac – muzej nakon slikanja dobijamo i neki stari pečat.



Dvorac



Umjetno jezero









Malo dvorište



Svi smo prvi puta u dvorcu. Nekad se masovno išlo na izlet u Trakošćan. Kako smo to propustili? Većina prostorija je otvorena za posjetitelje. Svaka prostorija ima svoju priču. Začuđuje nas sačuvani originalni i bogati inventar, koji je "preživio" rat i ostale nedaće. Namještaj, slike, kaljeve peći, oružje, rezbarije i intarzije, biblioteka, arheološka zbirka, ratni i lovački trofeji, stilovi od gotike, renesanse, baroka, rokokoa, neogotike, neorenesanse govore o dugoj i bogatoj povijesti dvorca i vlasnika. Od 16. stoljeća do 2. svjetskog rata u vlasništvu je obitelji Drašković iz koje su potekla četiri hrvatska bana.



Grb Draškovića



Nadgrobna ploča



Jedna od spavaćih soba



Rezbarena vrata s grbom

Fotografiranje je zabranjeno, ali morao sam prekršiti pravila, pazeći da ne "flešam" po slikama. Da li zato nedostaje unutrašnje rasvjete? Zašto nedostaje vanjske rasvjete? Za danas se muzej zatvara i za drugi put treba još više vremena rezervirati, jedan sat je premalo. Park s jezerom ostao je za to drugo doba.



Jedno svjetlo za cijeli dvorac





Kapelica Sv. Križa

drifter_i @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 18, 2009
Grebengrad – Čevo PP

Dugo se planirao i pripremao izlet na istočnu Ivanščicu. Nabavili smo dnevnike planinarskog puta, pročitali forum s utiscima onih koji su to prošli i odredili datum. Jesenje boje i kesteni utjecali su na izbor. Dolaskom u Podevčevo već smo kasnili jedan sat i to će se pokazati kobnim.
Jednostavno je bilo naći polazno mjesto, gostiona "Brk". Startali smo u 11:00, a djelomično kružnom stazom smo trebali biti kod auta za 7:00. 

Čevo - zagorski Klek iz Podevčeva

Malo Čevo, vidikovac

Podevčevo iz ptičje perspektive

Podevčevo s Malog Čeva

Kuća eko udruge na Malom Čevu

Još jedan vidik na Podevčevo


Po dnevniku obilaznice krenuli smo obrnutim smjerom. Najteži dio, uspon na Čevo, bio nam je početak. Kad bi se išlo prema dnevniku polazište bi bilo u mjestu Topličica, Grebengradskom ulicom, a prva dionica do planinarske kuće Grebengrad. Sve je išlo po satnici, jedino što nismo nalazili neke kontrolne točke. Vrijeme nas je poslužilo, osim za fotografiranje. Staza je bila suha, na to su nas upozoravali. Kesteni su bili mali pa se nismo ni saginjali, "naši" na Učki su dobro rodili i puno su veći. Jesenje boje, e toga nije bilo. 

Putokaz i markacije su dobre

Staza kroz šumu

Putokaz, jedino su KT skrivene


Da li je uopće bilo jeseni? Pred tjedan dana smo se kupali na Makarskoj rivjeri, snijeg je pao na Platku u srijedu. Bijeli pokrivač na zelenom lišću. Lijepo za oko. Sezona gljiva je bila bogata, ali prekratka. Zima je došla u listopadu. Ove godine je jesen preskočena.
Kolona od nas osam se rastegnula. Nije se svima sviđala staza kroz šumu bez vidika. Potpuno drukčije od Rilić planine i Matokita prije osam dana. Ovdje nije bilo kamena na stazi, zemlja i lišće. Jedini zanimljivi vidici su bili s Malog Čeva i Balkona. Staza je bila dobro markirana. Dok smo se spuštali prema naselju Grebengrad čuli smo žamor. Znači da je kuća otvorena. 
Planinarska kuća Grebengrad

Renovirano

Uz kamin

Još jedna planinarska kuća "Gojzerica"


Vani puno djece, a u kući gori vatrica u kaminu. Obnovljena planinarska kuća lijepo izgleda. Dežurni planinar Ivo se iznenadio što vidi Primorce. Kad je čuo da smo stigli iz Podevčeva još se više iznenadio. Sjetio se slanja dnevnika i spremno je ovjerio ovaj naš obilazak. Možda bi se tu mogli naći i topnički dnevnici, koje svi traže. Pitamo za Veliki Lubenjak, jer smo to propustili, ne našom greškom, jednostavno nije bilo putokaza. 

Zidine dvorca Grebengrad

Nažalost sve je obraslo oko zidina


Vratili smo se i tražeći vrh izgubili smo dragocjeno vrijeme. Odvojak i staza za HPO vrh nisu markirani. Na povratku s vrha ustanovili smo da će biti problem vratiti se do auta. Domar nam predlaže silazak na cestu u Topličici i palac do Marofa ili čak do Podevčeva. Nas dvoje vozača je krenulo bržim tempom. Srećom brzo smo našli prijevoz do Marofa i vezu za dalje.
U 18:00 je već padao mrak, a kako bi bilo u šumi. Moram se zahvaliti nepoznatoj djevojci i Matiji, studentu veterine, koji su nas odveli do naših auta. Trebao sam poslušati Miljenka (bistravoda.bloger), koji mi je ponudio još prije mjesec dana tu uslugu. Naša ekipa je u međuvremenu cestom došla u Marof, gdje smo ih ukrcali. Za 3:00 sata smo stigli doma i sad nismo izgubili onaj sat.

drifter_i @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.