Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162804
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, srpanj 10, 2010
Svaki put kad dođemo na Zavižan drukčije je, a opet isto. Sve je poznato, nema velikih promjena, osim novog parkirališta i zabrane prometa prema kapelici Sv. Ante, do doma i do botaničkog vrta. Staze su nam sve poznate, ne trebamo ni kartu ni vodiča. Izabrali smo dva vrha koji nisu zahtjevni, a pružaju široke vidike, Poljak bi rekao da su razgledni.



Kapelica Sv. Ante

Danje paunče

Danje paunče


Od ulaza u botanički vrt penjemo se na Veliki Zavižan, djelom kroz šumu, pa kroz kleku na golu, kamenitu glavicu, na 1676 mnv. Runolisti i zvončići su u punom cvatu, zauzeli su zaklone među stijenama. Vidljivost je jako dobra, Rab i Krk, Goli, Prvić i Grgur, u daljini Cres i Lošinj na kojem se uzdiže Osoršćica. Svi se oni kupaju u plavom. Radim panorame i smeta mi prljavosiva maglica iznad cijelog tog područja, na visini od oko 800 metara, možda i nešto više.

runolist



Runolist



Zvončići



Snimatelj snima snimatelja



Vidik s Velikog Zavižana



Vučjak i planinarski dom



Kroz kleku s Velikog Zavižana 


Drugom stazom se spuštamo u botanički vrt. Sjećam se kad smo po toj strmini išli nekad bez štapova i hvatali se za stabla. Po rubu Modrić dolca dolazimo do uspona za Balinovac. Goli, stjenoviti vrh visok "samo" 1601 metar, čak je i zavižanska Velika kosa viša za dvadesetak metara. Osjećaš se velik kad stojiš na toj stijeni gledajući na more i otoke. Zbog ovakvih vidika dolazim i dolazit ću, iako je vidik uvijek isti, vrhovi i otoci su stalno tu.



Vidik s Balinovca


Povjetarac sa sjevera ugodno hladi. Nema oblačka. Mažemo se zaštitnim kremama, stavljamo kape i šešire i nastavljamo prema Jezerima da maksimalno iskoristimo ovakav dan.



Lukovičavi ljiljan



Kitajbelov pakujac



U Modrić dolcu



Staza prema Krasanskim Jezerima



Vunenasti osjak u pupu



Maleni je pobjegao od kuće

Šetamo livadama punim majčine dušice, pakujaca, ljiljana, vunastih osjaka, planinskog stolisnika, žutog, bijelog i plavog u zelenom. Od jezera vide se dvije lokve, dva žutosmeđa oka, koja više ne služe stoci, već samo divljači. Do ostataka crkvine Sv. Ante trebalo nam je nešto manje od 1:20, što piše na putokazu.



Ostaci crkvine Sv. Ante na Jezerima



Jezero



Vidik s čeke na Jezera, Pivčevac, Vučjak i Plješivicu



Nastavljamo prema uzvisini, koja dominira iznad tih livada i jezera, do čeke. Obično su to najbolji vidikovci.
Nakon više od osam sati hoda osjećam umor i glad. Na terasi doma uz velebitsko pivo javljamo se prijateljima.




Za slijedeći posjet Zavižanu već imam novi plan.

drifter_i @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 19, 2006
“Onaj tko je prvi u koloni piše dnevnik”, i opet je na meni domaća zadaća.
Ruta preko Senja, Svetog Jurja i Oltara, bez provjere prohodnosti ceste za Zavižan. Zaustavio nas je znak zabrane na odvojku za Zavižan. Morali smo preko Krasna, a ne znamo u kakvom je stanju makadam. Nema povratka. Uspjeli smo doći do raskršća u Krasanskoj dulibi. Dalje je bijela cesta ista ili lošija nego lani, ali samo do Babić Siće. Tu saznajemo da će se asfaltirati dionica od Oltara 4 km. Od ulaza u NP Sjeverni Velebit makadam je odličan. Parkiramo kod ulaza u botanički vrt, presvlačenje i pokret u 10:30. Planiramo Premužićevom stazom do Rossijeve kolibe s usputnim pentranjem na Gromovaču. O stazi smo čuli i pročitali sve najbolje i sve je istina. Atraktivna je, uglavnom ravna, lagana i sve tako preko 50 kilometara do Oštarija. Nevjerojatno je da su je gradili 3-4 godine, ali ne vjerujem da su radili zimi. 

planinski kotrljan



Uz stazu botanički vrt, orhideje crvene kruščike, osjak vunasti, medvjeđe grožđe, miloduh, a kod Rossijeve kolibe rasadnik alpskog kotrljana. Renđeri ili šumari i ekipa dobrovoljaca čistili su stazu upravo ispred nas, kao da su znali da dolazimo, i postavljali poučne panoe. Sa staze nijedna planina u okolini ne izgleda visoko, a ima ih od Balinovca 1602 mnm, Zavižanske kose 1620, Vučjaka 1644, Velikog Zavižana od 1676 odmah na početku, Čepuraši 1609, Mali (1699) i Veliki (1667) Rajinac sa sjeverne strane staze i Gromovača 1676 kao najviši vrh Rožanskih kukova. Svi su iznad 1600, a oni niži se ne spominju. Uspon na Gromovaču je lagan, pa zahtjevan, pa opet lagan, od staze 20 min. Vidik na sve. 

na Gromovači

Vidljivost nije bila najbolja zbog sparine, ali do Osoršćice, Učke i Srednjeg Velebita se ipak vidjelo. Otoci ispod nas, Baška na Krku, Prvić, Grgur, Goli i Rab su kao na dlanu. Gromovača je po nekom drugom vremenu sigurno zaslužila svoje ime, ali danas je bila prijateljska. Foto session u svim pozama i pravcima. Treba imati spretnosti i prakse za stjenoviti spust. Jana se malo namučila, siguran hvat rukama pa oslonac nogom i tako redom. Do Rossijeve kolibe je staza usječena u Pasarićev kuk tako da je s jedne strane provalija “ne gledaj me” sa snježnicom na dnu. 

Rossijevo sklonište

Premužićeva staza u Čepurašima

Kod Rossijevog skloništa masa ljudi. To nije planinarska staza, već je to šetalište. Šteta što ne radi kafić da popijemo nešto. Konji zvoncaju, nakon nekog vremena čak smeta taj zvuk usred Velebita. Kratko se zadržavamo. Sunce peče. Ono malo hlada je zauzeto. 



U povratku napokon nazdravljamo orehovicom iz pljoske. Na terasi doma na Zavižanu ispijamo arhivski Cool, pokriven lanjskom prašinom. “Bilo je tako lijepo da ću opet s vama”, izjava je našeg djeteta na kraju ovog pohoda.

drifter_i @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.